vec mjesecima se moja trogodisnjakinja i ja borimo oko spavanja, i ja vise ne mogu. bilo kakav savjet ce dobro doci.
dugo sam je dojila (i tako se uspavljivala i za dnevno i nocno spavanje) i tad je imala super ritam. svaki dan je u 12,30 bila u krevetu i spavala po sat ipo. navecer spavanje oko 21,50, sve do 8 sati ujutro.
prvih dana nakon odvikavanja taj se ritam nastavio i od onda od jednog dana raspad sistema.
dnevno uspavljivanje traje od minimalno pola sata pa i do sat ipo. totalno smo van rasporeda jer vise nema pravila. tocno vidim da ako je dnevno spavanje krace od sat ipo da je umorna, ali svejedno navecer ne zaspe prije 22,20 a nekad i kasnije (to sta je vise umorna, vise joj treba i da zaspe).
uz sve to, ja sam u visokoj trudnoci, a nitko drugi ne moze s njom na spavanje.
dosli smo do toga da navecer legne i zove mene po milijun puta dok ne zaspe. ja dolazim u sobu, ali ne na svaki poziv, jer onda ne bi ni izlazila iz sobe. nikad nema nista pametno da trazi nego jednostavno zeli da sam ja kraj nje. sta se tog uspavljivanja tice, ok je, ali mi je zao sto joj predugo treba i ja to gledam kao totalni gubitak vremena.
po danu je onaj gori dio, a to je da nema sanse da zaspi bez mene. moze ona sama u krevetu stati neko vrijeme, citati price i slicno, ali svejedno moram doci kod nje i lezati s njom bar pola sata da bi ona zaspala. a ja to vise ne mogu.
ubija me to lezanje, cekanje i nakon pola sata vise nemam zivaca.
na dane se ona ocito bori da ne zaspe. zijeva, spava joj se, ali radi sve da sebe zadrzi budnom i to mene ubija u pojam.
par puta se dogodilo da ako preskoci dnevno spavanje, vec oko 18 sati je gotova. i onda bez obzira kad je stavila spavati navecer (ne prije 20,00) place necu spavati, necu spavati i obicno tako zaspe u placu i ujutro se budi ranije nego obicno.
da ona moze bez spavanja i da ne vidim taj nedostatak sna, sve bi bilo lakse. ovako, pomozite![]()