Pretpostavljam da ja spadam u grupu trudnica s indikacijom jer sam imala konizaciju, pa su vaginalni pregledi za mene nužni. U mom slučaju spasili su mi obje trudnoće. Prva trudnoća prošla je uz strogo mirovanje s cerviksom skraćenim na pola članka koji je do kraja trudnoće skroz nestao, porod na 38+2. Sada sam 34. tjedna trudna, cerviks se na pola trudnoće naglo skratio i omekšao, postao uloživ i napravljena mi je serklaža. Dakle, pitanje je bilo kako i što se radi u zapadnim zemljama i ispada da smo mi jedna zaostala zemlja jer radimo vaginalne preglede i serklaže. S obzirom da sam bila suočena i s jednim i s drugim, odlučila sam se malo više informirati i pročitala brdo članaka i iskustava na stranim forumima. Moj zaključak je bio da sistem prenatalne brige nije usporediv, kao ni općeniti zdravstveni sustav, te da se u našoj zemlji vodi o trudnicama poveća skrb. Vani sve to košta puno više, pa je pristup puno ležerniji, što ne znači i pametniji. Dakle, zbog tih nevaginalnih pregleda se ne zna kakvo je stanje, dogodi se prijevremeni porod i tek te onda u sljedećoj trudnoći liječnik pomnije prati i radi ti preventivnu serklažu. Zar baš mora doći do toga? Tako da sam ja ipak pro vaginalnih pregleda, opreza nikad dosta. Nisam medicinske struke, ovo je samo moje subjektivno mišljene.