Draga, bila bi šteta zaključati topic!koksy prvotno napisa
Prva stranica i pola druge su predivne za čitanje, bilo bi divno da se vratimo na taj put...
Treba nekako zauzdati uzurpatore...
 |
|||
|
|
|||
Draga, bila bi šteta zaključati topic!
Prva stranica i pola druge su predivne za čitanje, bilo bi divno da se vratimo na taj put...
Treba nekako zauzdati uzurpatore...
Onaj tko ne želi čuti različito mišljenje od svoga netreba niti otvarati neku temu na bilo kojem forumu. Druga stvar je ako si ti željela samo postove u kojima bi se međusobno podupirali istomišljenici. I ja sam razočarana koliko si ozbiljno shvatila temu tog tipa i koliko si se našla uvrijeđena suprotnim komentarima, upravo kao da su protiv tebe i tvoje djece osobno usmjereni! Svašta!
Posljednje uređivanje od winnerica : 29.06.2012. at 15:23
winnerica ako netko napiše ovo; Konačno nešto pametno na ovoj temi koju sam otvorila tek da vidim o čemu pišu na onoj drugoj o tome kuda ide forum.
Naslov kakav ima ova tema nikako nije nešto što bi me zanimalo kakve to veze ima s različitim mišljenjem osim da je to mišljenje da je ova tema glupa?
Pa ako i je nekima glupa, što je sasvim normalno, čemu potreba da se to i napiše? I zašto bi ja trebala na to ostati flegma? Da, ide mene osobno, jer sam JA otvorila temu, JA sam joj dala taj "glupi" naslov.
Ajde Koksy ne pjeni se, ovo je filozofski kutak, dakle filozofiranje svake vrste je dozvoljeno. Nije ti nitko napisao da si ti glupa. Možda si nešto krivo zabrijala al glupa nisi.
Mislim da koksy ne smeta drugo/različito mišljenje, nego pola druge i čitava treća stranica, koji nemaju veze sa pitanjem niti sa promišljanjem vlastitih iskustava i eventualog savjetovanja drugih kako se postaviti prema djeci koja imaju "Je ne sais quoi".
Al tema nije "jel glupo vjerovat u staru dušu, reinkarnaciju i sl" Tema je pojam stare duše! I sad sve one koje su pisale svoja iskustva ispadaju glupe jer u svojoj djeci vide ono što ja vidim u svom.
Kao što rekoh, ovo je moja zadnja tema na filozofskom, očito ni nakon 6 godina ne kužim "pravila".
A i spomenula sam več da imam loš period pa sam i osjetljivija. Ali ipak mislim da ne pretjerujem kad tražim da se na temi s konkretnim naslovom piše o tome. Ili?
Joooj, oprosti što smo dirnuli u tvoj sveti topic. Evo, sramim se u ime svih i ispričavam!
Koksy, dosta često ne pišem jer ne volim prepucavanja i sl.
"Pekmez" sam, tako mi kažu najbliži, i zbog toga se izbjegavam uplitati u rasprave na ivici svađa, vrijeđanja i sl.
Imam u blizini staru dušu točnije dvije.
Jedno dijete je detaljno ispričalo kako je izabralo svoju mamu, drugo mi je, između zalogaja pudinga,
reklo kako smo mi svi već tu bili i kako ćemo se ponovno vratiti.
Ni jednom ni drugom nikada nitko nije ništa pričao o tome.
I nijednom od njih nije to nešto "wow" - nego "ispaljuju" takve izjave, kao što sam spomenula -
jedući puding, onako usput dok se igraju.
Dječaku se vidi u pogledu ozbiljnost netipična za njegove male godine (oduvijek je takav, s tim pogledom odrasle,
čak stare osobe), djevojčica je, nasuprot, izrazito vedra i uvijek nasmijana.
aj sad malo svi stanite, odmorite pa nastavite raspravu malo mirnije.
ne ljudi ali fakat malo pretjerujete sa nekim komentarima koji su ipak uvredljivi
Koksy, ja osobno ne vjerujem u reinkarnaciju, ne, zapravo ne razmišljam o tome jer ne znam, nemam pojma u biti kamo idu sve duše...nakon smrti, naravno. Ja vjerujem da idu u raj, dragome Bogu, Ocu.
Ali neke stvari i mene intrigiraju, ja jesam vjernica, ali isto tako smatram da je Crkva, kao institucija, puno vrata namjerno zaključala da se među vjernicima ne bi postavljala pitanja.
Postala je isključiva, naređujuća, sa puuuuno zabrana koje Isus nikada nije nametnuo.
Crkvu kakva je danas vode ljudi od krvi i mesa. I tu ja isto razmišljam o svim tim dušama koje idu u Raj ili gdje već, kako kaže Crkva.
Ne znam ni sama da li je moguć povratak u neko novo tijelo, mislim da nisam spremna za takvo širenje vidika, ali pročitavši jednu jako intrigantnu knjigu iliti trilogiju "Celestinsko proročanstvo" zapitala sam se o gro stvari.
I ovo što kaže Teica, djeca kroz igru kažu neke podatke koji su zapanjujući.
Ne znam ni sama, evo, došla sam te samo podržati
Storma, iskreno se nadam da moj post smatraš "mirnim" (korektnim).
Jer jedino tako i želim pisati.
(Možda ga nisi vidjela jer je zadnji prije tvoje molbe da raspravljamo mirnije.)
Ispričavam se na mom postu koji te povrijedio. Meni su bile silno smiješne mujičine riječi, a pritom nisam uopće razmišljala da nismo svi isti.
Ne tražim da mi oprostiš ako sam bila pregruba, ali stvarno se ispričavam još jednom. I neću više biti takva.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 29.06.2012. at 17:44
[QUOTE=mayato;2174372]Koksy, ja osobno ne vjerujem u reinkarnaciju, ne, zapravo ne razmišljam o tome jer ne znam, nemam pojma u biti kamo idu sve duše...nakon smrti, naravno. Ja vjerujem da idu u raj, dragome Bogu, Ocu.
Ali neke stvari i mene intrigiraju, ja jesam vjernica, ali isto tako smatram da je Crkva, kao institucija, puno vrata namjerno zaključala da se među vjernicima ne bi postavljala pitanja.
Postala je isključiva, naređujuća, sa puuuuno zabrana koje Isus nikada nije nametnuo.
Crkvu kakva je danas vode ljudi od krvi i mesa. I tu ja isto razmišljam o svim tim dušama koje idu u Raj ili gdje već, kako kaže Crkva.
Ne znam ni sama da li je moguć povratak u neko novo tijelo, mislim da nisam spremna za takvo širenje vidika, ali pročitavši jednu jako intrigantnu knjigu iliti trilogiju "Celestinsko proročanstvo" zapitala sam se o gro stvari.
I ovo što kaže Teica, djeca kroz igru kažu neke podatke koji su zapanjujući.
Ne znam ni sama, evo, došla sam te samo podržati
X
Ja bi to o čemu koksy priča ovako nekako objasnila. Ne vjerujem u stare, reinkarnirane duše.Sad kad bolje razmislim, svaka osoba, pa tako i male beba, oko sebe širi neku posebnu vrstu energije.
To sam sebi objasnila na način da se jednostavno s nekim bolje energetski povežemo i kužimo na nekom višem levelu nego primjerice s nekom drugom osobom u svom okruženju.
Znam da svoje sinove voliš jednako, to mi je onako glupo i spominjati
Kako god, uživaj u klincima i svako vam dobro...
Inače, na temu sam došla samo zato što se spominjala na onoj drugoj da vidim o čemu se priča. Ako nemam takvo iskustvo kao autorica teme ili ne vjerujem u to što ona spominje nema razloga da se sprdam. Izreći drugačije mišljenje se može i bez omalovažavanja, sprdnje i sarkazma. Bilo je dosta tema koje su mi bile...., ajde da budem pristojna, smiješne, ono, ne mogu vjerovat čime se ljudi sve bave i o čemu razmišljaju i u što vjeruju pa se ipak nisam javljala samo zato da se sprdam i rugam s nekim.
koksy, možda da smatraš ovo vatrenim krštenjem!
Nije ovo jedini topic gdje nedostaje poštovanja, a poštovati nekoga znači tolerirati.
ajmo mi ipak nazad na temu..meni se cini da se "to nesto" kod djece nekako prestane ispoljavati oko 7me godine zivota. Iako ta djeca ostaju senzibilnija nekako ipak nije tako ocito kao prije.
Nama se strasno cinilo kad je nase dijete o kojem sam prije pisala, par puta, kao "prorekao" sto ce se desiti.
U dobi od svoje 4,5 god je to bilo najevidentnije, rekao bi, ili jos gore stalno ponavljao "strasno sam tuzan radi xy osobe". te osobe on nije susretao cesto, ali smo primjetile da bi te osobe nedugo nakon toga ili obolile il im se desilo nesto ruzno (neke su umrle).. Dan prije nego je moja baka umrla, on je rekao iz cesta mira rekao mojoj mami "baka ce sutra umrijeti" - pa nam je to postalo spooky i definitvno jezivo
Moram priznati da mi je drago da to prolazi i da se nekako prizemljio, bar sto se tog prorostva tice
Teice, u guzvi sam jer imamo radove doma pa mi je prozor ostao otvoren duze dok sam pisala i poslala post, tako da tvoj nisam ni vidjela. A i da jesam, ne tice se tebe, ti si bas lijepo odgovorila.
Svi ostali, hvala. Mislim, ja mogu poceti davati opomene pa cak i ban zbog neodgovarajuce komunikacije, a cemu? uistinu vjerujem da smo sazreli dovoljno da bi mogli odrzati i puno kontroverznije teme.
pa obično ljude bude strah takvih "proročanstava", pa ih se nastoje "riješiti". samo, da se ne zavaravaš - to se može reaktivirati u kasnijoj dobi.
ni ja se s tim ne znam nositi (svoje sam blokirala, kikičino ne mogu - pa preživljavam onako "u hodu").
pročitala sam samo prve dvije stranice, kasnije ću ostatak, pa mi oprostite ako je možda netko već iznio slično mišljenje
koliko sam ja shvatila njezin post, Koksy je tražila nekoga sa sličnim iskustvom, dakle, istomišljenike. i lijepo je molila da se ne upliće religija u raspravu. stoga mi se čini da na ovoj temi nije bilo mjesta zdušnom uvjeravanju nekih forumašica da uopće nisu katolici i bla, bla, bla. jer to nije bila tema. obzirom da ovdje svatko ima pravo na svoje mišljenje i slobodu izričaja, oni koji se nisu složili s idejom teme, mogli su to izreći u par rčenica, pristojno, ne napadački. jer, ponavljam, tražila je istomišljenike, ljude sa sličnim ili jednakim iskustvom
tema mi je zanimljiva i bilo bi mi žao da se ugasi.
Prikladan ti je avatarni ja se s tim ne znam nositi (svoje sam blokirala, kikičino ne mogu - pa preživljavam onako "u hodu"
A s tim mi je povezano i nesto s mojim malisem. Kad sam zatrudnila (a valjda i prije nego se jajasce ugnijezdilo) za vrijeme popodnevnog drijemeza (polu-sna) odjednom mi se pred ocima ukazala jedna mala lutkica koju sam imala kao djevojcica... Vidjela sam je do najsitnijeg detalja kako se vrti preda mnom, mala beba u zutoj suknjici, a sve okolo bio je mrak... A onda sam nekako dozvala u sjecanje i jednu drugu lutkicu (musku valjda) svu u zelenom, ali nekako sam je odgurivala od misli, govoreci sebi, ne to nije to... I tako sam nekako znala da sam trudna.
A nedugo poslije mi je prijateljica imala nekih psihickih problema. I cinilo mi se da je to zbog jednog davnog pobacaja i zbog toga sto nitko nije oplakao to dijete. I onda sam napisala pismo tom malisanu (bila sam sigurna da je djecak) i pustila ga u more da potone. I tog dana sam malo prokrvarila. I to mi je djelovalo kao da je suza za prijateljicinog djecaka. A kad sam saznala da nosim djecaka, u nekom trenutku me primio strah da je to taj njen... da je uzeo mjesto moje curice... Svakakve gluposti... Al to su neke misli, osjecaji koji dodju onako usput...
A sad je ipak bebast
Neki ljudi vjeruju u reinkarnaciju, neki ne i sve je to u redu dok jedni druge poštuju. Niti jedni niti drugi ne mogu tvrditi da su u pravu, saznat ćemo svi tek u trenutku smrti, koji nadam se nije blizu.
Meni je ideja reinkarnacije logična, nekako mi se ovaj jedan život čini rekratak za sve što bi trebali naučiti i doživjeti na ovom svijetu. Kao mala , nekih 5.6 godina sam imala osjećaj da sam na nekima mjestima već bila ili da poznajem nekoga od prije, i onda bi ispitivala mamu jesmo li tu bili prije ili sreli tu osobu, a ona bi potvrdila sa nismo, a ja bi pričala neke detalje . Ne znam što bi mislila o tome, jer se više točno ne sjećam o čemu se radi ali ostavlja mi otvorenu mogućnost da reinkarnacija postoji.
Ja za svoju kćer imam često osjećaj da ona nije sa ove planete, da je došla s neke druge ovdje prvi put. I desilo se sponatno da su znali reći poznati onako u šali, mala ti si vanzemaljac. Ali to je samo neka slutnja, nikako nešto konkretno i opipljivo.
Svakako vjerujem, tj. iz nekih konkretnih primjera znam da mi svi imamo puno nekih sposobnosti koje su uspavane, telepatija ili predosjećanje i/ili sanjanje nekih događaja koji su se nedugo zatim dogodili, i to mi spada pod normalno.
Djecu treba pažljivo slušati, njima mnoge sosobnoti nisu zakržljale, i ako ih mi uvažavamo i ne uvjeravamo d su to ludosti, te sposobnosti im mogu u nekom dijelu ostati i im jako im koristiti u odrasloj dobi.
potpisujem cijeli tvoj post, a ovo me ostavilo... naime, to imam doma
...
eh, da... moja vanzemaljka mi se javila 5 godina prije svog rođenja,tijekom jednog poslovnog razgovora sa švicarcem...
i to je bilo nekak ovak: yes, I agree that we take 500.000 kilos of granulate, and pay through credit... I will give birth to my child within 5 years from now, and it will be born out of marriage. our bank will issue all requested guarantees. I hope it is ok with you...
a čovjek ostao
Dok sam bila mala, ne znam oko 6-7 godina valjda, sjećam se da sam znala satima ležati u totalnom mraku i zamišljati lice koje nisam nikada vidjela.
Mnogo godina kasnije mi je jedan poznanik koji je iz tog svijeta, rekao da upravo tako ide jedna budistička meditacija. Kako je meni to palo na pamet ne znam, ali sjećam se intenziteta.
eh, da... moja vanzemaljka mi se javila 5 godina prije svog rođenja,tijekom jednog poslovnog razgovora sa švicarcem...
i to je bilo nekak ovak: yes, I agree that we take 500.000 kilos of granulate, and pay through credit... I will give birth to my child within 5 years from now, and it will be born out of marriage. our bank will issue all requested guarantees. I hope it is ok with you...
a čovjek ostao
E da... ja sam s trecim po redu necakom od trenutka kad sam cula da dolazi na svijet osjetila neku posebnu vezu... I kad se rodio to se nastavilo... kao da se znamo od nekud prije... totalno smo se kuzili...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom