Citiraj Kate76 prvotno napisa Vidi poruku
Pretpostavljam da ja spadam u grupu trudnica s indikacijom jer sam imala konizaciju, pa su vaginalni pregledi za mene nužni. U mom slučaju spasili su mi obje trudnoće. Prva trudnoća prošla je uz strogo mirovanje s cerviksom skraćenim na pola članka koji je do kraja trudnoće skroz nestao, porod na 38+2. Sada sam 34. tjedna trudna, cerviks se na pola trudnoće naglo skratio i omekšao, postao uloživ i napravljena mi je serklaža. Dakle, pitanje je bilo kako i što se radi u zapadnim zemljama i ispada da smo mi jedna zaostala zemlja jer radimo vaginalne preglede i serklaže. S obzirom da sam bila suočena i s jednim i s drugim, odlučila sam se malo više informirati i pročitala brdo članaka i iskustava na stranim forumima. Moj zaključak je bio da sistem prenatalne brige nije usporediv, kao ni općeniti zdravstveni sustav, te da se u našoj zemlji vodi o trudnicama poveća skrb. Vani sve to košta puno više, pa je pristup puno ležerniji, što ne znači i pametniji. Dakle, zbog tih nevaginalnih pregleda se ne zna kakvo je stanje, dogodi se prijevremeni porod i tek te onda u sljedećoj trudnoći liječnik pomnije prati i radi ti preventivnu serklažu. Zar baš mora doći do toga? Tako da sam ja ipak pro vaginalnih pregleda, opreza nikad dosta. Nisam medicinske struke, ovo je samo moje subjektivno mišljene.
Serklaza moze lose zavrsiti, takodjer se ne radi svugdje na svijetu i to ti vjerojatno doktori mogu reci, ne postoji nacin za sprijeciti porod ako je poceo. Postoje kortikosteroidi koji mogu pomoci razvoj pluca i postoje neki jaki ljekovi koji mogu event za 24-48 h odgoditi porod. Ali kad porod pocne, gotovo je, koji god da je tjedan...
Imala sam takodjer kirursku konizaciju, fali mi dobar dio cerviksa. Puno veci problem je bio u mom psihickom stanju nakon zaplasivanja od strane doktora, nego realni problem.
U prvoj trudnoci su me inducirali zbog otvorenosti, retrogradno sam shvatila da sam dobila iz te indukcije de facto nedonosce, bez obzira na vise od 38 tj trudnoce jer mi djeca ocito trebaju dugo "sazrijevati" u trbuhu.
Reci cu svoje misljenje, a to je da je potrebno poznavati i osluskivati svoje tijelo. Slusati kada ti ono kaze da mirujes ili vise odmaras, ali i slusati kad ti kaze da je sve ok.
U drugoj trudnoci sam odbijala vaginalce do 20 tj kad me dr nagovorio, zaplasio me strasno, rekao da cu izgubiti bebu, da se ne smijem maknuti iz kreveta do 37. tj (a osjecala sam se odlicno). Da je cerviks povucen, mekan ne znam sto li vec, da ga gotovo uopce nema. Od straha sam se pocela jako lose osjecati i imala sam neke bolove/kontrakcije slijedeca 4 tjedna do slijedeceg pregleda. Mislim da je opet napravio pregled i bilo je isto. Onda sam se polako pocela smirivati, i sa smanjenjem panike bolovi su prestali, a ja sam se pocela kretati, u 29. tj vec i kupati u moru, odmarala bi se kad bi osjecala da trebam ali sam radila normalno vise manje sve.
U 36. tj imala sam opet pregled, nalaz isti onom u 20. tj, unatoc mom kretanju, dojenju, ponekom nosenju starijeg djeteta. U 40. tj dr predlaze indukciju jer je procjena bebe skoro 4,5 kg. Odbijam i radjam s puna 42 tjedna bebu te velicine. Cerviks je sve to super izdrzao.
Ne govorim ja nikom recept za trudnocu, nego iznosim moje misljenje i iskustvo.