Dakle, i s jednim i s drugim ću krenut.

Najgore mi je kad sam na predavanjima.. traju po 3-4 sata, subotom 2 puta toliko, znači cijelo vrijeme slušam da upijem što više informacija, usput čitam s platna i vodim bilješke.. Počne mi se nakon nekog vremena vrtit i maglit pred očima jer idem glavom gore-dolje, platno-bilježnica.. Kad se vraćam doma imam tako strašne glavobolje da su mi najteže bolesti padale napamet. Inače kad me boli glava sama od sebe, bez tih podražaja, izdržim, počnem se bavit nečim i glavobolja prođe..

Ali u ovakvim trenucima (poslije predavanja) moram popit tabletu, inače gotovo nikad ne pijem tablete, jer imam osjećaj da će mi glava eksplodirat. Znači moguće da je kombinacija vida i sluha?! Samo da nije nešto gore

Ne znam ima li kakve veze, ali dok sam bila mlađa i živjela s roditeljima, užasno sam bila glasna jer nas je bilo puno i morala sam nekako doć do riječi.. Otkad sam se udala, nema potrebe za nadglasavanjem, normalno pričam, nekad čak možda pretiho.. Jedino se tu i tamo nadglasavam s djecom, a samo zato što mi zna smetat i njihovo pričanje, a kamoli pjevanje ili vikanje..