SikaPika, ti bi umrla po želji, kao i jedan deda kojeg znam. Kad se naljutio na snahu, rekao je da bi sad najradije otišao van i smrznuo se i umro. Jedini problem je bio što je vani bilo +25.
 |
|||
|
|
|||
SikaPika, ti bi umrla po želji, kao i jedan deda kojeg znam. Kad se naljutio na snahu, rekao je da bi sad najradije otišao van i smrznuo se i umro. Jedini problem je bio što je vani bilo +25.
ja ću GUVIBI
grobnica u vlastitoj izvedbi bez iznimke
kupujem 2 placa na groblju i sama zidam grobnice, jednu za sebe, jednu da isplatim investiciju
A ja otvorila s idejom - nakupilo se 11 stranica, mora da je pametno.
Pa, Ifi, Kako nije pametno?
Upravo sam naučila da su grobnice isplativa nekretnina lol
biznis koji ne umire
maratonci trče joj jedan krug
ha ha, ma ne, nadam se da neću biti od tih takvih jer imam jednu takvuAnemona prvotno napisa
i zato me ljuti što toliko gnjavi pa nekada u ljutnji pomislim da je najpametnije kad više nemaš što dati svojim najbližima otići i umrijeti
naravno, vjerujem da nema osobe koja bi to tako hladno mogla napraviti, niti treba napraviti, niti bi najbližima ikada bilo drago da tako nešto naprave ma koliko im netko bio na teret (daj zamisli da moraš tražiti starce po šumi)
ja sam samo pas koji laje, previše i samo laje
pa da, još se sama i zazidaj kad ti dođe vrijeme i eto ti uštede
a mislila sam da ja imam najbolesniju maštupa da, još se sama i zazidaj kad ti dođe vrijeme i eto ti uštede
dobro, Anemona sa ladičarom
i molim lijepo, usluga zazidavanja se ne naplaćuje, to još uvijek selo radi besplatno kod mene,
daj neki praktični(ji) savjet za wannabe uspješne i štedljive domaćice,
brzi i jeftini jelovnici za sprovod?pogodni za podgrijavanje.
lako se sredi podgrijavanja na krematoriju...da ne pale bezveze
Ode topic u kupus
Ma nije baš skroz... meni je palo na pamet da pogrebni biznis nije loša stvar. Moram pronjuškati malo kako to ide... Ne bih baš otvorila firmu ni obrt, ali udio.... bolje to nego birtija, he he he... Na drugom mjestu je organiziranje vjenčanja. Za te dvije stvari uvijek bude zainteresiranih.
Apsolutno se slažem s ovim gore, ali najozbiljnije..Vjenčanja, krštenja i sprovodi su nešto na čemu se i kad se nema troši...A i brate od vjenčanja možeš pobjeć, ali od sprovoda ne...
Na nekakvoj emisiji je bila reprtaža iz nizozemskog krematorija gdje privatna firma otkupljuje sve što ostaje nakon kremiranja (umjetni kukovi, zubi) i sve te metale fino razvrsta i prodaje...NEma bacanja, ne ne...
i jos se pokriti udjelom u brzorastućem gorivu i nužnoj farmaceutskoj industriji...
peterlin će ući u tvrtku "sprovodi i provodi"
Posljednje uređivanje od zeljka123 : 24.02.2012. at 11:47
peterlin će ući u tvrtku "sprovodi i provodi"
već postoji firma "za vjenčanja i sprovode"
bolje da ni ne pišem detalje, tek to je pravi crni humor
nemojte raskupusati topic. hvala
pod geslom "i ja bih bila embrij"ja bi da me zalede
Da, postoji. NE SMIJES urnu dobiti za sebe, moras ju odmah zakopati. Znam jer smo mi tako nesto trazili prije skoro 5 godina.
Prijatelj moje mame je do nedavno(a trajalo barem 5-7 g) držao svoju mamu na kaminu,doduše u stanu u kojem ne živi.Nedavno je gospođa preseljena na mijesto zvano groblje.Gospon,stan i mama(njegova) nalaze se u Rijeci,kako je to moguće?
postoje rupe u zakonu. npr od mog šogora baka umrla u xy mjestu gdje nema krematorij, tijelo poslali u zg, a kako mu je grobnica u tom mjestu, dali mu na ruke da je ukopa što je učinio, ali je mogao isto tako držat u vitrini
A sad malo natrag na temu. Nisam baš mlada, ali ni baš uspješna/štedljiva domaćica.
Ono što me zanima je konkretno što većina vas misli koliko je dovoljno 4-čl. obitelji s 2 male djece koja ne idu u školu (dakle djeca još ne očekuju gadgete, ali jedna aktivnost, kazališna predstava i klizanje su dobrodošli na mjesečnoj bazi) da prođe mjesec, onako, da ne mora prevrnuti baš svaku, ali da nema nepotrebnih igračaka, obnova garderobe ili 2 auta(znam da neki ne mogu bez 2 , ali ajmo reći da računam na one u dosegu javnog prijevoza).
Ja nikako da zaključim koja bi to bila svota pa da onda sukladno tome više štedim ili probam dodatno zaraditi ili naprosto biti racionalnija???
Nekako što više pokušavam pratiti našu potrošnju sve se više gubim. Kad čitam koliko vas ima super organiziranih po pitanju financija pitam se jel vas do toga dovela isključivo nužda ili je djelomično to stvar i karaktera.
Naime u mojoj okolini najviše na sitnicama štedi i zna štediti frendica koja dolazi iz bogate obitelji s debelim zaleđem i vjerojatno bi se puno manje trebala brinuti nego što to čini, a ona se ipak uvijek brine više nego ja. A nisam baš skroz na Marsu kako bi se možda moglo zaključiti iz ovog posta.
Moram li naglasiti da je Prima za mene u nekom drugom svemiru. Ne bih ju mogla nazvati idolom kao neki jer ta energija koju ona ima meni se čini kao druga dimenzija od one u kojoj ja obitavam i samim time nepojmljiva.
Mislim da se ne može izračunati cifra generalno.
Jer ovisi u kakvom stambenom prostoru živiš,kakvu hranu kupuješ...i sl. to su velike varijacije na temu.
Ovo s pogrebnim biznisom - eto ti rješenja našeg topica o majčinskom biznisu od doma. Pogrebno poduzeće.
Ma znam , ali MM stalno tvrdi da ljudi žive s puno manje, a mi od mjesečnog ništa ne štedimo, nego eventualno od nekog bonusa, pa to stavimo na stambenu štednju, ili Božićnica, ugl ,imamo nešto ušteđeno, ali MM smatra da bi trebalo moći i od mjesečnog ili bar uvijek biti unutar tog okvira.
U tom smislu me zanimalo kako vi koji živite u gradu, u stanu s dvoje male djece i nekim normalnim do štedljivim stilom života (ne trošimo na gluposti , imamo 2000 kn kredita, ali zasad previše ne stišćemo na hrani i zdravlju) možete proći mjesec , naravno otprilike. Naime zanima me više onako da znam da li ja zista previše trošim ili je MM naprosto jako štedljiv.
Radi se o tome da osim familije svi, ali svi naši prijatelji zaista imaju love, puno više nego mi, onako stil kako mi od kad smo par gotovo nikad nismo živjeli (skijanja, putovanja
u inozemstvo, koncerti itd.) pa sam se malo pogubila jer to ne možemo niti patimo da bismo to slijedili, ali ponekad mi se čini da u općem stilu života u recesiji ponekad štedimo i gdje nije nužno ili bismo ipak trebali više???
Čitam cijelu ovu temu pa kad vidim kako neki puno odvajaju u štednju i nikad nisu u minusu pitam se da li stvarno tako savršeno štede ili imaju mjesečno 15000 kn primanja.
sindikalna/potrošačka košarica?
http://www.nhs.hr/gospodarstvo/kosarica/
ovo je doduše neka malo zastarjela (08/2011). kad otvoriš detaljno izvješće za neki mjesec ima varijanta za 3-članu obitelj, troškovi školaraca...
ja sam se neko vrijeme pokušavala usporediti sa ovim-izbaciti trošak javnog prijevoza,ubaciti trošak auta...prilagoditi sebi
ali nemogu se ja ugurati u ovu košaricu, provjerila sam brojke, mi trošimo značajno više
EvaMONA, po ničemu se ne uklapam u tvoj koncept obitelji pa ne bi mogla o količini potrebnog novca,
ali ono do čega sam ja došla empirijskom metodom iliti vlastite kože, najčešće se može uštediti ako odmah
čim dobiješ plaću dio staviš na stranu tj. štednju. Isti čas. I zaboraviš na te novce.
Godinama sam pokušavala metodom "kad se plate sve obveze i kupimo sve što nam treba za mjesec",
i onda ispadne da sve ode na taj način.
Naravno, preduvjet je da zaista imaš x stotina kuna viška.
Hvala Prima, proučiti ću to detaljnije.
Heda, vidim da imaš veliku curku, moja sestra ima troje (15., 13. i 7. g) pa vidim kako grca, a ja bih probala uloviti konce dok su djeca manja. Mislim d definitivno moram ukinuti kartice, za početak.
Pa ja bih rekla, ušteda je kad si na kasi i vidiš časopis, žvake...i ne kupiš. Pa si u gradu, al ne kupiš kolač, pizzetu, poneseš od doma bočicu vode, za djecu 2 keksića iz mega pakiranja, ušteda= 20-30 kn. Ako u grad ieš 3x mjesečno nešto obavit, to je 100 kn. U dućanu si na kasi prosječno, ajde recimo 1x dnevno, ako bi nasjela na kasa sindrom 3x mjesečno to je mjesečno bar 50 kn. Ako ideš u kino, kokice i pića su mnogo skupa. Ako na poslu kupuješ marendu, to je xy kuna dnevno puta 20inešto dana... Možeš li nosit marendu od kuće??? Peći krug je nešto jeftinije nego kupovati.
Ovo sam nabrojila neke svakodnevne uštedice, nekako, ako vam je do štednje, možda možete na ovakvim sitnicama uštedit 100 kn mjesečno, neko i više. Ako stavite sebi (i djeci) cilj_kad u kasu skupimo 1000 kn, kupujemo bicikl. Svaki put po dolasku iz grada utrpati u kasu potencijalno potrošene novce i tako na primjer.
Štedit se može svakodnevno.
I što znači - ne štedimo na hrani. Ja baš štedim. Kupim rijetko, vrlo rijetko teletinu. Te hranjive tvari možemo dobiti i iz junetine...i još svačeg drugog. Ribu kupimo, rijetko oboritu, onu najskuplju, rakove i školjke mislim nikad. Kupimo pastrve iz ribogojilišta, 30 kn kilo, i druge vrste koje su oko 50-60 kn kilo, katkad jeftinije od tog, katkad do 100 kn-al to odmah proglasimo gozbom
Ne naručujem gotove kolače za prigode, skupo mi je i manje ukusno nego domaće.
Odjeću kupujem na rasprodajama.
Možda vam ovaj post zvuči kruto, drugima blago, ni ja ne činim uvijek kako sam napisala, al mislim da pravim sebi naviku da izbjegavam nepotrebnu kupnju
Makita, tako i ja radim. Još se nisam ništa rekla na temu "ne štedim na hrani", ali isto razmišljam.
Ne štedim u smislu da ne gladujemo, naravno, ali štedim jer kupujemo samo ono što ćemo potrošiti,
ne kupujemo gotov kruh, kolače, ne kupujemo slatkiše niti grickalice (samo kokice
ne kupujemo razne namaziće već samo maslac (Veronika od kile i ponekad na akciji u supermarketima one koji koštaju do 11-12 kuna)
i mliječni namaz, nema kečapa, majoneze, nema mesa osim puretine, piletine i ponekad junetine, nema 3 vrste narezaka u kući već eventualno jedan,
nosim hranu od kuće na posao, cura nosi sendvič od kuće za užinu u školi, u kino se ugavnom ne ide,
1 u 2 mjeseca u kazalište, a i tu gledamo proći jeftinije, nema kava i sokova po vani...
ja zaista mogu proći cijeli tjedan da ne potrošim na sebe niti jednu jedinu kunu.
Lako je meni biti štedljiva, moji roditelji su oduvijek bili skromni po svemu pa sam i ja (a i mm, mada imam primjedbi
poanta je povećati prihode, na toj strani smo slabi.
Potpisujem u potpunosti. + ovo s kovertama za svaki tjedan mi je odličan način za preživjet do plaće. I utješna mi je pomisao da imamo dovoljno planiranih para po tjednima do kraja mjeseca za hranu i gorivo, a to su nam najnužnije stavke. Primjetila sam ovaj mjesec da odlažem stvari u trgovinama=nije u budžetu. Bfree nisam taknula otkad je oročen. Trošim manje.
uštede u 2 grupe:
1. mini svakodnevne uštede (sve ovako kako pišu makita i anchi pp), kad postane stil života pretvara se u maxi uštedu ili u fond koji mi donosi zbilja veće zadovoljstvo (radije neki lijep izlet 1 x u 2 god. nego marenda iz pekare svaki dan-ionako nije zdravo
2. velike jednokratne uštede za sve veće kupnje; npr. auto. meni se realno ne razlikuje previše auto od 10000 ili 15000 tis.eura, a skuplje neću ni spominjati.
ajde, ako nekom treba veći auto,opet u svakoj klasi ima veliki cjenovni raspon.
pa namještaj i kućanski aparati - isto ogromna razlika među u konačnici vrlo sličnim stvarima. ne zagovaram kupovinu uvijek svega najjeftinijeg, ali obično najpovoljniji omjer plaćenog/dobijenog bude u donjoj polovici pa do sredine cjenovnog ranga.
Kod mene je za razliku od MM-a definitivno problem što sam odrasla u relativnom blagostanju i iako su mi roditelji bili više šparni nego potrošači živjelo se dobro i nisam baš naučila šta je to štednja dok MM je.Ne štedim u smislu da ne gladujemo, naravno, ali štedim jer kupujemo samo ono što ćemo potrošiti,
ne kupujemo gotov kruh, kolače, ne kupujemo slatkiše niti grickalice (samo kokice
ne kupujemo razne namaziće već samo maslac (Veronika od kile i ponekad na akciji u supermarketima one koji koštaju do 11-12 kuna)
i mliječni namaz, nema kečapa, majoneze, nema mesa osim puretine, piletine i ponekad junetine, nema 3 vrste narezaka u kući već eventualno jedan,
ja zaista mogu proći cijeli tjedan da ne potrošim na sebe niti jednu jedinu kunu.
Lako je meni biti štedljiva, moji roditelji su oduvijek bili skromni po svemu pa sam i ja (a i mm, mada imam primjedbi
poanta je povećati prihode, na toj strani smo slabi.
Kad smo se upoznali i kroz zajednički život (više od 10 g. ) oboje smo radili i zarađivali dovoljno za podstanarstvo i život bez odricanja, a kasnije i kad je došao kredit za stan iako je to bilo više od podstanarstva , i dalje je bilo ok. E sad 2 porodiljna kasnije i s klimavom sitacijom na mom poslu već stvari drugačije izgledaju...
I da po ne štedim na hrani ne znači samo da ne gladujemo nego često kupimo ono što želimo , a ne uvijek samo ono što trebamo, iako pratim akcije i sl. za proizvode koje redovito koristimo i maksimalno se trudim iskoristiti da se ne baca (ali tek od nedavno)
Mislim da će mi glavna ušteda ipak krenuti od hrane, iako ni mi ne kupujemo kečape, majoneze, grickalice i sl. ja bez problema zdrobih hrpu novaca na zobeno mlijeko, sušene marelice od Alnature(kao zdravi snack djeci) i sl. + MM je ovisnik o slatkom, ali pošto je inače šparan to mi je ok.
I opet moja stara boljka oko uštede vrti se dosta oko toga da mi je kuhanje velika muka pa mislim da je i to dio problema u vezi štednje na hrani.
Dakle, imam puno posla pa bolje da počnem nešto od toga provoditi. Držite fige da budem barem djelomično učinkovita kao iskusnija ekipa.
Hvala na savjetima i strpljenju s nama koji imamo samo pitanja o štednji, a ne baš previše savjet za podijeliti.
zanimljiv mi je ovaj topic pošto i mi štedimo već neko vrijeme,jer MM ima ideju kako sagraditi kuću bez kredita pa smo napravili petoljetku
vodoinstalateri,stolar,jedan je čak zidar tako da će nam po tom pitanju biti lakše.
htjela sam pitati,koliko navaca vi tjedno trošite na hranu?čini mi se da sam tu stavku nešto smanjila obavljanjem tjedne kupovine,napravim tjedni meni,po tome napravim popis,no svejedno,koliki je to novac tjedno,pa mjesečno...ja ne znam kako žive ljudi od plaće od 2 i po tisuće kuna,zbilja ne znam,mi daleko više mjesečno pojedemo,a kako ljudi očito uspijevaju,pitam se kako?
ja štedim na svemu
i ne mislim da u ičemu oskudijevamo
to što ne kupujem teletinu nego junetinu, najčešće piletinu, plavu ribu poput srdele isl. ne smatram velikim odricanjem
ne kupujem čipseve, slatkiše, salame, hrenovke, paštete
ne kupujem novine jer čitam na netu
na kavu idem rijetko, draže mi je ići kod nekoga ili družiti se kod mene
sama se farbam, najzadovoljnija sam kad se sama ošišam
robu uglavnom ne kupujem a uvijek je imam na tone nekim čudom
ako kupim, to je preko burze
ne patim na skupe praškove, omekšivače, kozmetiku
kupim puder svaka 2 mj., rumenilo i maskaru svakih pola godine
ne kupujem knjige već idem u knjižnicu, kruh pečemo, nosim marendu na posao
i još uvijek imam dojam da mi ništa ne fali , uopće se ne osjećam nešto uskraćeno
i obučena sam i našminkana i uredna frizura i družim se i čitam i jedem i živim...
što ja znam, nekako sam skužila da mene zapravo previše mogućnosti samo dosatno opterećuje...
jedino na što bi trošila da mogu a ne mogu jesu putovanja, al nekako milsim i to će jednom biti
i jedino što mi mm shebe koncepciju, njega poslati u dućan, ajme majko
ne mogu se oporaviti tjednima...
potrošimo (četveročlana obitelj) 2.500 kuna mjesečno za hranu i druge potrepštine za kućanstvo.
uf , ja sam mislila da sam štedljiva....al kad čitam vas imam dojam da se ponašam ko pijani milijarder ....
mi smo peteročlana obitelj i potrošimo 800 kuna tjedno plus i nešto iz Mullera i to iznosi minimalno 3500 na mjesec.tu nekako treba rezati a ja ne znam kako .s tim da malena ide u privatni vrtić,dečkima plaćamo boravak u školi,plus režije i stanarina ,sve skupa mjesečno 12 000 kuna bez goriva.mislim da ovu hranu definitivno nekako trebamo srezati.
(ovo sve pišem jer me peče savjest od posjeta parfumeriji neki dan
u mojoj obitelji ja sam ona koja ne zna s novcem.učim,ali...eto desi se.
mislim,uštedimo mi mjesečno,ali ta bi svota miogla i trebala biti veća.
Posljednje uređivanje od ronin : 26.02.2012. at 16:55
Mi smo se ovaj mjesec prilično dobro držali zacrtanog plana potrošnje, naravno sad slijedi ali:
1.) servis vozila koji je bio ukalkuliran, koštao je izvanredno (nismo mogli znati) cca 1500 kn više nego što je bilo predviđeno.
2.) zaredali se se neki neodgodivi medicinski troškovi od 750 kn.
Kako to riješiti?
I jedno i drugo je bilo neodgodivo, jer bez auta nema MM - ovog posla, a bez medicinskih troškova nema nas.
Tek smo na početku i još uvijek nemamo par tisuća kuna na strani za nepredvidivo.
Imamo stambenu i životna i takve štednje, ali s njih ne možeš izvaditi za nepredvidivo.
godišnji prosjek za 2011.g. 8900 kn (tročlana obitelj )
anamar što je u ovih 2500? znam hrana i kućne potrepštine, ali može li detaljnije.
mene sramota napisati koliko nam ode samo na hranu
ništa osobito.godišnji prosjek za 2011.g. 8900 kn (tročlana obitelj )
anamar što je u ovih 2500? znam hrana i kućne potrepštine, ali može li detaljnije.
mene sramota napisati koliko nam ode samo na hranu
evo danas smo uzeli za 500 kuna (u tri dućana, potrepštine za tjedan, a ponešto će trajati i mjesec dana te više)
da ne pišem cijeli spisak, to su par kilograma voća i povrća, tri manja pakiranja mesa (piletina, puretina, junetina), nešto sitno mliječnih proizvoda, žitarica, suhih grahorica, čak i slatkiša i grickalica, tekući detergent za rublje (frosch u mullera je najjeftiniji), te četke i paste za zube.
ne smatram se osobito štedljivom.
mislim da je moja najveća ušteda u tome da ne kupujem sto vrsta detergenata za kućanstvo (za svaku vrstu problema posebno), a štedljivo ih i koristim.
namirnice koje kupujem su uglavnom osnovne, rijetko kupujemo prerađenu ili polugotovu hranu.
Tako i mi. Vikendom kupujem za tjedan, uz plan kuhanja (nekad za cijeli tjedan, ili barem za pet dana), meso kupujem u mesnici, povrće/voće/mlijeko na placu , u dućanu ostalo. Plaćam sa gotovinom, kartica nemam, tjednom rijetko idem u dućan, idem ako nisam dobro isplanirala ili želim svježu ribu .
Ovdje sam nova i sada čitam postove i ovaj tvoj "casa" mi se jako dopao!!!
Ovo mi se jako sviđa šta si napisala,jel i mi krpamo kraj s krajem. primanja su nam oko 8000-8500kn, krediti 2800,vrtić režije i gorivo oko 3000,živimo na dvorištu s mm roditeljima ali od pomoći ništa,još mi njima moramo davati...Tako da više ne znam od kud da uzmem,u minusima smo ful... Ali stvarno mislim da mi s ovime mogli uspjeti!
Ok. Osim hrane definitivno me najviše košta zdravstvo, vidim da mi nema druge nego početi kuhati prema tjednom planu i smanjiti kupovanje skupih prehrambenih dodataka koje moja pedica voli preporučiti (ulje jetre bakalara, kvalitetni probiotici itd.).
Na onoj sindikalnoj košarici vidim da je razlika između 3 i 4-člane obitelji oko 1500kn, dakle realno 2000.
Prehrambeni dodaci, stimulatori imuniteta, probiotici...
Gore od kupovine na blagajni; skuplje, a jednako korisno.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
