Ja vrednujem život po emocionalnoj povezanosti.
Ništa više i ništa manje.
Iako nikad nisam imala psa potpuno razumijem one koji više vrednuju život svog psa nego susjeda kojem možda znaju samo prezime,ako i to.
Uostalom,koliko ljudi radije kupuje oblizeke za svoje ljubimce,troši novac za veterinara i sve što dolazi u paketu s njima nego što bi odvojili svaki mjesec pa donirali susjedu koji nema.
Mislim, lako je pričati o požarima koji se, hvala Bogu, većini ljudi nikad u životu ne dogode,
treba sagledati vrednovanje života na svakodnevoj bazi.
Koliko ljudi iskreno plače i baš je pogođeno smrću susjeda,čovjeka kojeg samo površno znaju?
A koliko njih danima ne može funkcionirati jer im je uginuo pas?
Nigdje nisam napisala da bih prije spašavala stablo, samo da mi je u životu draže gledati i uživati u stablu, njegovoj hladovini i plodovima, nego gledati, maziti lutalicu. Zašto zbog toga izgledam kao da idem po svijetu i gađam mačke zračnom puškom, to mi ne ide u glavu, al me i nije briga. Brinite se za svoje ljubimce, volite ih, ja imam rado svoj mir.