Nalaz se pogoršavao od primitka u bolnicu do samog zahvata, a nisam mrdala iz kreveta (kahlica mi bila prijateljica, a med. sestra i MM kad bi došao u posjet su me prali). Prije zahvata su me upozorili na oba scenarija. A serklaža i mirovanje bili su recept koji mi je omogućio da uživam u svojoj zdravoj kćeri. Ne želim niti pomišljati što bi bilo da sam zakasnila jedan dan u bolnicu. Eto u prvoj trudnoći cerviks na kraju izdržao i bebu od 3,5 kg, a u drugoj odmah potpisao kapitulaciju pod bebom od 3 kg. Zašto? Šteta što ne govori pa da mi otkrije tajnu svojih postupaka. Sarkazam na stranu, svaka trudnoća je priča za sebe, a ako uz to postoje i objektivne teškoće u očuvanju trudnoće, onda mislim da svakako treba dobro razmisliti o savjetu stručnjaka o zahvatu.
I mene zanima odgovor na pitanje Kate76.