nisam
budem otišla tamo
ili ću poslati zahtjev u cubaninu banku
nisam
budem otišla tamo
ili ću poslati zahtjev u cubaninu banku
Ovo je bila ta tema, jedna od prvih koje sam ovdje čitala:
http://forum.roda.hr/threads/45481-a...sijske+mjere+u
Ali, nikad od mene osobe koja će nešto staviti na stranu. Ima nas i takvih. Ali, samo jednom se živi i može se i s malo i s puno. Kuća je naša, bez kredita i onda nekako ne brinem za budućnost. Živim u sadašnjosti, bilo to kome čudno ili ne, takva sam. Ima još koga tko tako misli?
zivot u sadasnjosti?
me too!
tzv. "moc sadasnjeg trenutka".
i uvijek je ok.
doduse, nema ni kod nas kredita... (niti ce biti)
Ja štedim za budućnost , odnosno ulažem u nešto što će mi donositi prihode u budućnosti,
da ne moram više raditi.Kontam da mi se bolje još 5 godina malo stisnuti nego raditi do 65-70 ili kolikoveć godina.
Posljednje uređivanje od rossa : 22.02.2012. at 14:21
I ja bih, ali osim nekretnina (minimalno) nisam ni ja našla nešto u što bi se ulagalo.
Neki dan je kolega ispričao nešto što mi se učinilo logičnim tek na drugi pogled: ima stan (neki naslijeđeni) u kojem ne živi, pa ga iznajmljuje. Ima podstanare (par) koji su izjavili da im ne pada na pamet kupovati stan i ulaziti u kredit na 30 godina s mjesečnom ratom 4-5000 kn, kad mogu naći stan za 2000 kn mjesečno i od ostatka normalno živjeti.
Moj ziheraški mentalitet ne da mi da razmišljam na ovaj način, ali kad stanem na loptu, nije to baš tak bezveze kak se čini. Drugo je pitanje što kod nas nije to podstanarstvo regulirano zakonski kako treba, što je teško unajmiti nešto na 7 ili 10 godina uz ugovor (znam, bila sam podstanar 20 godina prije nego sam se udala, imala sam ugovor samo sa zadnjom stanodavkom, a sve prije bilo je vuk-lisica bez ugovora i ikakve zaštite ili jedne ili druge strane).
I tako dalje... Ja sam opterećena s tim da moramo imati nekaj svoje, a pitanje je da li je to baš najbolji i ispravan način...
Što se pak tiče ulaganja u biznis ili slično, ista je stvar - teško je naći garanciju da će to ulaganje ostati dostupno do daljnjega. I dalje smišljam što i kako i nisam se ničemu pametnijem dosjetila.
Vrt, to je ulaganje. U dobrim vremenima zabava i užitak, u lošim hranitelj. Pa par koka, koju košnicu i nema straha za budućnost. Barka i parangal. Ali, naravno to podrazumijeva život van grada, što smo si već ostvarili.
A osim toga ulažem čitav život u troje djece. Meni se to čini najbolji način trošenja novca, bolji nego na štednji. I vjerujem da neću morati kopati po kontejneru uz njih. Ako sam ih odgojila kao što su i mene moji roditelji. A mojima je puno ušteđenog propalo skupa sa ljubljanskom bankom i dionice sa croatialineom, pa imam loše iskustvo sa štednjom novaca.
I draže mi je ostvarivati želje dok još imam volje i snage. Što će mi daleka putovanja, dobar auto, prava kozmetika... kad ostarim. Tada ću sjediti u toplome (nadam se) ili u dvorištu na suncu i uživati u malim stvarima, bez potrebe za modom ili izlascima. I čitati dok budu oči služile. Samo da bude zdravlja.
slažem se s beti3, bojim se da će za koju godinu najbogatiji ljudi biti oni koji će imati jutro zemlje, tamo posaditi luk i krumpir i
uz to uzgojiti i koju koku nesilicu. Novac neće vrijediti ništa, za njega nećeš više ništa moći kupiti. Ujedno se slažem sa Peterlin u vezi nekretnina.
ja nebi mogla biti podstanar tolike godine, ali isto tako teško bi se opteretila kreditom slijedećih 30 godina da bih otplatila jednosoban stan koji mi nije dostatan za život.
Ako taj kredit i kupljena nekretnina zadovoljava moje potrebe dok djeca ne odrastu, onda ok iako sam ja radije za opciju "život na selu " gdje grunt i hiža koštaju kao jedna soba u stanu na Trešnjevci .
Najbolje ulaganje je ulaganje u nekretnine ( pod uslovom da te ne pojede porez koji država najavljuje i pod uslovom da se opet ne zarati ).
i ja se slažem s velikim, pametnim curama, Peterlin i Beti
nas opterećuje velik kredit s obzirom da ne radim, ali s druge strane ne bih mogla biti podstanar, nekako mi draže to moje (iako, MM dramoser kakav je stalno govori da to nije naše sve dok ne otplatimo, i upravu je)
i neako se ne bojim starosti, šta ja znam
MM je jedinac, imaju zemlju i blizu Aljmaša (vikendica srušena, zemlja zapuštena, ali dobro), ja bih trebala naslijediti nešto, valjda ćemo preživjeti
a štediti za stare dane, mi nismo štedjeli za stare dane nego za ove za koje smo znali da neću raditi nego biti s djetetom
odnosno, štedjeli smo za nju pa počeli kukati kad smo shvatili da moramo posezati u to, u to nešto što smo kao ostavili za nju (školovanje, bla bla...) i onda ja kažem MM, tko zna što će s njom biti, važnije je da joj priuštimo to da ja budem kod kuće, da ne mora u vrtić nego da mislim što će biti za 10, 15 godina
a kad budem oopet nešto mogli odvajati, šta ja znam, voljela bih odvojiti za grobno mjesto (iako, što se mene tiče, može me utrpati i u neku zajedničku rupu, to me stvarno ne dira), čisto da taj trošak ne bude nikome na pameti
ajme Sika Pika, da grobno mjesto, ma nemoj se uvrijediti al meni ovo nikad ne bi palo na pamet
tebe nije strah misliti o tome, ja sam kukavica. a i ne želim imati grobno mjesto, želim da me raspu u pepelu po mojim brdima.
uzurpirala sam temu, ali što više razmišljam manje znam. kako štediti, za što štediti i odkud nešto uštediti.
uglavnom, nikakve koristi od mene na ovoj temi, očito
za ovo što piše beti, treba imati i preduvjete.
prvo: zdravlje. tko meni garantira da ću sa 60 moći išta. a vrlo vjerojatno neću.
nadalje, treba otići živjeti negdje izvan graada, a nismo svi ni za to stvoreni, kao što ne možemo svi biti frizeri, liječnici, trgovci ili ekonomisti.
treće: mogu ja djecu odgajati kako god, ali kako je krenulo, teško da će mi biti u mogućnosti pomoći. ne mogu ni ja svojima i hvala Bogu da ni ne trebam (ali pomažemo muževima, sve manje i manje)
i, ne pada mi na pamet sjediti u zapećku pred kaminom kad budem stara.
nekako imam sasvim drugačiju viziju tih dana.
preostaje nam, dakle, da prodamo kuću i da od toga živimo, a djecu da gurnemo u podstanare.
ni meni ni mojima to nikada nije palo na pamet.
ali, onda je jednoj od mojih prijateljica poginula mama i u roku odmah je trebalo nabaviti 160000 kuna za grobno mjesto u kutu Mirogoja.
neće pokopati dok sve ne platiš.
pa se zadućuj, posuđuj, prodaj sve što imaš...
pa mi je ta ideja nekako sve manje odbojna.
ja već 4-5 god. nagovaram mm-a da kupimo grobno mjesto. zapelo mi za oko jedno
ali pišem zato, jer je to ustvari skroz dobra investicija-potražnja i cijene će sigurno rasti.
kupiti sad radi preprodaje, profit zagarantiran
![]()
ja cu u starosti zivjet od prodaje grobnih mjesta![]()
Ima i drugih groblja osim Mirogoja...
160 000 kn...kako da ne..![]()
pa ima
ali ako netko dugo razmišlja samo o mirogoju i ako živi 10 minuta pješke odatle... to je bio jedini izbor
a da pitaš i mog oca... on bi ako ikako može, u arkadama
nisu to stvari o kojima odlučuju oni koji ostaju, nažalost
i, ne razumijem ovu rašpicu
hoćeš reći da lažem ili što?
Ma ne,ne mislim da lažeš
Sve ja to kužim,no rašpica je tu jer meni Mirogoj sasvim sigurno ne bi bio opcija ako se novaca nema ( a tako sam shvatila vezano za tvoju frendicu da je trebala izmisliti te novce pod odmah),bez obzira koliko netko imao želje za života da ga se baš tamo pokopa i koliko blizu to groblje bilo.
Onda nek se taj netko pobrine za svoje ukopno mjesto.
Sasvim drugi par rukava je kad se love ima, onda svatko radi prema željama,jasno.
Sve ostalo mi je čisti snobizam.
Posljednje uređivanje od rosa : 22.02.2012. at 18:44
Posljednje uređivanje od Amalthea : 22.02.2012. at 18:44
Da rezimiram u skladu s naslovom topica: štedljiva i uspješna domaćica se nakon smrti rasipa po brdima
(crnohumorni)
slazem se, kupnja groba na mirogoju ne spada na temu o stedljivim domacicama![]()
apricot, pa ne možemo ni u penziju od 60. To će još biti mladost. Ja mislim na one godine poslije 80, 90. Tad će mi biti dosta samo dvorište. Eh, optimista li sam...![]()
Selo je super,samo što bih rašljama morala tražiti gdje je koka snijela jaje.
Štedljivo baš i nije,jer su karte za autobus jako skupe,a može se dogoditi da 2 djece isto vrijeme idu u srednju školu i to je financijsko opterećenje, jer na selima nema mogućnosti školovanja,pa ako ide na fax,šalji još dalje ,naplaćaj se stanarina,prijevoza...Štedljiva domaćica bi se na prvi pogled morala prepoznati po vitkosti!Malo šale da vas maknem s groblja.
Bolje ipak kupiti nešto u blizini grada pa se okušati u poljoprivredi,turizmu,nego grobno mjesto,jer mjesto se plaća godišnje ,a ne donisi nikakve prihode.Ovo je malo crnja ekonomija,ali kad ste već ušle u to,dakle VEEELIKO ne za raspravu o grobnim mjestima kao isplativoj investiciji.
Koke nesu u gnijezdo koje im napraviš u kokošinjcu, barem je tako bilo kod moje none. Ili je imala disciplinirane kokoši
A što se tiče busa za srednju školu, od jeseni će nam to opet plaćati država. Da i mi iz provincije, tj naša djeca, mogu lakše u školu.
Mi smo otišli 15 km od grada. Taman! A za silu možeš i pješke, ili barkom, ili biciklom.Do škole. Ili do grada.
A studentski život u velikom gradu, daleko od maminog nadzora-neprocjenjivo! Da to omogućim djetetu, mogu se odreći mnogo čega. Pa i biti štedljiva.![]()
Stedljiva domacica uplacuje posmrtnu pripomoc![]()
Storma, ovo je točka na i.![]()
Posljednje uređivanje od Beti3 : 22.02.2012. at 23:04
http://www.posmrtna-pripomoc.hr/
Neki već u dvadesetima počnu uplaćivati. To su turboštedljive domaćice
Šalu na stranu, dobro dođe ako nemate prevelike zahtjeve.
Dobro ste me sjetile!
Čim ozdravim, moram vidjeti gdje smo stali s tim uplaćivanjem -
naime, plaćali smo neko vrijeme...
kak ide ta posmrtna? Može li se za nekog drugog uplaćivati? Tj. Kolko je "cijena" sprovoda bez pogrebnog mjesta van mirogoja i zg? Jel netko radio s njima? Iskustva? Ja si bi za sebe mjesto za urnu negdi nabavila, valjda je godišnji najam manji![]()
Posmrtna je manje - više ništa.
Dobije se besplatan prijevoz , najjadniji lijes i vijenac . Mislim da je to -to.
Vrijednosti oko 3000 kn.
Možda postoji i neki de lux oblik s višom premijom , ne znam.
Ono što je najskuplje u cijeloj priči , grob - e , to se ne dobije.
Pa ne bih se baš složila...
Mi smo pokopali muževu tetu (ima tome već par godina) i dobili smo od njezine posmrtne pripomoći još neke novce natrag koji su bili višak. Mislim da mm još ima taj obračun ako nije bacio početkom ove godine. Isto, moja teta koja nije imala svoje djece (a nije plaćala ni posmrtnu pripomoć) pokopana je po cijeni koja je bila ispod 2000 kn (istina, ne u Zagrebu) skupa s grobnim mjestom.
Grobna mjesta na Markovom polju, na primjer, do prošle godine koštala su 700 kn. Sad je to već dosta više, ali opet, daleko je to od cijena Mirogoja. Za Miroševac nemam pojma.
Posmrtnu pripomoć plaćamo mm i ja sebi već godinama i to nije preveliki iznos - mislim 56 ili 57 kn za tri mjeseca po osobi. Stječeš pravo na naknadu 100% nakon 4 ili 5 godina članstva, tako da nema žurbe... To je isto oblik štednje. Ako imaš kod njih više novaca nego košta sprovod, uredno vraćaju. Isto, znam da je moja svekrva već prije par godina prestala plaćati jer je platila maksimum. Može se od njih zatražiti i obračun koga zanima koliko ima na štednji.
Grobno mjesto nije pretjerano skupo samo po sebi, ali ako hoćeš napraviti neki pristojan spomenik kasnije, to onda dosta košta. Ali o tome nek brinu oni koji će ostati, meni je tak svejedno.
Inače, ja sam davno zaključila da ćemo se u kasnijim godinama mm i ja naći okruženi naslijeđenim nekretninama (sve po sitno) i grobnim mjestima, he he he... Žalosno je da mnogi mladi danas moraju čekati da netko umre da bi si riješili stambeno pitanje bez jarma kredita.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 23.02.2012. at 07:39
hmmm.... imamo mi par starijih i bolesnih (bez mjesta, para, i navike štednje), pa me zanima dal bi to trebalo otvoriti na ime svakog od njih ponaoosob, ili ja mogu otvoriti na sebe, pa kad zatreba i za kojeg zatreba iskoristiti. Ima takva neka mogućnost? jer ak im kažem da je to na njihovo ime i u tu svrhu, odmah će biti..hm..žalopojki.
ili daj pare vamo, da mi to odmah riješimo (da inflacija ne poguta), a nama ništ ne treba kad umremo.
Nas u kasnijim godinama ne ocekuje gotovo nista, a nis osim kredita u švicarcima (zar ste sumnjali?) nemamo ni sad. Zapravo sam upraov shvatila da mi je to puno manje opterecenje nego sto sam mislila. Šta bude - bit će.
marta , pa valjda vas čeka to što ste kupili švicarcima?
Molim vas da prestanete.
Otvorila sam Bfree račun i počela gledati cijene grobnog mjesta.![]()
Nije loše imati grobno mjesto.
Zašto?
Ne nužno da te onamo sahrane. To je kapital... Na primjer, cijene grobnih mjesta rastu, pa ako ga kupiš sada za štajaznam 1000 kn i nađeš se za koju godinu u stisci, možeš ga prodati za 2000 kn.
Ja za takvu svrhu imam garažu i vikendicu. Ne bih ih baš prodavala, ali nedajbog da se dogodi neka nepredvidiva situacija (bolest, gubitak posla) to je dobrodošao buffer koji služi da možeš premostiti vrijeme dok se stvari ne poprave, a da ne moraš ulaziti u kredite. Grobno mjesto mi je u istoj kategoriji, može se višestruko iskoristiti. I budući da sam ranije napisala da ne znam u što bih uložila, baš razmišljam nije li to pametna investicija (iako mi imamo postojećih grobnih mjesta i više nego nam treba, neka izvan ove države bi možda trebalo i skinuti s liste troškova, a opet, malo mi je fuj prodavati kosti predaka...bolje je maušlati s praznim grobnim mjestima , he he he...).
jel znate kako se vlaj upucava curi:
A jel mala 'oš se pokopati sa mnom?