Hmm, jest da sam se namrgodila kad sam vidjela temu. Jest da sam na prvu reagirala istom reakcijom kao i većina cura: ono izaći ću s teme prije nego odgovorim nešto zloćesto (još sam i našopana hormonima pa mi samokontorla nije jača strana ), ali sam se onda sjetila da sam i sama naišla na sličan članak negdje tamo u počecima moje mpo priče dok sam još besciljno lutala bespućima interneta. Kod mene je članak izazvao samo ljutnju u stilu kako se huškači uvijek nađu prozvani, ali shvaćam da se ljudi mogu prepasti i postavljati si pitanja.

Ja sam osobno mišljenja da ako već moram razmišljati o ivf djeci i onoj koja su začeta u kućnoj radinosti, rekla bih da ivf klinci mogu biti samo zdraviji odn otporniji. Znam da to nema veze sa ničim što se kasnije može razviti ali ipak su ivf klinci začeti od najkvalitetnije stanice i najkvalitetnijeg spermija. Sve ostalo što će im život donijeti, u smislu bolesti, osjetljivosti isl je utjecaj gena roditelja (bez obzira jesu li se roditelji pijani poseksali ili prošli pakao mpo-a) ali i okoline i uvijeta u kojima živimo.

Sama imam jednu teoriju koja me gura naprijed u životu, a to je da se sve dešava s razlogom. I tako sam sebi, da lakše psihički podnesem sve što moram da bih došla do svog djeteta, utuvila u glavu da je ovo naš "križ", odnosno sve to što sada mm i ja moramo proći da dođemo do bebe neka bude zalog da jednog dana kada sve to prođe nagrada bude živo i zdravo djetešce. Znam da garancije nema, ali ja ovako lakše podnosim svaki poraz jer sebe uvjeravam da je vrijedan "nagrade" koja nas čeka.

Možda sam malo skrenula s teme ali samo sam htjela reći da nema garancije, sve je onako kako si mi posložimo u glavi. Nitko nam ne može garantirati da će nam dijete biti zdravo, ma kako ono bilo začeto.