Citiraj mrgica prvotno napisa Vidi poruku
Cure moje; jeste li sigurne....?


Problemi senzorne integracije, nisu samo problemi djece i odraslih s posebnim potrebama, koji imaju neke od dijagnoza!
Čitajući knjigu " Senzorika iz dana u dan " i razgovarajući sa terapeutima, saznala sam da skoro svaki čovijek ima barem jedan od senzoričkih " problema "!
Ljudi mogu biti osijetljivi na razne stvari : struganje vilice po tanjuru, nepodnošljivost osječaja kose na licu, sitna kosa po vratu nakon šišanja, određene vrste tkanina, prejako svjetlo, nepodnošljivost kape na glavi ili raznih traka i rajfova, hodanja po pijesku, itd; itd;!! To su sve sezorički podražaji koje neki ljudi doživljavaju kao nepodnošljivim, a drugi se uopće ne obaziru na njih, no naravno to ne znaći da ti ljudi imaju nekih problema!!

No djeca kojima je dijagnosticiran problem senzomotorike, neke od gore navedenih stvari doživljavaju kao doslovce " katastrofu " za njihova osjetila i jednostavno se ne znaju nositi s njima! Djelom zato što su još mali pa se ne znaju pripremiti na nadolažeće događaje i dobro ih procesuirati u svom mozgu, a djelom zato što im ti podražaji izazivaju jako burne reakcije u njihovim malim glavicama!!

U našim ustima se nalazi jako puno osijetila ( a ne samo okusa ) koji nam šalju određene signale u mozak! Stoga se kod djece koja imaju problem senzomotorike, najveći splet problema upravo nalazi kod hranjenja, žvakanja, govora, prihvaćanja i odbijanja određene vrste hrane,...

Na terapiji senzorne integracije ne radi se ništa posebno, nego se tijelo postupno izlaže tim podražajima koji nas smetaju, ali naravno u određenim malim " dozama " kako bi se tijelo postupno priviklo na te stvari i počelo ih na odgovarajući naćin precesuirati kako mu te stvari nebi više smetale i stvarale neugodu!!
Postoje i vježbe kojima se stimuliraju određena osijetila kao bi se npr. žvakanje poboljšalo, kako bi se govor poboljšao,...

Ja vjerujem da tu ima na stotine roditelja koji su se susreli sa problemom oblačenja čarapa i cipela, tenisica i sl., jel dIjete ih je uporno i uporno skidalo i nije ih željelo obući, ali jako malo ih se pitalo zbog ćega je to tako!!

I na kraju moram odmah reći, jel već znam unaprijed da ću izazvati burne reakcije mama koje misle da ako dijete ne želi obući papuće ne znaći da ima problem,
DA, VAŠE DIJETE NEMA PROBLEM, NIJE BOLESNO, I NE TREBATE GA ODMAH VODITI NA RAZNA TESTIRANJA, AL SE BAREM ZAPITAJTE ZAŠTO JE TO TAKO, PRIJE NEGO LI DJETE OKARAKTERIZIRATE KAO NEPOSLUŠNO, ZLOČESTO,...
Kao terapeut moram izraziti oduševljenje i pohvaliti također i potpisati ovaj post. Vjerovali ili ljudi i djeca sa tom problematikom su svugdje oko nas, četo krivo protumačeni ili provučeni kroz neke nepotrebne dijagnoze.Nemojte misliti da je to bolest...o tome se nažalost ne zna puno ali eto svakm danom se nastoji sve više ljudi informirati...pa čak i stručnjake koji nemaju pojima o poremećaju senzorne integracije treba još više informirati kao ne bi npr.olako nemirno dijete okarakterizirali kao ADHD ili povučenu djecu koja imaju problema sa govorom pod autistični spektar.
Svi oni koji sumnjaju da njihova djeca imaju problema sa senzorikom i žele proći neko testiranje neka probaju doći do goljaka kako bi napravili potpunu procijenu . Mislim da je to jednino mjesto gdje vam kompletnu procijenu u senzoričkom kabinetu/sobi mogu napraviti stručni terapeuti sa završenom edukacijom. Znam da nekakvo ispitivanje vrše i na suvagu ali sa sigurnošću vam mogu reći da to nije to.