Plaćanje na rate sam ostavila, jer mi je to sigurnosna mreža, u slučaju što ako,...?
Isto tako sam tražila da mi smanje dozvoljeni minus na 5000, a tih 5000 sam ostavila isto za slučaj iznenadnih neplaniranih troškova.
Plaćanje na rate sam ostavila, jer mi je to sigurnosna mreža, u slučaju što ako,...?
Isto tako sam tražila da mi smanje dozvoljeni minus na 5000, a tih 5000 sam ostavila isto za slučaj iznenadnih neplaniranih troškova.
ja skidam kapu svima onim koji se usude otići ma i kunu u minus.
ja ne bih spavala ni živjela.
ne ulazim u to uopće.
i jako dobro znam kako ljudi žive i kako se pokrivaju ili ne pokrivaju.
ali taj minus se jednom i odnekud platiti mora.
nitko drugi mi ga neće pokriti.
zato i govorim u svoje ime.
Znam da si mislila na sebe, ali meni je pogrešna riječ "usude", jer se večina nije imala što premišljati usudi se ili ne, nisu imali izbora.
(Tu isključujem ljude koji su ušli u minus radi "gluposti", a ne radi gole egzistencije).
ja recimo sa ovim nemam problem, meni cifra računa jednako zvoni u glavi kako god ja plaćala, ništa mi nije lakše provući karticu nego izbrojiti kune ( uvijek se ruka malo trese).
krivim ekonomsko obrazovanje, i činjenicu da i kunu i eur i sve ostalo što mi dođe pod ruku doživljavam kao fiat valute, što u stvari i jesu.
za svakodnevne troškove (hranu i režije) nema puno filozofije, treba mi i platim.
a za veće troškove koristim trik preračuna u svoje radno vrijeme.
gledam novi televizor-on trži 20 mojih radnih dana=ne hvala, dobar je i stari ( ustvari očajan je, ali malo ga koristim, i ne želim 20 dana gledati neke likove na poslu, da bi kući gledala opet neke likove koji me živciraju-ali u boljoj rezoluciji, na većem ekranu)
mini ljetovanje koje mi se sviđa = 5 radnih dana=može
ljetovanje od 7 dana, na in lokaciji, za koje ću raditi 2 mjeseca = ne može
najnovije kuhinjsko pomagalo=6 radnih sati=pass, mogu sjeckati i rukom, ionako to volim
I ja isto ovako, preračunavam trošak/korist neke kupovine u radne dane, i naravno dužinu korištenja kupljenog!
Napominjem zlatno bankarsko pravilo: kretkoročne obaveze kratkoročnim kreditima, dugoročne obaveze dugoročnim kreditima!
Znači ne može kredit za ljetovanje i registraciju na 24 mjeseca, jer se taj trošak ponavlja svake godine.
Meni je bolje zlatno čaraparsko pravilo: Već npr. 8 mjeseci štedim u kasicu i sad bi kupila neki fensi ormarić, ne isplati se!!!
Al štedit još 2 mjeseca i kupit kvalitetan kom namještaja, hm, ajmo se još malo strpit, može!!!
Ako mi vrijedi štedjeti tolko mjeseci, može, ako mi se učini da je preskupo, ne može
to sam i ja mislila
i dok nije bilo uredjenja stana, nisam nikad ni privirila u minus
a onda smo morali uc i dosli i do 40.000 kn skoro minusa
i sta?
nista
platis x-sto kuna kamate na kraju miseca, nista se drugo ne dogodi
i polako smo se izvlacili
al hocu rec, nema tu nekog bauka
jos ako si usao iz stvarne potrebe i imas plan za vracanje, kao pozajmica
da - bila
i sad sam
radim 4 posla istovremeno, 16 sati na dan
ali, muž kaže da će kriza proći za tri godine i to me drži :jupi:
znam da ne može svatko tako, nisu svi u mogućnosti raditi ovako stihijski, ali sam samo htjela reći da ne ležim na parama i da to nije razlog ne-minusevanja
mene isto fascinira koliko ljudi bez problema izjavljuje da su do maksimuma u minusu. u stilu "tako svi, pa i ja"
OK, možda mediji prenapuhuju, ono kad u 12 mj. broje kupce po prodajnim centrima, i kad u 01.mj kampiraju na graničnim prijelazima,
sve nebili kojeg skijaša uhvatili in flagranti s tećom sarma
ali ako oduzmem podosta, opet ostaje značajan broj onih koji žive u minusu.
ja bi im najrađe svima pošla sredit osobne financije, i napravila plan izvlačenja iz dugova.
jer, od tog broja nisu svi ostali bez posla, neplanirano trudni, razbolili se...neki su u minusu a da im se realno ekonomska situacija već dugo nije mijenjala.
što znači da loše gospodare svojim novcem.
i ne kažem da će svakog minus stjerati u konačnici na prosjački štap, nego da i oni koji bez muke plaćom pokriju minus, pa onda do kraja mjeseca stvaraju novi,
trebaju srediti svoje financije jer je minus bezobrazno skup.
Kaže ona Oprahina Suze Orman, prvo se rješavati dugova s najvećim % kamata na dug. Bez obzira zove li se dug "minus", kredit, kreditna kartica itd.
I da si svak čovjek svoju osobnu financijsku situaciju može preokrenuti samo štednjom i disciplinom u svoju korist.
Kak se gospodari, tak se i ima, bilo - ili +.
Samo se ja bojim da većina ljudi ne zna (ili ne mari) za uvjete pod kojim troši/posuđuje novce
Posljednje uređivanje od zeljka123 : 10.02.2012. at 13:15
a meni je za nevjerovati da se itko čudi što je drugi u minusu?
postoje ljudi koji zaista, zaista ne mogu drukčije preživjeti
nisu zbog toga ni glupi ni neodgovorni, jednostavno te zadese situacije u životu
i nađeš se u minusu
nemaju svi bogate roditelje, svekije, super plaćene poslove itd.
postoji bezbroj scenarija i scenarija
stoga je pomalo prepotentno reći da se nekome čudiš što živi s činjenicom minusa
ne velim da sigurno nema među minusašima i onih koji su u njemu zbog must have naočala ili sličnih razloga
ali me tuđi razlozi ni ne diraju
ja znam da je moj minus bio nužno zlo
Posljednje uređivanje od flopica : 10.02.2012. at 13:32
Slažem se, kad teško spajaš kraj sa krajem, nemaš ušteđevinu a zadesi te neki nenadani trošak, što ti preostaje nego minus.
Prije, dok nije bilo minusa, ljudi su često posuđivali novac da bi preživjeli mjesec.
ovo je čisto matematički sigurno najpametnije.
ali se često ljudima sa kaosom u budžetu savjetuje da krenu zatvarati svoje dugove od najmanjeg ka najvećem ( dug sa najmanjim preostalim iznosom otplate, ne najmanju ratu) .
odrede neku mjesečnu cifru ( 50-100-200-500 kn, koliko mogu) i uplaćuju na najmanji dug preko obvezne rate. nakon nekog vremena jedan dug/minus/kredit će biti prijevremeno otplaćen, i čitava priča se prelijeva na drugi po večini ali tu se sad uplaćuje mjesečna rata+rata zatvorenog+onaj izabrani višak....do konačne otplate svih dugova.
ovo je dobra fora jer ljudi u najbržem mogućem roku imaju satisfakciju da su nešto stvarno napravili-dok im je kreditno opterećenje stalno isto, a kasnije gruda sve brže valja
osjećam se prozvanom
-ako je minus zato jer je netko razbio auto i popravak košta 10000 kn, a minus se iz mjeseca u mjesec smanjuje-OK, tomu minus i treba služiti, ako već ljudi nisu u mogućnosti imati fond za crne dane ( a vjerujem da takvih ima nemali broj)
- ako si jednostavno u minusu stalno ( u biti nevažno kako je minus nastao, za oćale il' za operaciju) , nikako se taj minus ne smanjuje = loše gospodarenje.
treba: napravit plan podmirenja minusa ili iz postojećih primanja,ili odgodom nekih troškova, ili kreditom za refinanciranje, ili štednjom, ili dodatnom zaradom, ili prodajom imovine ili kombinacijom svega navedenog.
problem minusa su skupe kamate, ako to netko baš želi plaćati-opet OK, nek sa svojim novcem čini što ga je volja, to je stvar osobnog izbora.
roditelje i svekije nemam uopće, kamoli bogate. mm i ja imamo ispod prosječne plaće i nadprosječne troškove (godine MPO-a = šleper novaca).
nitko mi nije osigurao stambeni prostor, iz podstanarstva smo se sami iskoprcali.
i nisam u minusu![]()
Sve što se može plaćam na rate ako nema kamate. Ali si onda priuštim malo kvalitetniju verziju stvari koju kupujem. Da nije bilo Dinersa 12 rata beskamatno ne bi kupila ni parnu stanicu, ni jaku flaksericu za grunt... kupila bi neke jenostavnije modele, jer ne bi nikad odvojila tolike novce odjednom. A planiranje i štednja mi ne ide. Lakše mi ovako, kontam da u konačnici dođe na isto.![]()
prima, ti si moj idol!
Interesuje me crni fond, skupljate li novac sistematski, ili ako šta ostane?! Koliko ste dosljedni? Zašto koristite štednju? Ili ste kao MM, kod njega je crni fond fond za crne dane, a ja bih rado otišla na neko egzotično putovanje...
džaba ti!
ja već odavno narasla (i prerasla), pa ni blizu.
Kad sam počela raditi jedna kolegica se dan-dva prije plaće žalila da ne zna što će kuhati jer je sve potrošila pa ne može u kupovinu. Ja sam je naivno pitala zašto ne ode u minus sto-dvjesto kuna za tu jednu kupovinu. Ona mi je rekla da ne može jer je već u maksimalnom minusu. I tako stalno, kad dođe plaća samo pokrije minus, a ona digne maksimalni mogući iznos. U kući 2 plaće, ona i muž sami. Ostala sam, ali sam poslije skužila da puno ljudi živi tako.
MM ima crni fond, ali mi neće reć ni gdje ni koliko.
Sad ćemo s tim njegovim crnim fondom zatvorti moj minus koji je ogroman. Nakon toga, nadam se da ćemo u sljedećih par mejseci, zatvoriti i njegov. Meni do sad bilo; minus ko minus, al je grozno kad vidiš koliko para ode na to.
Skupljamo kovanice; nakupi se par somića godišnje.
Ja si prije par mjeseci napravila trajni nalog da mi 500 kn svaki mjesec prebaci na tekući račun u drugoj banci (za koji nisam znala PIN). isto se skupilo par tisuća, ali se i potrošilo
Od sad te pare preusmjeravam na ovaj bfree račun.
Kartica nemamo.
Pokušavam se naučit da NE MORAM potoršit sve pare prije nego što dođe sljedeća plaća.
Bila sam u svim navedenim situacijama, od trošenja tekućeg, do zalazaka u minus, uglavnom bezveznih, iako je bilo i par slučajeva nužnog korištenja istog.
Kako sam došla pameti!? Pa ja stvarno dobro zarađujem s tim da MM već dugo ne radi, ali ima invalidninu od oko 250eura. E sad, ako svi drugi oko mene žive solidno, sa manjim primanjima, mogu i ja. Prestala sam nositi novac u novčaniku(samo 10 eura) i kartice. Dignem platu , rasporedim, i tako. Jeste da imam neke izlete u doba sniženja, ali puno je bolje nego prije.
Prijašnja eris kada vidi lijepu tašnu kaže: Moram je kupiti, nestaće mi!( na tašne sam slaba a teško se odlučujem)
Današnja eris kaže : Možda ću je kupiti ako do kraja mjeseca sve bude ok,neće nestati ako mi je suđena. A ako i ode, doći će neka druga.
prima prozvana si isto onoliko koliko sam i ja prozvana jer je svjetsko čudo da je netko (npr.ja) danas u lijepoj našoj opljačkanoj državi u minusu
nemoj misliti da mi je namjera bilo kakva prepirka ali je meni stvarno čudno da je tebi to čudno, i li bilo kome drugome
u državi gdje stotine tisuća ljudi ne radi i nema nikakve prihode
ili radi i nema nikakve prihode
ajmo vidjeti i širu sliku, ne polaziti samo od sebe i svojih
ja ti prva skidam kapu na tvojoj umješnosti i sposobnosti al zaista
ali isto tako mi ne pada na pamet ovdje na forumu nabrajati pod rednim točkama sve nevolje i nedaće koje mogu zadesiti čovjeka
ili koje su zadesile mene pa me nagnale da ipak idem u taj minus
hoću reći, minus svakako nije dobar ni poželjan, novcem se ne treba gospodariri na način da odmahnemo rukom i mislimo da će nam netko negdje srediti te stvari
samo dopusti da postoje negdje neki ljudi koji su ne svojom krivnjom upali u dugove i minuse
i da ih boli kad im se još netko čudi zbog toga
Blago tebi s takvim mužem, meni je moj najveća stavka u proračunu. Ne smijem ga samog poslati u dućan jer se vrati s hrpom nepotrebnih gluposti i koliko god mu objašnjavala da npr kupi pola kruha umjesto cijeli, jer ga ne pojedemo, da ne peče 30 čevapa nego 20 koliko možemo pojesti, da čokoladu ne trebamo jesti svaki dan... Ne ide, pa ne ide...
rivendell tebi TM najveća stavka u proračunu, a MM-u ja.![]()
imam i ja natučenih proljeća na leđima i fali mi pokoji zub, ali kaj se tiče osobnih financija i štednje pogotovo još uvijek sam mala beba.
I žvačem svaki Primin post par puta dok ne shvatim kamo mi je "pobjegla" matematika.
PS:
Otvorila sam b-free, danas idem po tokenaa kuverte su pripremljene za tekuće troškove
![]()
meni je jako žao, i ispričavam ti se, ako si (i) iz mojega posta pročitala da se čudim
ne čudim se, znam kakva je situacija
ali meni nije jasno kako to funkcionira
znači li to da se svakim mjesecom ide sve dublje i dublje u minus
do kada i kako
ja ne znam kupiti nešto na rate
nego nemam to nešto dok ne skupim da mogu platiti odjednom
nije valjda i to teško shvatiti?
@flopice, čini mi se da nisi shvatila čemu se ja čudim,
nije moje čuđenje kako i zašto su ljudi dospjeli u minus, znam ja kako se to dogodi.
ja se čudim što su neki digli ruke od sređivanja stanja,prihvaćaju tu situaciju kao normalu
i ne mislim da mi fali širina slike, baš broj onih što dugove shvaćaju kao normalne me čudi,
da gledam samo sebe i svoje,ja bi mislila da minus na tekućem ne postoji,
da se krediti uzimaju samo za stan/kuću i ne po kamati većoj od 7%, a poželjno beskamatno.
apsolutno podržavam pravo na izbor, pa ako netko želi trošiti na nešto što je za mene privatno nepotreban luksuz,
ja mu neću zabadati nos u novčanik, znači nikom neću utvrđivati je li u minusu zbog nevolje ili rastrošnosti,
ali svakom mogu reći da dugotrajno korištenje minusa po tekućem nije mudar izbor,i ono najvažnije: da postoje načini da se stanje promjeni.
prezaduženost je nenormalna, ali popravljiva situacija, a osobni je izbor što svatko od nas čini u toj situaciji
Nije, ali recimo, mi smo podstanari i do prošle godine smo bili u stanu sa vlastitim centralnim i popluni koje smo imali su bili dovoljni.
Sada smo u stanu sa drvenarijom iz 70-desetih bez izo stakla i sa svim mogućim rupama, a zgrada ima centralno koje je na minimumu od 22-07 ujutro. Inače ga gase, ali su se sada valjda smilovali...
I sada, ja sam mogla pustiti djecu da se smrzavaju ispod tankih poplona sa dekom( i da svako jutro slušam kako im je bilo zima) ili sam mogla kupiti deblje poplone. Izabrala sam ovo drugo i jučer kupila u Jysku poplune na 60% popusta. Poplun koji inače dođe 600 kuna platila sam 275 kuna, i još na maestro, bez kamata, na 8 rata.
Jel sam trebala čekati da skupim novac?
Da li bi ti čekala?
ne bih, naravno.
ja bih radila (opet) 16 sati na dan da skupim novac.
jer nemam pojma što mi sutra donosi i ne znam bih li za tri mjeseca mogla platiti ratu od sto kuna
ali, kažem, lako je meni iz mojih cipela govoriti, kada uvijek mogu naći posao i zaraditi 200 kuna na dan.
makar i čišćenjem.
rijetko da bih išla kupovat, samo ako mi udre donja u gornju, al čim bih jednom kupovinom probila proračun, sigurno ne bih dugo, dugo.
Puno je bolje zaraditi ili jednostavno odustati od kupnje.
Može se recimo stavit djecu u krevet zajedno...il neko drugo rješenje. Ne znam. Ne trčim kupit. Radije ostavim.
Evo, uselili ima 7 godina, ima još mnogo stvari na čekanju.
Ove godine kupila sam divan tapet za dnevni. Mogla bih uskoro novi štednjak, imamo rabljeni, star oko 30 godina...a nije da mi se ne sviđa neki muderni![]()
Da, život u minusu nije pametan izbor iz dva ključna razloga - prvi je da na taj način nemaš mogućnosti opet zagrabiti dublje ako zaista zatreba, a drugi je da to puno košta.
U minus je lako upasti, ali ga se teško riješiti i obično čovjek treba biti jako discipliniran.
Meni to stvarno nije običaj, ali eto, dogodi se (i ne uzrujavam se). Nudila mi je zubarica protetiku na rate (most od tri zuba, nije bogznakaj ali ni badava). Rekla sam da ne bih na rate, jer je to trebalo biti gotovo par dana nakon moje plaće. Uranilo je tjedan dana i upala sam u minus. E, tome valjda minus služi. Služi da ne moramo okolo posuđivati, nego posuđujemo od banke (i platimo to). Ne valja kad je to način života, a poznam dosta ljudi koji čitav život ne znaju drugačije (pa sad dižu penzionerske kredite i slično).
Nikad ne treba reći "meni se to ne može dogoditi" jer ne znamo kako se karta može okrenuti, ali ako se dogodi, hitno treba smisliti način/plan da se iz toga izvučemo. Offt. pamtim ja kojekakva stara vremena (kad sam bila podstanar, a tečajna lista se mijenjala 2x dnevno ili češće) pa sam znala kupiti devize za cijelu plaću + cijeli raspoloživi minus za nedajbože, da imam za stanarinu. Takva su bila vremena, ne ponovilo se...ali mogu razumjeti da ima puno ljudi kojima je taj minus neophodan.
isto tako, ovo moje je erste banka.
za plaćanja poduzećima na žiro u erste 1 kn, svi ostali 2 kn, neovisno o iznosu.
prebacivanja unutar vlastitih računa, i na na tekuće građana u erste besplatno.
Ja ću morati izračunati, sve plaćam e bankingom.
Toliko ipak nisam štedljiva da čekam u redu u Fini. A i ne znam kad bi.
Mislim da ipak ne natučem 40 kn naknada. Ili da?
pitaš mene za lepezu? nemam pojma, ja sam u erste. net banking je 6 kn mjesečno+ po uplatnici 2 kn. sve što može od režija mi je na trajnom nalogu (besplatno), tako da mi ostanu 3 uplatnice za koje plaćam naknadu.
i ovo je odnedavno pokupilo, ove naknade, do 01.12.11. je bila 1 kn po uplatnici, i čini mi se 5 kn internet bankarstvo.
ljuta sam zbog poskupljenja (naročito jer su ga izmislili da kompenziraju smanjenu dobit radi slabijeg plasmana kredita),
ali mi je prag tolerancije na ove cijene veći nego za plaćanje na šalteru- internet bankarstvo će mi biti jedna od zadnjih stvari koje ću se odreći u slučaju crnila
Ma nema šanse da mi naknade budu 40 kn, u zabi su 1 ili 2 kn, a u splitskoj (gdje je moj račun) 0,20%.
Ode lepeza u prošlost.
Definitivno mislim da ulazak u minus nije rješenje na duge staze,
možda kratkoročna pozajmica ukoliko baš nemaš drugog izbora
pod uvjetom da se radi o osobama koje imaju stalni izvor prihoda.
Kredit je isto tako nužno zlo, opravdan u slučajevima kada
rješavaš stambeno pitanje.
Ne moramo svi voziti automobile po 20 000-30 000 € i
onda se žaliti da imamo kredit.
Sjetite se naših roditelja,
oni su imali stambene kredite i to je to, vozili su Yugo 45 ili Stojadina
ili nisu vozili ništa ako nisu imali love.
Sada gotovo svaka kuća ima 2 automobila .
Minus i kredit je za disciplinirane, kao
i kartično kupovanje.
Ja sam podstresom kao znam da nemam novaca,
i uvijek rješavam problem po problem.
Radije strpljenja nekoliko mjeseci , nego grcati u dugu i ne spavati.
Znam da po mišljenju nekih pametuje,
ali to je moje mišljenje.
Ne moramo imati sve što poželim
i moja djeca ne moraju imati ono što ja nisam imala.