split, bakterijski meningitis

[makita]

budući da je bolest brza, sa fatalnim ishodom a prenosi se relativno lako, pišem da upozorim roditelje jer je jedno dijete u bolnici

kopiram iz arhive par riječi o bolesti

17.03.2005., 12:07

Klinička slika

Klinička slika odgovara patogenezi, pa se tako i meningokokna bolest može manifestirati kao:
Meningokokni meningitis s više ili manje komplikacija,
Fulminantna meningokokna sepsa i
Kronična meningokokna sepsa.

Meningokokni meningitis može u kliničkoj slici varirati od laganog do teškog oblika koji završava letalno u roku 24 do 48 sati. Srednje teški oblik bolesti može početi na dva načina. U nekih bolesnika prethodi meningitisu nazofaringitis ili katar gornjih dišnih putova. Ovaj stadij traje 2 dana ili više, bolesnici se tuže na boli iza nosa, boli pri gutanju, kašlju, a i temperatura im je povišena. U drugim slučajevima bolest počinje naglo, zimicom, vrućicom i eventualno tresavicom. U jednom i drugom slučaju se ubrzo nakon spomenutih simptoma javljaju glavobolja, boli po cijelom tijelu, mučnina i povraćanje te drugi specifični i opći simptomi gnojnih meningitisa (vidi prije), također se javljaju neki simptomi koji su karakteristični za meningokokni meningitis. Na koži se javlja, kao posljedica oštećenja kapilara u toku bakterijemije, osip u obliku petehija ili ekhimoza, a u najtežim slučajevima dolazi i do opsežnijih krvarenja. Osip se javlja u 25 - 60% slučajeva, može varirati od izrazito rijetkog do gustog kao kod pjegavca. Na koži također javlja i herpes febrilis koji je kod meningokoknog meningitisa relativno čest tako da je i dijagnostički značajan. Javlja se između 3. i 5. dana bolesti. Druge manifestacije koje prate meningokokni meningitis se mogu podjeliti u tri skupine:
Manifestacije koje nastaju zbog širenja infekta iz primarnog žarišta: sinuitis, otitis media, bronhopneumonije itd.).
Manifestacije kao posljedica bakterijemije: one mogu biti vrlo brojne a praktički su važne promjene na zglobovima, srcu, oku i nadbubrežnoj žlijezdi. Artritis se obično javlja kasnije u tijeku bolesti, pogađa češće velike zglobove, a klinički se manifestira bolnošću u zglobu, oteklinom i nemogućnošću izvođenja pasivnih i aktivnih kretnji. Na srcu su češći perikarditis i miokarditis, dok je endokarditis rjeđi. Promjene na oku su u smislu iridociklitisa i korioiditisa. Nadbubrežna žlijezda češće pretrpi oštećenja u okviru meningokokne sepse pa ćemo ih tamo i opisati.
Promjene u svezi s upalnim procesom na SŽS-u i živcima: upala moždanih ovojnica se može proširiti na unutarnje uho te dovesti do oštećenja kohlearnih ili vestibularnih struktura. Gluhoća se javlja u 5% slučajeva, može biti potpuna ili djelomična te jednostrana ili obostrana, a kako se javlja na početku bolesti prije početka liječenja njena učestalost nije pala upotrebom antibiotika. Također uslijed pritiska eksudata na moždane živce dolazi do pareze tih živaca, najčešće su zahvaćeni VII. VI. ili pak III. i IV. živac, pareza može pogoditi i spinalne živce. Prognoza je ovih pareza dobra. Od ostalih promjena koje se mogu pojaviti uslijed pritiska eksudata na površinu mozga, tromboza, vaskularnih promjena, apscesa mozga itd. treba spomenuti hemipareze i hemiplegije, konvulzije, centralne sljepoće itd.
Posljedice meningokoknog meningitisa nisu rijetke, neke najčešće su gluhoća, sljepoća, hidrocefalus, paralize živaca, hemiplegije i epilepsije.
Postoje varijacije u tijeku meningokoknog meningitisa, tako da osim već opisanog oblika može meningitis teći s blagim općim i lokalnim simptomima i slabo razvijenim promjenama u likvoru tako da ga je nekad teško razlikovati od seroznih meningitisa. Postoji i fulminantni oblik koji završavaju smrtno u roku od 24 do 48 sati, kod ovog oblika obično postoje i znakovi sepse osobito krvarenja u kožu i sluznice te šok. Tijek meningitisa može biti i produžen, nastaje zbog sraštenja intr(kršitelj koda)rikularnih prostora te stvaranja inkapsuliranih apscesa, piocefalusa i hidrocefalusa. Bolest traje tjednima i mjesecima, a bolesnici umiru pod slikom kaheksije i hidrocefalusa. Ovaj oblik bolesti je danas rijedak.
Akutna ili fulminantna meningokokna sepsa može se pojaviti s meningitisom ili kao samostalna bolest. Može doći u dva oblika: jedan počinje naglo s visokom temperaturom, poremećajima svijesti, konvulzijama i drugim simptomima encefalitisa (encefalitični oblik); kod drugog oblika dominiraju u kliničkoj slici opsežna krvarenja u koži i sluznicama te simptomi kardiovaskularnog kolapsa (tahikardija, maleni puls, hipotenzija, tahipneja i cijanoza) uz očuvanu svijest (adrenalni oblik). Ovaj oblik meningokokne sepse se naziva i Waterhouse-Friderichsenovim sindrom, javlja se uglavnom u male djece. Oba oblika meningokokne sepse završavaju smrću u roku od 6 do 24 sata (do tri dana). Patogeneza adrenalnog sindroma nije potpuno jasna. Slika akutne meningokokcemije je ista kao i slika akutne endotoksemije. Dolazi do pada vaskularnog otpora, srčanog minutnog volumena i arterijskog tlaka. Pojava ovog sindroma govori u prilog tome da je gram negativni šok uzrok nastanka adrenalnog sindroma, uz DIK. Glavna patoanatomska promjena je vaskulitis koji je kod encefalitičnog oblika jače izražen na mozgu, a kod adrenalnog oblika u nadbubrežnoj žlijezdi. Kod adrenalnog sindroma ne dolazi do pada koncentracije kortizola, već se hipotenzija objašnjava oštećenjima miokarda vaskulitisom i padom tlaka uslijed gram - šoka. Akutne upalne promjene se mogu manifestirati i na drugim organima: zglobovima, miokardu, perikardu i na ostalim mjestima gdje se meningokok nalazi.
Subakutna odnosno kronična meningokokna sepsa počinje postupno i manifestira se nejasnim općim infektivnim simptomima. Kasnije se može javiti osip (rozeoliformni, morbiliformni, urtikarijalni ili hemoragički) ili upala nekog organa. U krvi se može dokazati meningokok, kao i eventualno iz kožnih eflorescencija.

Liječenje
Za liječenje meningokoknog meningitisa se primjenjuju penicilini jer je većina sojeva meningokoka postala rezistentna na sulfonamide. Napušten je i način primjene penicilina intralumbalno zbog neurotoksičnost penicilina pa se sada penicilini daju iv. u obliku kratkotrajne infuzije. Budući da penicilini slabo prolaze hematoencefalnu barijeru moraju se davati velike doze (12 milijuna jedinica i više) da bi se postigla dovoljna koncentracija u likvoru. Ukoliko se penicilini ipak daju intralumbalno ne smije se prekoračiti doza od 30 000 i.j. (kod djece 3 000). Kloramfenikol može zamijeniti penicilin ukoliko je potrebno (4 - 6 g i.v. dnevno). Liječenje treba provoditi 10 - 12 dana, a pravovremena i prava terapija je smanjila letalitet na svega 5%.
Kod meningokokne sepse se također daje penicilin, a u fulminantnim oblicima se daju i kortikosteroidi iako je njihova primjena upitna, potrebno je davati i heparin.

Preuzeto sa: www.medicina.hr
Piše: dr. med. Nikica Kuzmičić

ponavljam, nerado otvaram ovu temu (zbog možda bespotrebne panike), ali ako ikom pomogne, vrijedi. Pozdrav i nek smo svi zdravi

[mujica]

http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12791

malo o meningokoknoj sepsi i meningitisu.