Hvala na čestitkama!
Od 25. tjedna mi je cerviks bio malo skraćen i smekšan i tada sam se stvarno čuvala i više manje kretala se samo po kući. Kako su tjedni odmicali, nalaz je bio isti pa sam ja krenula sa svakodnevnim laganim šetnjama-minimalno pola sata- do dućana, do doktora...cijelo vrijeme zatvorena!Čak smo i na dočeku NG-e biliSa 37 tjedana sam se prst otvorila. S obzirom da se sa 39 tjedana nisam dalje otvarala, sa 39+6 sam hospitalizirana. Rekli su da ćemo čekati prirodan porod. Već sam bila luda, a i zabrinuta...bilo mi je čudno-ja u 40. tjednu a ništa se ne događa a da vam ne kažem kako sam izgledala-ko slonica. Imala sam osjećaj da mi ni mrvica kruha više ne stane u tijelo! Ležala sam na pt2 i svaki se dan na viziti jadala kako više ne mogu, a prof. Škrablin je samo govorila-čekamo..I sva sreća da je tako bilo, sva sreća da mi nisu inducirali porod (iako sam ja htjela) jer ovako prirodno je išlo puno brže a vjerujem i manje bolno. Imam samo riječi hvale za prof Škrablin koja mi je bila i na porodu-jako, jako sam zadovoljna njome.
Inače sam u trudničku krenula od 28. tjedna kod dr Zlopaše, no kako sam dolazile i druge dane osim petka na pregledima sam bila i kod dr Blajića i dr Radošević (koja je je petkom uz Zlopašu) koja mi je također bila na porodu i koja je također savršena i bila mi od je velike pomoći na porodu!