uh...koliko ja stvari ne razumijem...ne vidim...i to nikad neće biti razlog njihova nepostojanja..
mene poprilično umara što čovjek ima tu potrebu da apsolutno sve dokaže...pokaže...uredi...uokviri....
samo nek je sigurno...poznato...dokazano...prostudirano...
ma pak...
otkad ne razmišljam tako život mi je lakši...meni osobno...

i žalosno mi je da dans...za svaki "čudnovati" osjećaj koji nam se javi...kao da se pitamo...ili opet tražimo potvrdu imamo li pravo...smijemo li tako nešto osjećati..
je li to u redu...je li u skladu sa znanošću ili nije...
ako nije...onda što...jesam za vrapče?
poprilično umara takav stav...mene...

zato i ja kažem...što god netko osjećao...poštujem...