mima, kužim. i mi smo o svemu tome razmišljali. i ja sam htjela maltezera, ali mi je jednostavno bio preskup. onda još ajd de nađi nekog ozbiljnog uzgajivača... pa sam počela gledati linkove azila i točno tako, svaki dan se zaljubila u drugo pseto. na kraju sam otišla i izabrala trećeg psa, nigdje veze s vezom, a bez prethodnog znanja o bilo čemu, kamo o traumatiziranim psima. ali, kao što rekoh, imala sam jako puno sreće, naša jest bila na početku plaha, ali se oslobodila i jako je poslušna i umiljata. a i upoznala sa svijet pasa i njihovih vlasnika (kad bih šetala vani po kvartu, nevjerojatno kako je to potpuno novi svijet).