I da, hrčci su u principu noćne životinje, iako i danju imaju periode budnosti. Kad vrte kolo, to se stvarno čuje. Sad, mogu li bez kola - ne znam, ali mislim da im je potrebno.
 |
|||
|
|
|||
I da, hrčci su u principu noćne životinje, iako i danju imaju periode budnosti. Kad vrte kolo, to se stvarno čuje. Sad, mogu li bez kola - ne znam, ali mislim da im je potrebno.
ne smrde zečevi sami po sebi
smrdi im gajba ako se ne održava - treba svaki dan održavati wc ( mi smo koristili drvene pelete umjesto piljevine koji upijaju mokraću ), imao je mali tepih, gajbu smo čistili i usisavali svaki dan
ako je zec zdrav nema nikakvog mirisa
u slučaju da dobije proljev naravno da mu se dlaka zaprlja i naravno da onda smrdi
mi smo imali dugodlakog kunića kojeg smo redovito iščetkavali
ja mogu reći da ako želite da sve bude okej treba dosta brige
ustvari lažem,
imaju miris kad se tjeraju
majko mila, nitko ni ne pomišlja na ptice
ZO, pa da... kad smo shvatili da za svaku životinju treba dosta brige (i čišćenja), onda smo izabrali onu od koje ćemo najviše dobiti natrag. emocionalno.
Pa, kako se ja sjećam svojih hrčaka, mislim da bi to trebalo biti vrrrrlo vidljivo (valjda su ti mali još).vertex prvotno napisa
Ja sam imala i kineskog i one obične i jako su mi bili dragi. Nakon njih sam imala štakora i to je već drugi level, štakori su puno inteligentniji i nakon toga ti svi hrčci izgledaju strašno tupavoNaravno, ako možeš probaviti neke njihove vizualne karakteristike. Ali svi ti glodavci sa svojim nosićima i brkovima koji se mrdaju su meni preslatki.
Najveći problem s malim glodavcima po meni je to što su dosta osjetljivi i lako uginu, meni se nekoliko hrčaka razbolilo i uginulo doslovno u dan-dva. Veterinari su nam rekli da je kod svih tih mišića dosta često da dobiju tumore i slično.
Ja inače nikad neću imat problem iz naslova, osim ako dijete bude htjelo zmiju ili pauka, sve ostalo bih dovukla kući
Dobro kad ste navalile na pse...Ima li još neka zanimljiva pasmina osim maltezera koja je tako, mala slatka, kućna...?
mc,apsolutno se slažem
možda je bilo i prije rečeno, ali nisam ništa iščitavala
ja sam obožavala svog zeku, ali meni je to neusporedivo sa psom ili macom, možda je moj zeko bio neki tvrd orah, ali nisam imala neke velike povratne reakcije, možda sam ja previše očekivala
za razliku od psa za kojeg sam voljela kao da mi je dijete, gledao me u oči i imala sam osjećaj da će svaki tren progovoriti
Zo, skoro da bi ti zabranila da postaš.. sad me još više grize savjest
Mi imamo najobičnijeg mješanca za kojeg smo znali da ima mini roditelje. Zašto automatski čistokrvni pas?
Srednja pudlica.
Zapadnoškotski terijer (tzv. Westy).
Za ove dvije pasmine pouzdano znam da su super u kući i stanu, i da su divni drugovi djeci i odraslima.
Pa ima puno raznoraznih malih pasmina, npr. bichoni, pa lhasa apso, shih tzu, pa recimo oni king charles španijeli su jako popularni u zadnje vrijeme. Mi ćemo ako (kada!) se odlučimo za psa najvjerojatnije uzeti pudlicu.
i nama su polularni
ima neko zlatnog retrivera
da, zašto automatski čistokrvan pas. no, i to je legitiman izbor, samo onda bih dala savjet da to bude od ozbiljnog uzajivača, a ne od nekog koji "štanca" pse i prodaje ih jeftinije.
no, aktivistički moram i naglasiti da sam uvijek za udomljenje. postoji hrpa linkova s azilima gdje se nude mali psići, preslatki. koji čekaju da postanu članovi nove obitelji.
Da, i to je jedna od naših dvojbi i zapravo svaki dan mislimo drugačije.
Svako malo se kćer i ja "zaljubimo" u nekog psića koji se poklanja pa cvilimo za njim. Jednu smo gledale danima, a onda ju je netko udomio (a još se zvala Lea kao moja curka).
Mi smo neiskusni sa psima, pa računamo da će nam biti jednostavnije sa psom kod kojega donekle znamo što možemo očekivati, i što se tiče karaktera, i veličine, pa recimo i linjanja (to je MM-u važno jer ga brinu alergije).
Pas iz azila može biti traumatiziran, a mi nismo iskusni i ne znam kako bi se sa time nosili - imamo u obitelji primjer divne lijepe kujice koja je nažalost pas sa velikim problemima u ponašanju.
Tako da ćemo se vjerojatno ipak odlučiti za psa iz kontroliranog uzgoja (što znači da je i novac bitna stavka koja nam je problem.)
ako se uzima čistokrvni pas onda definitivno samo od registriranih uzgajivača i sa papirima
ovo sve drugo je rizik da dobijete nešto što niste željeli
moja svekrva ima dugodlaku čivavu, tada je bio jedan registrirani uzgajivač, ovo ostalo što je glasilo pod uzgajivače je bilo katastrofa, štenci su bili veći i deblji od odrasle čivave već u startu
i glasam za mješance po azilima iako svatko ima pravo izabrati prema svojim mogućnostima
mima, kužim. i mi smo o svemu tome razmišljali. i ja sam htjela maltezera, ali mi je jednostavno bio preskup. onda još ajd de nađi nekog ozbiljnog uzgajivača... pa sam počela gledati linkove azila i točno tako, svaki dan se zaljubila u drugo pseto. na kraju sam otišla i izabrala trećeg psa, nigdje veze s vezom, a bez prethodnog znanja o bilo čemu, kamo o traumatiziranim psima. ali, kao što rekoh, imala sam jako puno sreće, naša jest bila na početku plaha, ali se oslobodila i jako je poslušna i umiljata. a i upoznala sa svijet pasa i njihovih vlasnika (kad bih šetala vani po kvartu, nevjerojatno kako je to potpuno novi svijet).
Mi imamo macu vec sest godina i je da smo je malo zapostavili kad se malisan rodio, al sad se ponovo sve vise igramo i mazimo s njom, i mali se odusevi kad je vidi, i cini mi se super za dijete da ima doma ljubimca, jer vec vidim kako se uci ponasanju prema zivotinjama i kako vec pomalo ide pomazit, a ne pocupat. Ja bi mozda i psa, ali ne jos, kad mali malo naraste.
Naši susjedi (problematična, nasilnička obitelj, boravak u zatvoru radi težih kaznenih djela, pa nasilje u obitelji) su imali psa, prema kojem su dosta loše odnosili. I držali su ga na lancu, stalno, nikad taj pas nije išao u šetnju, znali su ga i udarati. Pas je razumljivo postao dosta agresivan prema ljudima, i naravno prema vlasniku, te je čak ugrizao njihovog sina (cca. 10g), nakon čega su ga odveli u azil - i ugledam ja tog psa na ponudi azila, opisam naravno kao umiljat, obiteljski pas...ne krivim njih, naravno tko zna kakvu su im priču susjedi ispričali, ali tog psa sigurno ne bi htjela blizu svog djeteta. Nekako bi radije onda mladog psa, nisam sigurna da bi se usudila uzet iz azila.
Mi smo u pregovorima oko psa. Nikad nisam imala ništa osim papige (a ona mi je uginula) i dva degua pa nemam pojma što me čeka.
Može li mi netko opisati dan-dva sa psom? Što mu sve uopće treba raditi
Meni su najteži bili prvi dani. Prvi dani su kao da dođeš s bebom iz rodilišta.Mi smo u pregovorima oko psa. Nikad nisam imala ništa osim papige (a ona mi je uginula
Može li mi netko opisati dan-dva sa psom? Što mu sve uopće treba raditi
Ako ne spava s vama u krevetu, noću se budi i cvili.
Uglavnom, prve dane smo imali nekoliko ustajanja noću.
U to vrijeme je pišao ako nismo na vrijeme odveli van na one podloške iz DM - a.
Ubrzo je savladao pišanje vani i signalizirao.
Sad je veči, neke noći traži van (oko 4 ili 5 ujutro). Onda ga samo pustimo i ostavimo na dvorištu do 6.30 kad se dižemo.
Dvorište je ograđeno, pa ne može nikud.
Ali opet netko mora ustati i pustiti ga.
Pa trebaš ga šetati, to je najveći posao. Barem 3 puta, ako ne i četiri, a o pasmini ovisi koliko dugo.Mi smo u pregovorima oko psa. Nikad nisam imala ništa osim papige (a ona mi je uginula
Može li mi netko opisati dan-dva sa psom? Što mu sve uopće treba raditi
Nakon šetnje ga trebaš malo obrisati, a inače mu treba davati hranu i vodu - to nije neki posao.
Mi smo čuvali psa rođacima tako da malo vidimo kako je to.
Uz brigu o zadovoljavanju osnovnih potreba (WC, hrana, spavanje), psa je potrebno i odgajati (učiti ga i održavati naučene vještine), igrati se se njime (unutar stana i vani tijekom šetnje), svakodnevno mu davati određenu dozu pažnje i posvetiti vrijeme za nove izazove kako, ovisno o pasmini, pas ne bi iz dosade ili obijesti, počeo raditi s.anja po kući/stanu/dvorištu.
Ima "kućih", tzv.lap dog pasmina kojima treba manje kretanja i manje fizičkih izazova i iscrpkjivanja, no i njima treba igra, pažnja, maženje, odgoj...
Dakle, nije sve u hrani i pražnjenju crijeva.
Po tome je, po mom mišljenju, pas zahtjevniji od mačke, koja se sama čisti, samostalnija je u pronalaženju aktivnosti i zabave koja (uglavnom) neće uništavati stan, mada i one ponekad najviše vole penjanje po zavjesama, trganje wc papira i slično. Mačku se lakše pusti na wc, a psa se mora voditi na uzici i počistiti za njime.
Mislim da je prve dane šetnja najmanji problem, to je ugodan dio.
"Neugodan" dio je u početku to buđenje, cviljenje i navikavanje na pišanje i kakanje.
Čuvanje odraslog odgojenog psa je nula naspram ovog.
Pa to ne računam pod posao oko psa, to je gušt, zadovoljstvo - to i je razlog radi kojeg želimo imati psa.
Kad gledamo pse za udomljavanje, nikad ne gledamo štence nego već odrasle pse upravo iz ovog razloga - opet kažem, nisam imala psa, pa ne znam kako bih odradila ovaj dio, sigurno da nam ne bi bilo lako i da bi trebali pomoć.
Nisam te skužila na što misliš. Ako misliš na šetnju, ja sam se nadovezala na tvoj post gdje sama navodiš šetnju kao največi posao.
najbolje možda otići u te azile i vidjeti i posavjetovati se i pitati kako oni inače procjenjuju pse. znam da neke pse ne daju jer su jako istraumatizirani.
u biti svaki pas koji završi u azilu je proživio traumu, samim tim što je napušten.
Sad tek vidim da si se ipak nadovezala na mamasch.
Ma nije to neka umjetnost, odradi se, ali da je posao je.
I odrasli pas će prve dane vjerojatno cviljeti zbog promjene ambijenta, jedino ako s nekim spava.
udomljeni psi: link
znam da iz udruge šapice čak idu u posjetu budućim udomiteljima. to im je najnovija praksa. da donekle imaju uvid gdje psi odlaze.
Osobno sam uvijek prije za udomljavanje nego za kupovinu psa ili mačke. Ako uzmete malo štene, uz početne "nezgode" i osjećaj da u kući imate ponovno malu bebu na kraju dobijate mnogostruko više. I stariji psi mogu naći svoje mjesto u novoj obitelji i najčešće ne bude nikakvih problema.
Nažalost, istina je da postoje istraumatizirani psi i njih nikad ne bih preporučila početnicima, ali svaki ozbiljan azil bi vas trebao upozoriti na to.
Mi smo naše B i L udomili i nikad nismo požalili zbog te odluke, ali morate biti spremni da je to stvarna obaveza za narednih 15-ak godina i ne uzimajte životinju "radi djece" ukoliko niste sami spremni preuzeti brigu za njih.
Posljednje uređivanje od Bodulica : 24.09.2012. at 14:43
Ma naravno, ali ovaj pas je bio agresivan, a opisivali su ga kao umiljatog i idealnog za obitelj s djecom.
No, uglavnom, mi uzimamo hrčka, a ne psa
A mi razmisljamo kako pripremiti macku-seficu za dolazak bebe...
Na kraju dana, odoh razmišljati o kanarincima
Kanarinac pjeva i to je sve. Nema neke interakcije. A isto moraš čistiti, davati hranu, vodu. Ne moraš šetati, ali šetnja je dobra za zdravlje, no s krletkom u ruci i nije nešto zabavnoNa kraju dana, odoh razmišljati o kanarincima
Iz raznovrsnog iskustva sa kućnim ljubimcima, često i više njih odjednom, mogu odgovorno reći da je mops savršen kućni ljubimac.
Miran, laje samo ako dolazi netko nepoznat, jede 10 dkg hrane na dan i jedan keksić za zube.
Voli šrtnje, ali je savršeno sretan i samo spavajući. Ako vam se ne da šetati, odvedete ga da obavi svoje i doma. Ne budi ujutro, oni su veeeelike spavalice. U sedam godina što je imam nikad me nije probudila noću.
Ako redovito češljate psa jednom tjedno neće biti toliko dlaka po podu, ali u rano proljeće i jesen se linja i na to treba biti spreman kod svakog psa osim pudlica i maltezera. No, oni oboje laju i to prilično iritantno (susjeda ima pa znam).
Retriveri su divni, ali njih treba i šetati i trčati, a dlaka padaaa, i veći su i više hrane treba.
Papigica je možda isto dobar izbor...
bišoni se ne linjaju, a jako su slatki. imali jednog čupavca (šiša ga vlasnica) tri dana doma, i niti jedne jedine dlake. a imamo tamno smeđi kauč. na kojemu je stalno bio. više se ja linjam sad u jesen od njega
e sad, možete mi malo pojasniti ovo s papirima i bez papira?
zašto psi bez papira ne valjaju?
odnosno, ima jako puino oglasa, prodajemo štence nemam pojma bišona, mama i tata imaju papire, oni nemaju. što im fali ako nemaju papire, ne kužim?
puno su jeftiniji od onih di su im nabrojane sve moguće nagrade, i kao imaju papire.
mm poludio i hoće psa u stan. pod hitno. ja i djeca nismo baš za
navija za bigla.
pa tako malo pitam.
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 24.09.2012. at 16:43
koliko ja znam, jedina mana ovima bez papira može biti to što ih niko neće za parenje
tj. moja drugarica ima mladog labradora bez papira (otac i majka nagrađivani) i sad ne mogu da mu nađu ženku za parenje jer ga nisu vodili na ocenjivanje
mislim, nije njima stalo da imaju "firmirane" naslednike, ali onima koji imaju ženku valjda jeste, da bi ih što bolje prodali
cvijeta, i ja bih beaglea, cisto kao 2nd best nakon njemackog ovcara (muz nece, s obzirom da bi pas valjda bio veci od njega). Jedino citam da su malo paglu, ali jako simpaticni itakoto.
Ipak pretpostavljam da cemo, jednog dana kad postanemo spremni (i) za psa, pokupiti neku napustenu zivotinjicu kao i svaki put do sad. (To ja, muz i njegovi su uvijek imali male Yorkshire terijere koji me, moram priznati, prestrasno nerviraju.)
Kad kupiš psa s rodovnikom dobijaš jamstvo da je to pasmina koju si odabrala. Možeš provjeriti nekoliko predaka i njihove uzgojne ocjene. Kad kupiš psa bez papira, nikada ne znaš jel to uistinu ta vrsta, jer štene izgleda potpuno drukčije od odraslog psa. Nikada nisi siguran da su roditelji psa čistokrvni, a ne da je kujicu nategao neki pas koji nema veze s tom vrstom. Pas bez pedigrea je po mome mješanac iako je on recimo like a labrador. Pitanje je zašto taj pas nije dobio rodovnik ako su roditelji čistokrvni? Možda roditelji imaju rodovnik, ali nemaju uzgojnu dozvolu jer su na nekoj izložbi ocjenjeni niskom ocjenom. Pitanje je što je komu bitno, želiš li imati psa odrđene pasmine, želiš li psa koji je možda te pasmine ili želiš li psa iz Azila kojeg ćeš usrećiti, a voljeti ćeš ga jednako kao i onog " čistokrvnog bez rodovnika " kojeg si skupo plati. Moj savjet, ako želiš čistokrvnog psa, kupi psa s rodovnikom, ako želiš kućnog ljubimca prije svega, odi u Azil po jednog, kastriraj ga i uživajte u njemu.
e sad, možete mi malo pojasniti ovo s papirima i bez papira?
zašto psi bez papira ne valjaju?
odnosno, ima jako puino oglasa, prodajemo štence nemam pojma bišona, mama i tata imaju papire, oni nemaju. što im fali ako nemaju papire, ne kužim?
puno su jeftiniji od onih di su im nabrojane sve moguće nagrade, i kao imaju papire.
x
udruge kod kojih se uzme pas često nude besplatnu kastraciju.
ako se ne varam, ti koji se prodaju po novinama i jako su jeftiniji su uglavnom švercani iz mađarske ili odnekud ili ih se majka prisilno i po više puta na godinu okotava, tako da je tu bit u profitu, a ne u ljubav prema psima. ne treba kupovati od takvih gdje ti samo uvale štence, a ti nikad nisi ni vidio kakvi su roditelji i sav ti ambijent inače izgleda jako sumnjivo.
pa imali smo prije nekoliko godina topic gdje je žena kupila takvog psa "jeftino" i onda je štene umrlo od štenećaka. problem nije bio u toj grešci, koju svaki laik može učiniti, nego što se forumašica nije dala opasuljiti da ne čini istu grešku ponovno. kupnjom takvih pasa se potpomaže kriminalnim rabotama.
Kupovina psa bez papira preko oglasnika je, prema svim poznavateljima pasa, najveća moguća pogreška.
Ti psi često potječu iz "štanceraja" u kojima pare kujice bez reda i predaha i tako proizvode psiće koje onda prodaju.
(zato se npr. kod udomljavanja jako inzistira na sterilizaciji kujica)
I ovdje na forumu su cure koje se razumiju u uzgoj pasa jako puno pisale o tome.
nemojte me odmah kamenovati
mm gleda na njuškalu, ovo npr:
http://www.njuskalo.hr/kucni-ljubimci/bigl-stenci/
znači - ništa to?
kinder, ja baš ne želim ništa, ako ćemo iskreno
svejedno čistokrvan ili mješanac, samo je mm zapeo za te bigle. ne zato da budu čistokrvni, ne radi nekakvih izložbi, nego su mu lijepi
on bi onako, pravog psa. a da je mali.
Zna li da beaglovi trebaju jako puno kretanja (npr. moja poznanica šeće svaku večer dva sata sa svojim beaglom) + da ih se baš i ne može ostavljati same?
ovo prvo zna, to mu je ok. a ovo drugo mi nije spomenuo. u našem slučaju, nema nikoga u stanu od 7 i pol do jedan i pol, kad se vraća J iz škole.
Ova moja poznanica vodi psa svaki dan na čuvanje baki
a i na tim forumima kaže, svatko ima svoju priču.
on je imao već njemačkog ovčara, predivnog, dugodlakog, ali smo živjeli u kući, s ogromnom okućnicom.
kaae, imaš ukus za pse kao mm
za sve koje žele udomiti psa, a ne želie riskirati, možda da se obratite veterinarskim stanicama... poznanik mi je veterinar i vrlo često liječi napuštene pse koji nakon što se oporave odlaze u azil. katkad u ambulanti provedu nekoliko dana i više i tijekom tog vremena on definitivno može procijeniti narav psa, a otprilike zna reći i koliko će narasti. neki psi budu tako loše da ih sam udomljuje, jer u azilskim uvijetima ne bi dugo izdržali... takovog jednog uzeli su naši prijatelji i nisu pogriješili <3
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom