Hvala vam na brzini i podršci.

Na ništa ne mislim osim na to pa nema smisla ni da idem raditi. Još bi se više razdirala. Nije sisao od jučer (srijeda) u 7:15 ujutro. Zadnjih petnaest minuta. Prošli u mojoj boli. Jedva istrpila dok mu nisam izvadila cicu iz usta... a mene strava bolilo... Da nije počeo primijenjivati tu neku novu zubić-tehniku sisanja vjerojatno bi još sisali, ovo je rapidno ubrzao prekid sisanja.

Puno se igramo, družimo, vani smo bili satima, idemo sad opet. Ali šta vrijedi kad smo navečer u našoj maloj intimi sve je u znaku tople mamine sike. Čak nije ni ljut, ne mogu reći, samo tuga, tuga... Kad ga ta kriza uhvati za tatu ni čuti, smeta mu, kao da ne podnosi da ga netko gleda dok je tako slab i ovisan... A ima polusmiješnih detalja, jutros sam mu čak dala da papa u krevetu, svježih peciva tata donio... i nas dvoje ležimo, mazimo se i dam mu kroasanu, onak' otkidam mu komadiće, mrvica na sve strane, ali nema veze... distrakcija pažnje... i nutkam ga, on malo papa, malo tuli, malo se zagleda u neku točku, ono ne možeš vjerovati da ima sjete u očima tako malog djeteta... i čuješ mene odjednom razgovjetno "hoćeš još malo... CICE?" on se trgnuo i zabezeknuto pogledao u mene, ja se preznojila u sekundi, nešto prtljam jezikom, kao nisam rekla "cice" nego "kroasane" Ajmeee, sve ispočetka! I još uvijek, siročić moj, traži da vidi cicu i kad ja pokažem, on je draga i taktički se približava samo da vidi kako je, kao ne vidi dobro, s otvorenim ustima... i čeka priliku kad će je uhvatiti... i smiješno i tužno...

Hvala i na savjetima za izdajanje. Neću se onda sad ništa izdajati, za sad osjećam da su pune, ali ništa ne boli, oprezna sam, ako bude boljelo ili bilo šta tuširat ću se što toplijom vodom, tog se sjećam da mi je pomoglo i kad smo počinjali sa sisanjem. Jedan i pol dan je iza nas.