prvi ostatak dana kad sam rodila i tu prvu noć sam provela na drugom odjelu, ne na babinjačama jer nije bilo mjesta
rodila sam u petak oko podneva, u subotu ujutro sam bila na babinjačama i onda su mi donijeli bebe da budu sa mnom
predivno, ali istoremeno za umrijet od boli
ja nepokretna, trbuh još uvijek do poda, nema šanse ustat se, ne znam šta me više boli ili umirem od gladi i žeđi
a bebe u krevetcu do mene, nema šanse da mi ih netko doda, snalazila sam se kako sam znala, stalno ih moraš mijenjati jer nema šanse da leže obje sa tobom
žicarila sam da mi mijenjaju bebe, ali to je bilo jedva izmoljeno uz odvratne face
bio je uskrsni vikend, nikog pametnog nije bilo tamo, sve neke mlade nafrljene sestre ( žao mi je što moram to napisati, ali tako je bilo )
taj dan puna soba posjeta jer je bio blagdan, nitko o ničemu ne vodi računa, užas
cijeli treći dan sam proplakala od muke
sva sreća četvrti dan ujutro su nas već poslali doma
bebe su preko dana sa tobom, oko ponoći su ih znali uzet na par sati da dođeš k sebi malo, ali i to zavisi od sestara koliko i šta žele
zaista je teško sa blizancima iako je cjelokupna ideja odlična, no treba stvoriti uvjete, lijepo je bilo gledati majke sa jednim djetetom koje su rodile prirodno i cijelo vrijeme drže bebe u naručju, ja to nisam mogla