Ne mogu više dojiti, ne želim, a kako pomoći mom malom dvogodišnjem ovisniku?

[lidać2]

citam i koda sam ja tako nesto napisala...ovih dana se i ja pitam dali bi trebala prestati...
u principu mi ne smeta dojenje koliko me smeta ta njena navika u noci...ja uopce vise ne spavam ,malena mi je cijelu noc prikopcana na cici...vec mi je dosta...nemogu vise i zelim se naspavati...mozda sam sebicna ali zaista nemogu vise...
ja nazalost nemom mogucnost dati curku nekome a jednu noc...a niti mogucnosti da ju mm cijelu noc tetosi ,ako joj se cica ne da ona toliko jako place i trga se da dode do cice a to mi je jos napornije od davanje cice...
tebi zelim srecu za ovu noc jer zaista znam kako ti je...

[laumi]

Aiko i lidac, znam kako vam je. nisam se naspavala 2,5 godine. dojila sam do 3,5.
bilo mi je jako teško po noći jer je moja curica često sisala, bila sam nenaspavana i frustrirana.

nisam je mogla ni htjela naglo odviknuti od sisanja, nego smo išle manje-više njenim tempom. kad je imala otprilike 2,5 godine, uspjele smo se dogovoriti da smanji noćno dojenje na način da joj nisam davala svaki put kad je tražila (noću), nego svaki 2. ili 3. put. nekad je prihvatila, nekad ne. ja bih joj nekad popustila (ako je baš dugo plakala), a nekad je bilo po mojem (onda kad se ona uspjela brzo smiriti). s 3 godine više nije sisala po noći.

ovo je samo naš primjer, znam da ovo vjerojatno nije ono što želite sada čuti. ja stvarno ne znam da li dijete može imati kakvih posljedica od naglog prestanka dojenja, pretpostavljam da ne može ukoliko je majka inače nježna prema njemu i ako ga puno mazi.
i preporuča se dojenje barem do 2 godine djeteta, a dulje ukoliko i majka i dijete to žele. dakle, i vi ste ovdje važne.

osobno bih se uvijek odlučila na postepeni i nježan prestanak dojenja, kod nas je uspjelo, ali je i potrajalo.

[gita]

Mi smo prestali s 25 mjeseci. Od toga sam posljednja 2-3 mjeseca jedva izdržavala....
Dok sam razmišljala kako prekinuti i pripremiti malenu na to, bojala sam se (kao i svi) reakcije, plača i nervoze jer ona je bila prava ovisnica! Moram priznati da nije bilo ni upola teško koliko sam mislila - bilo je itekakvog plača, protestiranja, moljakanja, ali trajalo je to 2 do 3 dana i prestalo je kad je skužila da je to-to i da nema nazad. Zapravo, pokazalo se da je zrelija nego što sam mislila (ja sam svemu tome pristupila s dosta emocija i onako bolećivo, kao i većina mama u takvoj situaciji) i da može podnijeti promjenu i "probaviti" novonastalu situaciju u kratkom roku. Sjećam se, nakon cca mjesec dana sasvim uspješnog nedojenja gledala me jednom prilikom dok se presvačim i pitala "Ne daš, a?" Rekla sam:"Ne dam!", ona se samo nasmijala i otišla.... Možda i ti zaključiš (to ti svakako želim) da tvoj dvogodišnjak i nije više ona nejaka beba i da se može nositi s promjenama!
Međutim, nama prestankom dojenja nisu prestala i noćna buđenja, nažalost! Iako sam dugo mislila da se zbog toga budi, to uopće nije bio razlog. Jedina je prednost bila što ju je cicanje brže i lakše vraćalo u san. Ostala sam neispavana cijelu godinu poslje i još nisam u potpunosti mirna, a ona će uskoro napuniti 4.......