Moji krajem ožujka slave 7.ročkas.
Genijalni su.
Pametni, sposobni, prefrigani, nisu od nekog sporta, više vole šah i filozofiranje o Nikoli Tesli, životinjama i nastanku piramida.
Vole odlaske na Sljeme, buncek sa zeljem i ledeni čaj od brusnice.
Jako vole odlaske na obiteljske ručnkove u Pivnicu Medvedgrad, tamo su kao doma, harače po kuhinji i zezaju sve konobare, no tamo im je najdraže jelo zvončić sa polama, uz neizostavni ledeni čaj od brusnice.
Prošle godine smo slušali japanske bubnjare na Trgu, žele i ove godine...
Haramo po Muzejima, to im je sada đir, pa se već veselimo Noći muzeja.
Sven je prošle zime skijao na Sljemenu, ide mu super, jedva čeka da opet ode bez staraca uživati na snijeg.
Stela pjeva i pleše genijalno, ali ne uspijevam je nikako nagovoriti da odemo pogledati što to rade Klinci s Ribnjaka pa da je upišem, mislim da bi uživala. Veli da se srami...
Zaljubili su se u kampiranje, prošlo ljeto smo 20 dana uživali na Murteru, i bile je savršeno!!! Uvalili smo se i frendu na klet, tamo razvučemo prikolicu i kampiramo čovjeku na livadi.

Prije ljeta ćemo možda na 5.operaciju, još nismo sve dogovorili, da se oporavi do polaska u školu. Skupljamo hrabrost.

I ja sam razmišljala o još jednom djetetu, no to razmišljanje me prilično kratko držalo. Iskreno, da mi je stambena situacija riješena, vjerojatno bih išla na treće, ovako u podstanarstvu i sa nesigurnim MM-ovim primanjima mislim da bi bilo nepošteno prema djetetu. A i prema svima nama ostalima.