lidać2, od prvog posta sam pretpostavila da se radi o muslimanskoj vjeroispovijesti, sad vidim da baka to i jest.
Gle, ja sam iz tih krajeva i bake su muslimani zvali ili nane ili majke (s izduženim aaa). Meni npr. to izduženo maaajka čak nije ni asocijacija na pravu majku jer s takvim naglaskom kod nas, to bi odmah znala da je baka
S obzirom da ipak i ona i vi živite u Zagrebu i dijete je 7 god zove baka i to joj nije smetalo, ja ne bih uvodila nikakve nove promjene pogotovo što je to djetetu čudno. Isto kao što tatu ne bih u Zagrebu zvala babo.
da ste svi u Bosni, e to mi ne onda skroz druga priča.
Ja sam svoju baku zvala baka, a njoj je bilo žao što je ne zovem majka kako je u njenom kraju bilo uobičajeno (nije Bosna), ali nije inzistirala (viđala sam ju 2x godišnje). (Mama je bila uvijek samo mama, nikad se za mamu ne bi reklo majka). Svaki naš kraj, i svaka obitelj ima svoje izraze.![]()
A čekaj, da ke obrnuta situacija, moji ni ne znaju kaj znači nana pa mi to teško zamisliti.
ma jašta neg fantazira
čak da uzmemo u obzir da pod stare dane u čeljadetu zaiskri sjećanje na korijene, na pripadnost i običaje
tradiciju i sve pripadajuće elemente nekog kraja što je čisto ok. i ne čudi me
tražiti da dijete koje zna samo za baku na silu promijeni svoje navike za mene je fantazija
kako god ta baka bila stara i osjetljiva na svooje korijene, što u razumnoj mjeri treba poštovati
ne može stavljati sve svoje ispred nečijeg tuđeg, jer joj tako sad više paše
a pogotovo ako je to nečije drugo od malog djeteta koje to ne može razumjeti
da ne govorim da je meni osobno mama mama a baba baba ili baka
i da se radi o mojoj mami isto bi razmisljala...
kao sto je netko rekao mama je mama a baka je baka...
cula sam za jos nona,babe,baba i baka...no ja sam zivjela u okruzenju gdje su svi svoje bake zvali baka i sve ostalo mi je tako...
ajde da je moja sveki u pocetku mozda rekla da ju zove nona i sl.ajde ok covjek se privikne ali kada ju zove toliko dugo baka ,cemu promjena?
a meni osobno je ta rijec BAKA tako posebna,voljela sam svoju baku i nije mi po nicemo "babska,stara" ili slicno baka mi je bila posebna osoba u zivotu a i posebna rijec sama po sebi...u pocetku dok starije dijete jos nije govorila, govorili smo joj neka zove baba (jer je lakse bilo za izgovoriti,kao sto mi mlade sada govori) no cim je je pocela pricati kako treba ispravili smo ju na baku...tako cu i sa mladom curkom...
ali majka mi je i dalje nezamislivo...ja sam joj mama i ne zelim da nekome drugome govori mama koliko god drugaciji izgovori i tepanja bili...
Moja D. ima prijateljicu koja svoju baku zove maajka, i D. je bila uvjerena da joj je to mama.
I jednom kad su se igrale D. ugleda prijeteljicinu baku i kaže : evo ide tvoja mama, a prijateljica kaže: to nije moja mama, to mi je maajka, moja mama je mlada
Baš su mi bile simpa tako razgovarajući.
meni je to malo previše i prečudno. kuzim da su obicaji svakakvi, ali brate mili takvi nisu ovdje. jos mi je najčudnije da je 7 godina bilo u redu da ju zove baka a sad vise nije?![]()
moj sin nas sve zove imenom, i koliko ga god puta ispravljali , on ne odustaje dakle ja sam Ankica ( dobro ne zovem se Ankica ali da ilustriram ), tatu zove Pero, moju mamu Barica, njegovu mamu Marica, a mog dedu ( oba njegova djeda su pokojna zove ) zove Ivo.
tako da mogu i moja mam i sveki željeti i fantazirati da ih zove ne znam kako , one su za njega Barica i Marica.
Nisam pisala prava imena, ova su mi prva pala na pamet.
Jedino što je meni sporno u svemu tome je tražiti dijete da nakon 7g baku zove drugačije i mislim da je to jako teško postići. Nije mi čudno da u nekim područjima baku zovu majka ako je to tako već godinama-stoljećima, ali bi mi bilo čudno da moja mama traži da ju dijete zove majka ako to kod nas nikada nije bio običaj.
Imam prijatelja koji je s nekih 17 promijenio ime ali nitko se od nas nije mogao naviknuti da ga tako zovemo pa ga je nakon par godina ponovno vratio. Ja svoje dijete ne bih zbunjivala takvim stvarima već bih svekrvi na lijep način objasnila da mi je žao i da poštujem njezinu želju ali da ne želim dijete zbunjivati.
ana, pitanje je hipotetičko.
kao i tvoji komentari na etmu (i svih nas, uostalom) jer pojma nemaš kako bi postupila u ovakvoj situaciji.
možeš samo nagađati.
da moja svekrva poželi da je dijete zove mamom, mislila bih da nije normalna.
i vjerojatno joj svašta izgovorila.
ali da moja mama poželil da je zovu majkom, bilo bi mi lijepo, jer kod mene majka nema konotaciju mame, nego bake.
kao i omama, stara mama... svejedno.
(kod nas nije maajka, nego baš mAjka, sa jako otvorenim "a")
Lidač je napisala da se baka sjetila starih običaja nakon razgovora sa frendicom a prvih godina joj nije smetalo, stoga bih ja baki rekla da fini način da se ostavi te teme.
moj sin koji se po meni, nas sve neprimjereno oslovljava, ne odustaje od toga, ajde bar je u školi sve po p.s. učiteljicu zove gđa učiteljica plus prezime ( opet sam od sebe , nije da to učiteljica traži)
mi svoju baku zovemo mamika, tako oduvijek.... zena nije htjela da joj se govori baka,a nedaj boze da joj se govori baba.... a moja sveki je vec rekla da ce ju moja mala zvati nana.... a ovo sto tvoja sveki kaze meni je bas glupo...samo je jedna mama , majka ...
pa onda i mamika
koja je razlika između majka i mamika?
citam i razmisljam kako mi nije strano ni baka, ni baba, ni nona, ni nana, ni stara majka...svega toga ima u povijesti moje i muzeve obitelji.
ono sto mi je strano je da se djetetu odjednom namece da se drugacije nekoga zove. i to relativno velikom djetetu koje ima svoje navike.
znam koliko je u pocetku bilo konfuzno kad mi je vlastito dijete otkrilo pravo ime i shvatilo da moje ime je samo skraceno ime, nadimak, kojim me svi zivi zovu. a ovo novo, bilo joj je u svakom znacenju, novo.
osobno, dio tradicije po meni je i kako samo dijete odluci zvati nekoga. tako, primjerice, nikog ko je ne zovem teta, ujna, strina. za mene su one mamine/tatine tete, ujne, strine. moje zovem imenima.
s druge strane ne vidim zasto bi se icija zelja postivala vise od tudje. po cemu bi hipotetska baka imala vise prava zahtjevati neki naziv od hipotetskog djeteta.
moja sveki je od početka samo inzistirala da ju se ne zove baba....meni je to bilo smiješno, jer smo mi to uglavnom izgovarali od milja, ali sam poštovala njenu želju...ali malac ju je prvo uredno zvao baba, tek se prije par mjeseci prebacio na baka....
svekar mi je bio smiješan neki dan (on je slavonac) mali priča na mobitel i zove tajo, tajo, a deda se okrene prema meni i pita od kud mu to, ali ne zlonamjerno nego sa laganim osmjehom na licu....kad sam mu rekla da D. tako zove tatu od milja, onda mi je rekao da je kod njih u selu to bilo normalno i da je on svog tatu tako zvao..pa mu bilo drago![]()
a mali pojam baka i deda veže još isključivo za suprugove roditelje, moj tata mu je Tanjo (franjo) i nikako nije dede, dida....uglavnom zato što ga rijeđe viđa i nije toliko s njim koliko s muževim roditeljima...
a ja sam isto bila poprilično šokirana sa nekih 6 godina kad sam saznala da moja mama ima totalno drugo pravo ime nego ono kojom su je svi zvali i kako se ustvari predstavljala...
i što se običaja tiče, moja pokojna baka je sa desetero unuka još uvjek pojedinim suseljanima bila "mlada" tako valjda muslimani oslovljavaju nevjeste kad dođu u kuću....
Moja je prabaka i za mene i za moju mamu uvijek bila majka ili majkica. Radi se o selima južno od Zagreba (Turopolje).
Sam naziv mi nije neobičan za baku, ali je čudno da to traži sada kad se dijete već naviklo zvati je baka.
zaboravih napomenuti da je sveki bila presretna kad je mali prvi put rekao baba....u tom je trenutku bilo manje bitnio jel baka ili baba...bitno je bilo da ju on zove![]()
Hm. Najvažnije što malena misli o svemu.
Ja sam iz Bosne i moji starci. Ja svoje bake zovem baba. Obje. Kad se moje djetešce rodilo i počelo pričati prve riječi, uz mama, tata bilo je i baba iako smo mi govorili baka za obje, moja stara je prihvatila odmah da neće biti baba već baka i nije bilo frke. Svekrva je doživljavala slomove čim bi mi rekli baka-da nije ona baka nama a kako je mala izgovarala baka-baba-slušala je "mama ti baba!!", " nisam ti ja baba", "psmtr" i onda si je smislila nadimak da je mala mora zvati Mimi. Toliko je pilala s tim nadimkom da je dijete počelo i moju staru zvati mimi jer je u njenoj glavi baka-baba bila zabranjena riječ!! Užas, govorili smo joj, ubjeđivali, objašnjavali, svađali se, nju lupio klimić i nije odstupala.. Tek kad joj se rodio unuk od drugog sina to baba joj je postalo preslatko i eto..
Danas su moja starija djeca veća i zovu je baka. I odavno su naučile da bakini čudni zahtjevi nemaju veze s ljubavlju. Ona ponekad inzistira i to smo prihvatili-ako joj hoće udovoljiti nek joj udovolje ako ne neka joj kažu. MM i ja se ne miješamo u njihov odnos.
...ribica je rekla da oni mamiku tako zovu oduvijek
i to je ok
nema mi smisla mijenjati nazive nakon toliko godina
a ja mislim kako smo odavno napustili taj dio priče jer smo se svi složili da je neobično nakon 7 godina tražiti tu promjenu.
i složili smo se da bi dijete o tome trebalo odlučiti.
ja sada razgovaram o tome je li majka - mama ili je majka - baka.
i zašto je mamika dopustivo, a majka nije
ili zašto je omama u redu, a majka nije.
Ja svoju svekrvu zovem mama. Reko...mene nis ne košta, a njoj je lijepo čut![]()
a ja uopće ne vidim da je problem u majci (bar ne kod većine)
već u zakašnjeloj želji
ja sam svog dedu zvala đedo, a baka je mene zvala sine.
ja svoju baku zovem baba, iz ljubavi.
imamo bake i dede.
mama sam ja. jedna jedina. i nikome ne dam to. niti bi svekrvu mogla zvati mama.ja imam svoju mamu a MM svoju.
pa u tom i jeste poanta
vi kod kuće govorite slovačkim jezikom, pa vam je baka mamika (što bi meni, kojoj je hrvatski materinji, svakako značila mama od milja)
oni koji kod kuće govore bosanskim jezikom, baku zovu majkom
ne razumijem po čemu je neki jezik dopustiviji od drugoga
(ponavljam, više ne govorim o slučaju koji je Lidać potegnula, jer bismo onda komotno mogle i zaključati topik)
ma bitno da smo mi dosli do zakljucka da sam ja u pravu!![]()
ja sam samo spomenula da je meni majka isto sto i mama.... jer kad netko npr. govori majka tog i tog djetata misli se na mamu,a ne baku.... pa bi neka baka mozda mogla reci npr. ja sam njegova/njezina majka.. zapravo neznam ni sama vise sto pricam i pisem ( a pisem gluposti)cula sam X puta da dijete baku oslovljava sa majka i nije mi to nista strano... tako da se nebi štela više mješati...nisam mislila nikoga uvrijediti ( a nadam se da nisam )....
Evo da se i ja uključim,ja maminu mamu zovem majčica ( neznam zašto) a tatinu baka i meni je to isto bezveze sad je jedna baka a druga majčica al sad je već kasno za promjene kad je već to stvar navike
za moje djete će obje bake biti bake i nema tu drugih naziva pa nek se ljuti tko kolko hoće![]()
Pošto sam iz Bosne, plus ima različitih nacionalnosti u mojoj porodici, govorim vam naš slučaj: Mamine roditelje nisam upoznala, iako kad pričamo o njima govorim mamina mama i mamin tata. Maminog brata i ženu zovem ujak i ujna, jer tako je to. Oca sam zvala tata, a njegovu majku, čujte sad ovo, bika(to vam je ugledna žena koja pomaže drugima da rode svoju djecu- babica)jer ju je tako zvalo pola mjesta pa čak i moj tata, koji je bio0 njeno najmlađe dijete. Tatinu braću zovem amidže.
E sad, kada sam rodila prvo dijete dala sam svima da izaberu kako će ih dijete zvati. MM se odlučio na babo, jer tako svog oca zove pola Bosne, MM majka je odabrala nana, djever adžo(amidža od milja), moja tata je bio djed,a mama se odlučila na majka. Ništa mi nije smetalo, njoj je baba isto užasno staro se činilo, amoja mama je postala pramama sa 46 godina.
Mi putujemo dosta, i svi moji zovu svoje onako kako su naučili, bez obzira da li bili u Sarajevu, Zagrebu, Braču, Pragu.
Lično mi je bezveze da neko mijenja to nakon 7 godina, ali možda nije bio dobar trenutak da jedna muslimanka traži od unuke da je se zove majkom tamo neke 2004. a sada su se vremena ipak, promijenila?!
ja imam dva različita primjera, u jednom smo slušali želje djece, u drugome nismo.
ja kao mala nisam znala reći k, pa mi je jedna baka postala - ata. i tako smo ju svi zvali, poslije i moja sestra koja je znala reći k, i to do njene smrti. svi smo voljeli jako taj izraz.
a drugi primjer - moja djeca su moju mamu oboje dok su bili mali zvali baba. meni je bilo simpatičnonikako joj to nije sjedalo pa smo na silu morali promijeniti u baka. nije htjela bit baba i gotovo
![]()
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 16.01.2012. at 13:36
Ja pak mislim da je možda baki bilo prije neugodno usred Zagreba, inzistirati da ju se zove onako kako bi ju zvala unučad da su ostali u Bosni ... i još pokraj snahe koja uredno govori baka ... jednostavno se baka htjela prilagoditi kraju u kojem sada živi.
Ne znam kako je tekla priča, ali možda je ona djetetu objasnila da bi voljela da ju se tako zove jer je takav običaj u njezinom rodnom kraju, pa dijete skratilo priču i prenijelo mami da bi baka htjela da ju se zovem majkom.
Uostalom i to dijete je "polu"-Bosanac/Bosankabez obzira na mjesto rođenja pa ima pravo (a i ja smatram da je dužnost roditelja) upoznati kulturu i običaje svojih predaka, pa samim time i poštivati ih.
Promjena je za dijete, ali ako baka bude pričala o tome, ne inzistirala, možda dijete prihvati s vremenom.
Ja sam osoba koja poštuje običaje, iako su i moja djeca već treća generacija Zagrepčana, naučili smo ih da zovu dida i baka/baba.
I mali dodatak - moji nećaci pokojnog djeda zovu deda, na inzistiranje svoje majke, (moji za njega govore dida), a deda je u biti bio pravi dida ... Didi bilo nezgodno proturječiti snahi ...
tatina mama je od uvijek i za sve unuke bila baba. njegov je tata bio deda. s vremenom su ih svi tako zvali. kako baba prica, to je bila njena zelja, da bi se znalo tko je tko.
mamina mama bila je baka, a tata dida.
i stvarno se znalo na koga se misli bez da se ubace imena.
posto je jos jedino baba ziva, ona je ostala baba, pa je i baba mojoj kceri, njenoj praunuci.
moj stari je rekao da stara ne moze biti baba jer je premlad da se ujutro budi pored babe![]()
Mi imamo mamu, tatu, babu, dida, dida Duka, nonu, staru babu, dida nona i babu Anu. Još je bila i none. None i Nona, baka i brabaka s moje (otočke strane).
nešto jugoistočnije od Doboja... Breza
edit: odgovarala eris
Posljednje uređivanje od apricot : 16.01.2012. at 14:19
po meni (i drugima koliko vidim) - djelomično jesi - kada se govori o promjeni nakon 7 godina
ali ono što je mene zaintrigiralo je to da si ti znala da je baka muslimanka, koja je koliko sam shvatila dobar dio života provela u Bosni i td.
kako to da ti o tome nisi s njome prije razgovarala?! zainteresirala se kako se zovu bake u njezinom kraju i što bi mogla očekivati po tom pitanju u budućnosti ...zar nisi znala da postoje i drugi nazivi za bake...
nije to samo pitanje za tebe, nego i za neke druge koji su isključivi za bilo kakve različitosti ...
mi smo 'siromasni' po pitanju razlicitih naziva za baku i djeda, kod mene su i s mamine i tatine strane bili baka i deda. to je preuzeo i moj sin za moje, a od mm-a su ionako nesto sasvim deseto sto nema veze s hrvatskim ni regionalnim nazivima pa nema zabune.
inace bi mi bilo ok sto god je u odredenoj obitelji obicaj, al mora biti podrzano i od roditelja. ne bi li u konkretnom slucaju prvo roditelji trebali poceti oslovljavati baku tako, a onda bi to i dijete spontano pokupilo? ne znam, nemam bas puno iskustava s obiteljskim odnosima.
i ne bi se osjecala ugrozeno da se pojavi jos jedna majka, necu ja zato biti manje mama svom djetetu, ali za sve te promjene treba vremena.
moja mama je naglo umrla, pa smo u par navrata imali slucajeve da neko drugi bude baka, na djetetov zahtjev ili zahtjev te osobe. al nije se odrzalo, dijete je skuzilo da nitko ne moze samo tako zamijeniti njegovu baku i da to nije to. pa je odustao