I moja mama je često prepričavala kako su se svi čudili kada sam se rodila i već nekoliko sati nakon poroda sam sve "ozbiljno" promatrala oko sebe. Čak su to povezivali s tim što sam se rodila nedugo nakon smrti prabake

Ja ne vjerujem u reinkarnaciju niti tako što, no mislim da kao što se naši osjećaji mogu vrlo lako iščitati iz pogleda tako se i puno drugih stvari naše osobnosti i karaktera očituje u pogledu (meni je recimo teta po očima vidjela da sam trudna prije nego što sam otišla na 1. pregled ) Uvijek sam bila nekako ozbiljna, bila sam dijete, no nikada nisam bila "djetinjasta". Ovaj izraz "stara duša" mi se sviđa, ali ne u kontekstu da je to nečija tuđa duša, više kao netko tko je mudar, smiren, ozbiljan... dakle, kao odraz nečije osobnosti.

Moj sin je odmah nakon rođenja imao bistri pogled, kao da će progovoriti. I sada je poseban, nije djetinjast u klasičnom smislu, neke tipične dječje stvari ga uopće ne zanimaju (recimo uopće ne voli "dječje priče", voli samo enciklopedije, već ih sam čita iako je tek napunio 5 godina). Tako da ja taj njegov pogled povezujem isključivo uz buduću "bistrinu" uma.
Kći nije tako gledala pa sam se iskreno malo zabrinula za njezinu pamet (sjećam se da je MM komentirao "A ništa, gledat ćemo da se bogato uda" ) Puno je kasnila u razvoju u odnosu na njega, dosta kasnije propričala i prohodala tako da sada s oduševljenjem gledam na svaku potvrdu da je i ona pametno dijete . Kako i sama radim s djecom, baš primijetim taj pogled, ne želim ispasti gruba ali neka djeca imaju baš tup i mutan pogled i ta djeca su često nižih intelektualnih sposobnosti.