Neki ljudi vjeruju u reinkarnaciju, neki ne i sve je to u redu dok jedni druge poštuju. Niti jedni niti drugi ne mogu tvrditi da su u pravu, saznat ćemo svi tek u trenutku smrti, koji nadam se nije blizu.

Meni je ideja reinkarnacije logična, nekako mi se ovaj jedan život čini rekratak za sve što bi trebali naučiti i doživjeti na ovom svijetu. Kao mala , nekih 5.6 godina sam imala osjećaj da sam na nekima mjestima već bila ili da poznajem nekoga od prije, i onda bi ispitivala mamu jesmo li tu bili prije ili sreli tu osobu, a ona bi potvrdila sa nismo, a ja bi pričala neke detalje . Ne znam što bi mislila o tome, jer se više točno ne sjećam o čemu se radi ali ostavlja mi otvorenu mogućnost da reinkarnacija postoji.

Ja za svoju kćer imam često osjećaj da ona nije sa ove planete, da je došla s neke druge ovdje prvi put. I desilo se sponatno da su znali reći poznati onako u šali, mala ti si vanzemaljac. Ali to je samo neka slutnja, nikako nešto konkretno i opipljivo.

Svakako vjerujem, tj. iz nekih konkretnih primjera znam da mi svi imamo puno nekih sposobnosti koje su uspavane, telepatija ili predosjećanje i/ili sanjanje nekih događaja koji su se nedugo zatim dogodili, i to mi spada pod normalno.

Djecu treba pažljivo slušati, njima mnoge sosobnoti nisu zakržljale, i ako ih mi uvažavamo i ne uvjeravamo d su to ludosti, te sposobnosti im mogu u nekom dijelu ostati i im jako im koristiti u odrasloj dobi.