mi imamo tek godinu dana, ali čini mi se da idemo u vašem smjeru tako da vas sve potpuno razumijem... prošlu smo se noć budili najmanje 10 puta i ne pomaže ništa osim cice... a ako se slučajno probudi, a da mene nema u krevetu, tu će se noć buditi bar dvostruko puta više nego inače - znači jedno 15-ak kukovi me rasturaju od spavanja na boku, kičma ubija... ne razmišljam još o prestanku dojenja, dapače, ali pretvaram se lagano u hodajućeg zombija... trebam učiti, a blejim kroz papire... ali s druge mi strane nema ničeg ljepšeg od njezinog guštanja u cicanju tako da duram... ali već se vidim na ovoj temi kroz pola godine, godinu dana...


eto...malo se ispuhah nakon još jedne neprospavane noći...


sretno s odvikavanjem!