Stara duša

[koksy]

Vjerujete li vi u reinkarnaciju? U to da zivimo tisuce zivota... Ja sam onako...ni vamo ni tamo jer sam ateist, iako oduvijek vjerujem u neki oblik postojanja nakon smrti. Doduse nikad nisam specificirala samoj sebi u sta ja to tocno vjerujem.
Zasto vas pitam? Jer vidim mom mladem sinu u ocima nesto...neku starost, mudrost...Starijem se to ne vidi, on ima onaj tipicni, nevini, radoznali djecji pogled. A ovaj, od prvog trena kad je otvorio oci ja sam to vidjela. I on je sav nekakav...ma ne znam kako da se izrazim, ako kazem pametan ispast ce da ga hvalim...ali jasno zna od prvog dana pokazati sta hoce, sta mu treba, zna mi dat znak kad je gladan, kad je mokar ili kad samo treba da ga zagrlim. On ne place tj. place vrlo rijetko, bas zato jer nekako oduvijek znam prepoznati sta zeli, samo mu pogledam u oci. Naravno, uzela sam u obzir cinjenicu da mi je drugo dijete, da sad vec neke stvari znam, da nisam u strahu i panici.
Ali on stvarno ima nesto u ocima, ne vidim to samo ja, jos je jedna osoba, cim ga je vidjela rekla kako je njegova dusa stara. Cak je i MM, za kojeg sam mislila da ce me ismijat pa sam mu to rekla tek nedavno, rekao da definitivno ima nesto. Iako je on vjernik i prema tome ne vjeruje u reinkarnaciju.
Sta vi mislite? Imate li u okolini stare duse? Mozete li to vidjeti?

[pinguica]

Ne vjerujem u reinkarnaciju. Samo ne kužim pitanje, reinkarnacija sama po sebi nije nikakva vjera. Izvaditi reinkarnaciju i promatrati je izvan određene religije, recimo hinduizma, je kao da izvadimo uskrsnuće iz kršćanstva i promatramo ga samo za sebe, bez konteksta Bibilje, kako do tog uskrsnuća dolazi, tko je uskrsnou, tko će uskrsnuti, kada i zašto.
Hinduisti vjeruju da je ponovno rođenje duše u ljudskom obliku jako rijetko i da taj dar treba jako dobro iskoristiti služeći Bogu u tom obliku. Duša se može roditi i kao životinja. Sad se ne sjećam što sam čitala, ali mislim da duša napreduje od manjih do većih ili plemenitijih životinja.
Zanimljivo je kako zapadni svijet od svega napravi trend i modu. Tako mi se čini da većina ljudi kad čuje reinkarnacija pomisle na to da ako sad umru rodit će se u novom ljudskom tijelu, imat će novi život, novu priliku. To stvara veliku zamku i može uvesti čovjeka u grijeh propusta (jer kao ako nije u ovom životu pomagao bolesnima, gladnima itd onda će u idućem, a sad će prvo malo uživati), a može ga lako uvući i u druge grijehe. Dok čovjek koji živi bilo koju od ovih vjera u punini neće tako lako pasti u grijeh.

[mala-vila]

cula sam za taj izraz i imam svoje misljenje, ali najiskrenije ovdje ima "ekipe" koja odmah popljuje sve sto nije mainstream pa se necu opet zapetljavati u nebulozne rasprave niti mi se da slusati omalovazavanje.
ali mogu ti reci- TI ZNAS! kakva ti dalje potvrda treba?

[Pepita]

Nisam baš razmišljala nikad o tome, ali ispred vrata od mamine vikendice osjećam prisustvo nečeg, zato mi se tamo ne da ići...
Ne razmišljam o tome što je, ali jednostavno osjećam nešto...

[Pepita]

Doduše poviše nas živi "zločesta baba", ali ne vjerujem da baš to dopire do nas

[Bodulica]

Moja kćer se rodila 2 i po godine nakon smrti moje mame.

U trenutku kad je prvi puta otvorila oči u rodilištu me je nešto presjeklo jer sam imala osjećaj ko da me gledaju mamine oči. Isti pogled, onako nekako strog i "dubok", totalno neobičan za malu bebu. Stariji sin je otpočetka imao prave bebeće ekspresije, a ova je bila štruca od 3 kg sa pogledom, kako ti kažeš "stare duše".

Što je najbolje, to su primjetili i drugi koji su je vidjeli u tim prvim danima pa su mi neki i spomenuli da im je pomalo skeri kad ih mala onako pogleda.

To je potrajalo par mjeseci i iako ne vjerujem baš u reinkarnaciju i slične spike par puta mi je proletilo kroz glavu da ja to dijete poznajem nekako od ranije...skroz čudan osjećaj

Ipak, kako je rasla tako se je i mijenjala i danas na to gledam skroz drugačije...odnosno, mislim kako sam bila malo zabrijala

Primjećujem da mi puno malih beba imaju neke starmale face i grimase koje u kombinaciji s nemogućnošću verbalne komunikacije mogu čovjeka pomalo zbuniti pa ih i percipiraš na skroz neobičan način. Znaš ono, sve je u oku promatrača...

[koksy]

Ja stvarno, ali STVARNO ne zelim da se ovdje povede rasprava o vjeri. Kao sto sam i rekla, nisam vjernica ali vjerujem u to nesto poslje smrti. Sta je to tocno znat cu kad umrem... Zasad me zanima samo da li ste se susretale s tako necim, necim ne bas lako objasnjivim, kao sto si ja ne znam tocno objasniti to sto vidim djetetu u ocima. Ne znam!
Kazu i da se ljudima dogodi da osjete neku nevjerovatnu poveznost s nekim nepoznatim, nekog koga sretnu negdje, u autobusu, u prolazu...nebitno...i da to cesto budu dvije duse koje se prepoznaju iz drugih zivota. Ne mogu reci da sam se s tim susrela...zasad imam samo ovo, oci mog djeteta, i tu njegovu mudrost u njima.

[koksy]

Bodulica, pisale smo u isto vrijeme
Pa ko zna, mozda sam i ja stvarno zabrijala... ta opcija svakako stoji. Vidjet cu s vremenom. Al nije to samo do pogleda, on kao da zna...nesto...i kao da bi mi rekao nesto. Ma, stvarno je tesko to ovako opisati.

[Zdenka2]

A zašto bi ta posebna duša morala biti "stara", drugim riječima, neka tuđa duša?

[koksy]

A zašto bi ta posebna duša morala biti "stara", drugim riječima, neka tuđa duša?

Pa ne znam, prvo mi je to proslo kroz glavu. Stara dusa. Nisam se uopce s tim dosad susretala. Jednostavno mu se u ocima vidi zivot, prozivljeni zivot. Ne znam kako bi ti drukcije to docarala. Kao oci onih mudrih staraca koji su prepuni zanimljivih zivotnih prica. Eto tako.

[Cubana]

Ne vjerujem u raj i pakao, vise vjerujem u "neprolazak" dalje, kao kad zapnes na odredjenom levelu.
Tako da mi reinkarnacija nije nezamisliva.

[blackberry]

čim sam ugledala sina...imala sam isti taj osjećaj...
kad sam pisala priče sa poroda..to sam navela...jer je meni to bilo baš strašno značajno...
i još uvijek je...

[XENA]

Oči su ogledalo duše i čovjek stvarno može puno pročitati iz njih.

[Trina]

Ne znam u što vjerujem. Vjernica jesam ali u sebi sam složila i spojila puno elemenata drugih religija i ove svoje jer Bog je Bog, možemo ga nazivati Isus, Alah, Buda...Reinkarnacija je super stvar, jedna jako lijepa utjeha za sve ljude koji se smrti ustvari boje. I nek me netko ispravi ako griješim ali ja mislim da sam učila da se ne možemo reinkarnirati u nižu vrtsu, samo u višu, znači ako smo dšli dovde, možemo se dalje reinkarnirati samo u ljude, ne više i životinje isl (jer smo to već prošli). Ali davno je bilo kad sam to učila pa nisam sigurna jesam li u pravu.

Koksy, ovo što pišeš o očima svog sina sam i ja doživjela sa svojim trećim djetetom. Ne pri rođenju nego općenito, on meni djeluje kao jako produhovljeno biće koje je na nekoj višoj razini od svih nas. Zneči, imam još troje djece ali on se definitivno razlikuje. Što je to ja pojma nemam.

[Anemona]

Vjerujem da ima djece koja ti od rođenja djeluju "mudro" i starije, ono pravi odrasli čovjek u tijelu bebe. Ne znam kako bih si to protumačila, ali vidjela sam razliku, jedni su baš ono "bebasti", a drugi su drugačiji.
Moj je bio bebasti, pa se nisam pretjerano zamarala.

[koksy]

Vi koje isto to vidite u ocima svoje djece, jel se vama cinilo da su ta djeca...glupo je rec naprednija. Ne naprednija u tom smislu nego...onako, jasnija su. Npr. moj mali je s 4 mjeseca jasno znao pokazati sta zeli, koju igracku zeli. Ne doslovno prsticem ali govorom tijela i pogledom. Mislim, potpuno je drukciji od starijeg po tom pitanju. Mozda je to samo razlika u djeci, mozda sam ja sad dovoljno iskusna da znam prepoznati bebine zelje, mozda sve to uopce nije povezano sa tim njegovim mudrim ocima. Ali definitivno je to dijete zrelije nego sto mu je brat bio u toj dobi. Sven je bio motoricki napredniji od njega, ovaj je pak u tom nekom drugo smislu napredniji. Intuitivniji je..ma po petnaesti put, uopce se ne znam izraziti na ovaj nacin da vam docaram.

[Anemona]

Nisam vidjela na svojem djetetu, ali na jednom bliskom jesam i da meni se čini drugačiji, moglo bi se nazvati napredniji, jasniji, bistriji, određeniji,...

[Anemona]

Da dodam i sad kad je velik je drugačiji na isti način.

[meda]

tocno znam o cemu pricas. rentgenski pogled ja to zovem

to je predivan dar.... al ponekad i naporno

[koksy]

tocno znam o cemu pricas. rentgenski pogled ja to zovem

to je predivan dar.... al ponekad i naporno

Bas to, kad te pogleda, gleda te direkt! Kao da sve vidi sta god ti se dogada u glavi.

Objasni naporno

[Zdenka2]

Kad smo se moj sin i ja prvi puta pogledali u oči dogodilo se nešto jako i duboko, o čemu ne bih ovdje u detalje, ali nikako ne povezujem taj pogled dječje mudrosti s reinkarnacijom.

[Dodirko]

Nemogu/ne želim napisati tko mi je rekao ali ću prenjeti... jer osoba koja mi je to ispričala zna tu djevojčicu.

Radi se o djevojčici cca 3-4 godine. Zaigrano dijete kao i sva druga djeca odjednom je postaje iznimno mirna. Ništa je ne zanima. Jede, spava i sjedi. Pokušali su je motivirati svime i svačim. Majka je uspjela sa njom jednom razgovarati i mala joj je rekla: Mama, mislila sam da ću biti sretna kada me rodiš ali nisam. Nakon nekog vremena djevojčica je opet počela funkcionirati kao i prije.

[pinguica]

Ne znam di je tu utjeha, rađati se iznova i iznova na ovom svijetu. Biti podložan ljudskoj pravdi/nepravdi. Veća mi je utjeha kad znam da će me Bog primiti i zagrliti nakon svih teškoća koje sam prošla. Da postoji reinkarnacija i da nekako mogu znati za svoj prijašnj život vjerujem da bih bila duboko nesretna kao curica iz priče gore.

[koksy]

Osobno, uopce ne vidim reinkarnaciju kao utjehu ili novu priliku. Vidim ju samo kao zivot nakon zivota. Dal ce bit bolji il gori...vidjet cu.

[ljiljan@]

Ne vjerujem.
Za one koji vjeruju imala bih praktično-matematičko pitanje: kako to da se svakih nekoliko godina stanovništvo na Zemlji poveća za milijardu? Da li se i duše razmnožavaju?
A ovo što unuka liči na baku, genetika kao znanost ne smatra ničim neuobičajenim.

[vissnja]

Ja sam kod jedne bebe, iz sire familije, videla "taj" pogled. Ne znam na zalost kakvo je to dete jer je vidjam mozda jednom godisnje, ali imala je to nesto zbog cega sam se osecala neprijatno sto je gledam kao bebu. Ono, drugoj deci/bebama pa i svojoj tepam, pricam, smeskam se, a ova beba me gledala tako da mi bilo glupo da pricam "bebeci". A bas taj neki pogled koji me je odusevio i zapanjio.
Sto se tice reinkarnacije, ne znam bas da li verujem. U boga svakako ne verujem, ali energija iz tela ne moze tek tako nestati, po pravilima fizike. Tako da ta energija nekud odlazi, a da bas imamo svest o tome, ne verujem.

Koliko znam, po nekom budistickom ucenju deca, tj. duse same biraju svoje roditelje. Bas sam nedavno pricala o tome sa drugaricom kojoj je njena trogodisnjakinja rekla: ja sam htela da se ti zaljubis u tatu i da dobijete mene! ja sam htela bas tebe!

[vissnja]

Ne vjerujem.
Za one koji vjeruju imala bih praktično-matematičko pitanje: kako to da se svakih nekoliko godina stanovništvo na Zemlji poveća za milijardu? Da li se i duše razmnožavaju?

Ne, nego neki ljudi dobiju dusu konja kojeg su neki drugi ljudi pojeli. Tj. prema tom verovanju duse uvek prelaze u neko "vise" bice.
Ja to onako, matematicki, nije da bas verujem u bilo sta sa dusama.

[ljiljan@]

Ne, nego neki ljudi dobiju dusu konja kojeg su neki drugi ljudi pojeli. Tj. prema tom verovanju duse uvek prelaze u neko "vise" bice.
Ja to onako, matematicki, nije da bas verujem u bilo sta sa dusama.

Onda bi na Zemlji uvijek bio jednak broj živih bića - bilo ljudi, bilo životinja...Ne ide mi ovo vjerovanje, stvarno, previše sam praktična i pragmatična i matematična...I mislim da za sve ovdje navedene fenomene postoje jednostavna "zemaljska" rješenja i odgovori.

[vissnja]

Onda bi na Zemlji uvijek bio jednak broj živih bića - bilo ljudi, bilo životinja...Ne ide mi ovo vjerovanje, stvarno, previše sam praktična i pragmatična i matematična...I mislim da za sve ovdje navedene fenomene postoje jednostavna "zemaljska" rješenja i odgovori.

Ma naravno, ni meni ne ide bilo kakvo verovanje, ni u boga, reinkarnaciju, bilo sta sto nije dokazivo.... Ali postujem.

[blackberry]

uh...koliko ja stvari ne razumijem...ne vidim...i to nikad neće biti razlog njihova nepostojanja..
mene poprilično umara što čovjek ima tu potrebu da apsolutno sve dokaže...pokaže...uredi...uokviri....
samo nek je sigurno...poznato...dokazano...prostudirano...
ma pak...
otkad ne razmišljam tako život mi je lakši...meni osobno...

i žalosno mi je da dans...za svaki "čudnovati" osjećaj koji nam se javi...kao da se pitamo...ili opet tražimo potvrdu imamo li pravo...smijemo li tako nešto osjećati..
je li to u redu...je li u skladu sa znanošću ili nije...
ako nije...onda što...jesam za vrapče?
poprilično umara takav stav...mene...

zato i ja kažem...što god netko osjećao...poštujem...

[trampolina]

Koksy, kao da sam ja pisala, samo nije u pitanju drugo nego prvo dijete.

Kao beba od nešto malo mjeseci znao me gledat u oči po 15ak minuta, onako proučavajući. Nikad se nisam s njim mogla igrati onako bebeće kao s drugim detetom, gledao me kao da mi postavlja dijagnozu
Ma ima tu još svašta, puno bi ih mislilo da sam zrela za ustanovu kad bih nastavila.

Pretpostavljam da ćeš s malo ljudi moći pričati o tome (ja ih imam dvoje, zlata mi vrijede u teškim trenucima ), ali nije ni bitno, jer kako kaže mala-vila, ti znaš.

[ljiljan@]

uh...koliko ja stvari ne razumijem...ne vidim...i to nikad neće biti razlog njihova nepostojanja..
mene poprilično umara što čovjek ima tu potrebu da apsolutno sve dokaže...pokaže...uredi...uokviri....
samo nek je sigurno...poznato...dokazano...prostudirano...
ma pak...
otkad ne razmišljam tako život mi je lakši...meni osobno...

i žalosno mi je da dans...za svaki "čudnovati" osjećaj koji nam se javi...kao da se pitamo...ili opet tražimo potvrdu imamo li pravo...smijemo li tako nešto osjećati..
je li to u redu...je li u skladu sa znanošću ili nije...
ako nije...onda što...jesam za vrapče?
poprilično umara takav stav...mene...

zato i ja kažem...što god netko osjećao...poštujem...

Tražilo se na ovom topiku da se ne uvlači vjera. Zato sam se fokusirala na empirio.
To ne znači da mislim da je onaj tko vjeruje u reinkarnaciju za Vrapče.
Kao što niti ja nisam za Vrapče ako je moj Bog toliko darežljiv da mislim da svakom čovjeku daje njegovu vlastitu dušu i dovoljno milosrdan da je spreman svaku tu jedinstvenu dušu sačuvati za vječnost a ne reciklirati je.

[Marna]

Ljiljan@, ovo s recikliranjem duša je zgodno kao formulacija!

Ipak, bilo bi dobro kad bismo počeli misliti o nama samima (a tako i o našoj djeci) kako smo originali, unikati (uz sve primjese genetike i mogućih nasljednih osobina dominantnih i recesivnih), odnosno jedinstvenim ljudima sa svim svojim pozitivnim i negativnim karakteristikama.

I meni se čini logičnim da unuci imaju (naslijede) određene osobine djedova, baka, prabaka ...
A tek kad se prepoznaju ...

[Cubana]

Ne znam di je tu utjeha, rađati se iznova i iznova na ovom svijetu. Biti podložan ljudskoj pravdi/nepravdi.

Možda je baš to pakao.

[sirius]

Možda je baš to pakao.

ili čistilište (postoji li to još? )

[pinguica]

Možda je baš to pakao.

To nije pakao jer postoji još jedna puno gora stvar od trpljenja zla, a to je činiti zlo i samim time kad umreš postati zlo. Nemogu sad naći link na video, ali ima jedna ispovijest žene koja je umrla i otišla u čistilište. Bila je toliko nesretna da se ubila, osijećala je konstantnu tugu, usamljenost i depresiju. Za milimetar si je promašila srce. Kad se probudila ispričala je svoju priču koju neću sad u detalje. Uglavnom samo je željela viknuti svim živima koje zna da ne dolaze na to mjesto. Kaže da više nije osijećala ni usamljenost ni tugu već je rekla "I became loneliness"


edit: rekla sam da je žena završila u čistilištu, ali možda je to bio i sam pakao, ne znam, vjerojatno ni ona točno ne zna.

[Bodulica]

To nije pakao jer postoji još jedna puno gora stvar od trpljenja zla, a to je činiti zlo i samim time kad umreš postati zlo. Nemogu sad naći link na video, ali ima jedna ispovijest žene koja je umrla i otišla u čistilište. Bila je toliko nesretna da se ubila, osijećala je konstantnu tugu, usamljenost i depresiju. Za milimetar si je promašila srce. Kad se probudila ispričala je svoju priču koju neću sad u detalje. Uglavnom samo je željela viknuti svim živima koje zna da ne dolaze na to mjesto. Kaže da više nije osijećala ni usamljenost ni tugu već je rekla "I became loneliness"


edit: rekla sam da je žena završila u čistilištu, ali možda je to bio i sam pakao, ne znam, vjerojatno ni ona točno ne zna.

Ti vjeruješ da je ona znala gdje se nalazi?
Ovo je već otišlo u sfere okultnog i mislim da nije tema ovog topica, ali također znam da postoje razna tumačenja kliničke smrti. Vjerujem kako ipak nismo na toj razini svjesti da takve satvari znamo pa makar iz prve ruke nažalost doživimo da nam na neko vrijeme srce stane.

Smrt je nešto konačno i ono što je iza toga znaju samo oni koji su otišli. Prije ili kasnije svi ćemo doznati...samo nećemo biti u mogućnosti javiti ovima koji ostanu iza nas. U tome i jest čar života.

[pinguica]

Ti vjeruješ da je ona znala gdje se nalazi?
Ovo je već otišlo u sfere okultnog i mislim da nije tema ovog topica, ali također znam da postoje razna tumačenja kliničke smrti. Vjerujem kako ipak nismo na toj razini svjesti da takve satvari znamo pa makar iz prve ruke nažalost doživimo da nam na neko vrijeme srce stane.

Smrt je nešto konačno i ono što je iza toga znaju samo oni koji su otišli. Prije ili kasnije svi ćemo doznati...samo nećemo biti u mogućnosti javiti ovima koji ostanu iza nas. U tome i jest čar života.

Vjera je sastavni dio mog života. Ako ne želite čuti što ja vjerujem nemojte me quotat postavljajući konkretna pitanja.

Ne, ni sama nije znala gdje se nalazi, ali je opisala što je doživjela i predpostavila da je to pakao. Ja vjerujem da je to bilo ili pakao ili čistilište.

Zar je na ovom topiku zabranjeno reći bilo što što se protivi vjerovanju postavljačice teme? Pa i sama je pitala da li mi vjerujemo u to što ona. Valjda smijemo reći ne i obrazložiti zašto.

[Smajlić]

nisam čitala sve postove, ali pojam "stara duša" često povezujem sa svojim najmlađim sinom. To što kod njega vidim nisam kod nijednog djeteta, a moram reći da puno ljudi za njega govori da iz njega izvire nešto posebno.
Dalje ne želim o tome jer vidim da neki ismijavaju to, ovo je samo da odgovorim postavljačici teme. "You are not alone"

[koksy]

Cuuureee, dajte nemojte da se, one koje imaju iskustvo ko ja, boje to napisat! Cemu onda ova tema?

Okultno ili ne, paranormalno ili ne...bas me briga, pisite sve sto mislite da ima veze sa pojmom stara dusa. Ko je koje vjere stvarno me ne zanima niti je bitno za ovu temu.

Hvala na podjeli svojih iskustava samnom! ,

[Zdenka2]

Ovo o čemu govori Koksy nema veze s vjerom. To je osobnost i susret osobnosti. Reinkarnacija? Ne. Izvanredna osobnost? Da.

Tjelesno smo dokazano potpuno jedinstveni. Što nas priječi da shvatimo da smo takvi i duševno i da smo takvi rođeni?

[Cubana]

To nije pakao...

To ti misliš, ali ne mozes tvrditi. Tvoje istine nisu univerzalne.

[pinguica]

To ti misliš, ali ne mozes tvrditi. Tvoje istine nisu univerzalne.

Gdje ima ljubavi nema pakla.

[Bodulica]

Gdje ima ljubavi nema pakla.

Slažem se! U raju je lijepo, ali u paklu je ekipa.

[Bodulica]

Sory koksy u začatavanju, ali evo da se vratim na temu...

Iskreno sam ti priznala da sam prilično skeptična prema nečemu što ne mogu činjenično dokazati, ali to ne znači da sam isključiva i da ne razmišljam o takvim stvarima.

Sad kad bolje razmislim, svaka osoba, pa tako i male beba, oko sebe širi neku posebnu vrstu energije.
To sam sebi objasnila na način da se jednostavno s nekim bolje energetski povežemo i kužimo na nekom višem levelu nego primjerice s nekom drugom osobom u svom okruženju.

Znam da svoje sinove voliš jednako, to mi je onako glupo i spominjati, ali možda ti je ovaj mlađi nekako srodnija duša. Ma ne znam kako bih opisala, a da me krivo ne shvatiš...ali ne kliknemo sa svima na prvu ma koliko ih volimo.

Kako god, uživaj u klincima i svako vam dobro...

[Solange13]

zanimljiva tema, i lijepa.
jednog dana imat ćemo sve odgovore kako bilo da bilo.
i sama mislim da tu ima nešto, upoznala sam 2 osobe sa nde iskustvom (tzv. kliničke smrti), i to su zaista neobične priče koje ostavljaju puno upitnika iznad glave.

našla sam nešto brzinski i online, a ovaj prva 2 linka su mi baš i nekako lijepa.
Nebi bilo loše kad bi bilo tako nešto, da je sve ovo (život) jedna beskrajna igra i učenje kroz lekcije, a da svoje lekcije (možda i roditelje? ) na nekom nivu i biramo.

http://blog.vecernji.hr/misak/2009/02/08/valerija-iza-zidova-od-magle/

http://www.val-znanje.com/index.php?...ovi&Itemid=171

http://www.svjetlost-online.com/kresimir-misak/?p=34

[leonisa]

Ne znam di je tu utjeha, rađati se iznova i iznova na ovom svijetu. Biti podložan ljudskoj pravdi/nepravdi. Veća mi je utjeha kad znam da će me Bog primiti i zagrliti nakon svih teškoća koje sam prošla. Da postoji reinkarnacija i da nekako mogu znati za svoj prijašnj život vjerujem da bih bila duboko nesretna kao curica iz priče gore.

ovaj svijet pun je ljepota. i ljubavi. pitanje je sta prihvacamo vidjeti. i da zivis 100 zivota ne bi vidio svu ljepotu koju nudi.

da, ima i tuge i ruznih stvari, no nekako mi svaki lijepi trenutak brise nekoliko ruznih. a u svakom danu ima lijepih trenutaka, ali treba znati gledati. pri tome ne mislim iskljucivo na oci.
meni ovaj zivot nije samo cekaonica. niti mislim da je to njegova poanta.

[leonisa]

Sory koksy u začatavanju, ali evo da se vratim na temu...

Iskreno sam ti priznala da sam prilično skeptična prema nečemu što ne mogu činjenično dokazati, ali to ne znači da sam isključiva i da ne razmišljam o takvim stvarima.

Sad kad bolje razmislim, svaka osoba, pa tako i male beba, oko sebe širi neku posebnu vrstu energije.
To sam sebi objasnila na način da se jednostavno s nekim bolje energetski povežemo i kužimo na nekom višem levelu nego primjerice s nekom drugom osobom u svom okruženju.

Znam da svoje sinove voliš jednako, to mi je onako glupo i spominjati, ali možda ti je ovaj mlađi nekako srodnija duša. Ma ne znam kako bih opisala, a da me krivo ne shvatiš...ali ne kliknemo sa svima na prvu ma koliko ih volimo.

Kako god, uživaj u klincima i svako vam dobro...

svidja mi se ovo.

[Jurana]

Koksy, i moj mladji sin je imao takav pogled kad se rodio. Zvali smo ga Yoda.
Oduvijek je malo plakao i, kao i ti, znala sam uvijek što mu treba. Kad je gladan, kad ga boli...
Sad je bebastiji nego kad se rodio. I dalje je smiren, nasmijan, zadovoljan..., ali je pravi mali dječačić!

[Cubana]

Gdje ima ljubavi nema pakla.

Ovisi što podrazumijevaš pod paklom.