 |
|||
Ali zasto i to malo po ruci??? (Meni idu suze na oci kad pomislim na njegovu malu bumblavu rucicu koju mu milujem i drzim dok spava)
Kako ono ide s psima? Vlasnicima savjetuju da ih nikad ne udaraju rukom. Ruka je da mazi i hrani.
Guza je da se stipka i skaklji.
Rijeci su najjace sredstvo komunikacije inteligentnih bica.
A sta je taj udarac nego pokusaj da iskomuniciras problem sa djetetom?
Imas Porshe al radije vozis traktor....tako ja to nekako pojednostavim.
Kako je ovo dobra usporedba!ninet prvotno napisa
Super je usporedba :DKako je ovo dobra usporedba!
Zlostavljanje bi bilo nesto sto radis namjerno i/ili u zloj namjeri, sustavno, ostavljajuci zrtvu u uvjerenju da je sama kriva sto joj se to dogadja, a sam si uvjeren da je sve za dobrobit zrtve.
Po tome bi ja ipak napravila malu razliku izmedju onih koji udare dijete instinktivno, znaju da je to lose i da je u njima problem i ispricaju se djetetu i rade sve u svojoj moci da zaustave takvo svoje ponasanje i onih kojima je udaranje metoda odgajanja u kriznim situacijama.
Ja jesam udarila Emu po guzi nekoliko puta do sada, svaki mah po guzi (jer sam je mozda jednom udarila tako da je zaboli guza) dozivjela sam kao osobni poraz (a to zna moja psiho-frendica koju davim s griznjama savjesti i osjecajem da sam potpuni promasaj kao roditelj) jer znam da ima boljih nacina i znam da mogu bolje iako mozda u nekom jako kriznom trenutku ne znam kako. Nikad nisam dijete ostavila u uvjerenju da je ono krivo sto je dobilo po guzi - ispricala sam se i objasnila zasto sam tako reagirala, svaljujuci svu krivicu na moju nemogucnost da u tom trenu napravim drugacije. I mislim da je svaki moj mah po guzi nastetio nasem odnosu bar malo, vjerojatno ne nepopravljivo, jer je nasa "banka" ljubavi i povjerenja krcata dobrim odnosom, ali sigurno je, bar trenutno, bar malo.
Znas li da i stipanje i skakljanje (u igri) mogu biti blaga vrsta maltretiranja?Guza je da se stipka i skaklji.
Svaka gesta ili rijec moze se pretvoriti u maltretiranje ukoliko ne gode onome kome su upuceni.
e baš to.Svaka gesta ili rijec moze se pretvoriti u maltretiranje ukoliko ne gode onome kome su upuceni.
meni zara u zadnje vrijeme kad ju puuuno ljubim i grlim zna reći "mama, gnjaviš me! pusti me!".
i ja ju naravno pustim. jer bi svako daljnje ljubljenje i grljenje s moje strane bilo zapravo maltretiranje (bez obzira što su ove geste zapravo izraz ljubavi).
Mislim da roditelji koji tako lupe malo po guzi nisu uopće svjesni poruke koju time šalju svom djetetu, tj nisu svjesni da zlostavljanje ne mora biti samo fizičke već može biti i mentalne naravi.
Par puta malo po guzi i djete će shvatiti da je u redu podići ruku na nekoga i udariti - dakle biti nasilan.
moze biti, toga samsvjesna prekosvog djetinjstva. imala sam jednog rodjaka koji je mene ali i svu djecu 'od milja' znao stvarno jako ustipnuti za obraz.svaki put kad bi dosao. i svi odrasli su se tome smijali. nama, djecije bila nocna mora kad bi on dosao u posjet, samo zbog tog jednog ustipa za obraz kao pozdrav. necu dozvoliti da luki neko tako nesto radi.
i skakljanje - u kini je to drevna metoda mucenja zatvorenika.priznajem, ponekad poskakljem luku i cujem onaj grleni smijeh ali znam da iza njega ne stoji bas najljepsi osjecaj i ne radim to puno. stovise, sve manje i manje. i mm-u govorim da to vise ne radimo koliko god primamljivo. postoji jos toliko drugih stvari kojima se izmamljuje takav smijeh (klauniranje,trcanj po stanu sa njim u rukama, stavljanje loptice u moja usta pa mumljanje, cak mu je i kad jako zijevam iz nekog razloga jaaako smijesno)
a udaranje - lupkanje poledjima da se podrigne nije zlostavljanje, naravno.
ali svako udaranje kao (pa cak i naizgled blago) kaznjavanje i/ili zastrasivanje djeteta je zlostavljanje.
i ako se 'dogodilo' trebamo se osjecati lose zbog toga u tolikoj mjeri da to vise NIKADA ne ponovimo.
a ako nije, neka se nikada niti ne dogodi.
to sami sebi i svojoj djeci mozemo obecati.
[/quote]
promijenila sam naslov topika, budući da je krenuo u drugačijem smjeru nego što je to izgledalo na početku.
također ga selim na podforum Odgoj.
ja se moram nadovezati na ovo skakljanje.
oduvijek sam bila izuzetno skakljiva i kad bi me poceli skakljat ja od smijeha nekad nisam mogla disati.
posto drugoj strani to nije bilo jasno, obicno bih pocela plakati kad ne bih mogla disati dok nisu shvatili da me muce.
i danas je tako ali me danas niko ne muci
mamaNJ, kod mene je identično.
plus još jedna stvar - panično se bojim utapanja, i one dječje igre potapljanja na moru ili bazenu meni su užasna trauma iz djetinjstva. pogotovo jer nitko, ni djeca ni odrasli, ne shvaća da No Means No, i da to što ja histerično vrištim NE! znači upravo to: "Ne!", a nipošto ne znači "Ajde me još potapljaj, baš mi je super!"
Nakon sto sam ovo procitala tacno me preplavio osjecaj panike od potapanja....Nakon 20 i kusur godina....
Toliko o tome kako djeca zaboravljaju....I kako nema posljedica....
a ja cu ovo potpisati
sa par godina poklopio me val i onesvjestio tako da sam potonula
srecom, tata je vidio gdje sam i izvukao me
i dan danas imam grozne nocne more vezane za valove, potapanje i sl i jako se bojim dubine
to je strah koji mi je ukorjenjen u kosti a ako me neko podje potpiti, ubila bih ga na licu mjesta i apsolutno te razumijem.
Pogledajte ovo...Taj video kojim su plasili djecu sedamdesetih godina i komentare (danas odraslih) ljudi koji su to kao djeca gledali.
Sad se udaljavam od teme topika, ali istovremeno i nalazim vezu...
< http://news.bbc.co.uk/go/em/fr/-/1/h...ne/4690150.stm >
isuse, ja sam se sva naježila :shock:
jadna djeca, ajme, ne mogu vjerovati.
Ne znam jesi vidjela komentare ljudi, danas cetrdesetogodisnjaka, kojima je svaka scena i rijec urezana u sjecanje i koji se dan-danas plase. Mene je to uplasilo vise od filma....
ha. svake godine na moru vidim barem jednog taticu koji baca dijete u vodu dok ono panično vrišti. dođe mi da utopim takve genijalce.
Izvori trauma mogu biti i malčice egzotični - ja se panično bojim balona i zbog toga na dječjim rođendanima uglavnom hodam naokolo kao teži ritardo s začepljenim ušima.
Škakljanje također MRZIM i postajem jako nervozna i agresivna kad me netko škaklja.
Luna
Ja se bojim i gnjuranja i puhanja balona.
Puhanja ili praska?
(Postaje sve zanimljivije, btw bilo bi super da mi starke otvorimo sebi topic o strahovima koji su nastali u djetinjstvu, a manifestuju se ovako ili onako danas. Cisto da vidimo kakve posljedice od naoko bezalenog plasenja mogu nastati)
Famoznog gnjurenje se i ja bojim tako da kad se netko približi mom sinu s namjerom da ga gnjuri ja skačem ko bjesna lavica
Mene čak više zgraažava psihičko zlostavljanje i plašenje djece (babaroga, crni čovjek, cigani...) ili zanemarivanje. Znam dosta roditelja koji misle da ako im je djete suho, sito i obučeno te ako mu svake godine kupe novi bicikl, da su ispunili svoj zadatak. Pa onda je djete svaki vikend kod bake na čuvanju jer roditelji se moraju odmoriti, preko tjedna je kod tete jer oni moraju izači na večeru, ne doje ga poslije 6 mjeseci jer im je to naporno i nedaj bože da se djete previše veže za majku ... Mogla bi navesti još puno takvih primjera. To je meni zlostavljanje!
pliska, ja isto znam strašno puno takvih primjera, iz bliske okoline čak, na žalostFamoznog gnjurenje se i ja bojim tako da kad se netko približi mom sinu s namjerom da ga gnjuri ja skačem ko bjesna lavica
Mene čak više zgraažava psihičko zlostavljanje i plašenje djece (babaroga, crni čovjek, cigani...) ili zanemarivanje. Znam dosta roditelja koji misle da ako im je djete suho, sito i obučeno te ako mu svake godine kupe novi bicikl, da su ispunili svoj zadatak. Pa onda je djete svaki vikend kod bake na čuvanju jer roditelji se moraju odmoriti, preko tjedna je kod tete jer oni moraju izači na večeru, ne doje ga poslije 6 mjeseci jer im je to naporno i nedaj bože da se djete previše veže za majku ... Mogla bi navesti još puno takvih primjera. To je meni zlostavljanje!
nevjerojano je kako okolina njih prihvaća i podržava, a ja sam im 'puknuta', kao vezat će se dijete previše za mene, ja sam nenormalno vezana za nju - kako to meni ide na živce
E baš to Kejt! Već mi je dosta da ja koja stalno učim i trudim se maksimalno oko mog djeteta, gradim kvalitetan odnos, pokušavam ga odgajati pravilno kako bi postao svjestan i odgovoran čovjek, moram se stalno drugima objašnjavati i braniti.
Tvoja je bebica još malena. Spremi si debele živce kad prohoda i počinju se primjenjivati odgojne metode.
Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.
Sta se desilo? Progutalo ili?Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.
IMA, IMA
Pa nije vrag da nam je i ta fobija ista? :shock:Puhanja ili praska?
(Postaje sve zanimljivije, btw bilo bi super da mi starke otvorimo sebi topic o strahovima koji su nastali u djetinjstvu, a manifestuju se ovako ili onako danas. Cisto da vidimo kakve posljedice od naoko bezalenog plasenja mogu nastati)
Praska, a napuhala ga ne bi ni za koje novce. Ako mirno stoji privezan negdje dovoljno visoko da ga nitko ne može taknuti, onda ok, mrko ću ga gledati, ali ću preživjeti. Ali onoga trena kad se djeca počnu dodavati balonima ili (najveći horror) kad u zoološkom onaj OGROMNI balon vuku iza sebe po kamenčićima :shock: , ja sam gotova.
IMA, IMA.IMA, IMA
i ponosna sam na to. ja sam temperamentna osoba i ponekad mi pobjegne vikanje, ( na tome moram jos poraditi), nakon toga se izvinem, ali nikada do sada nisam osjetila ni najmanji poriv sa udarim svoje dijete.
bez obzira koliko sam ponekad bila izvan sebe.
to udaranje mi je naprosto nezamislivo,.
Daj Vanchy, ne drži nas u neizvjesnosti nego nam reci šta je bilo.Sta se desilo? Progutalo ili?Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.
Sve me strah rođendana koji nam slijede jedan za drugim, a svi puni balona :/
Evo mene! Sorry sto nisam odmah odgovorila nisam bas u formi. Kraljeznica me rastura do ludila...
Bila sam prisutna na rodjosu gdje su se djeca igrala balonima. Jedan je balon pukao. Velike komade su roditelji pokupili, no nitko nije primjetio jedan manji komadic. Sesnaestomjesecno dijete stavilo ga je u usta. Njegova mama primijetila je da nesto prebacuje po ustima i pokusala mu to izvaditi. Kako dijete nije otvaralo usta ona je malo glasnije rekla da otvori usta. Dijete se uplasilo i povuklo zrak. Komadic balona zapeo mu je nagdje u predjelu dusnika. Nakon nekoliko pokusaja udisanja zraka culo se hroptanje, majka je vristala, djetetu su pokusavali izavditi taj komadic, zvalo se hitnu, trcalo po stubistu zgrade trazeci medicinsku sestru koja zivi u istoj zgradi... jednom rijecju nocna mora. Dijete je nekoliko minuta bilo bez svijesti. Sreca u nesreci bila je sto je med. sestra bila kod kuce i uspjela pomoci. Kad je dosla hitna odvezli su malca u bolnicu i zadrzali ga na pretragama jer nisu znali ima li kakvih ostecenja zbog gubitka zraka i svijesti.
Ma koliko se trudila ne mogu izbrisati iz glave sjecanje na taj dogadjaj niti mogu biti mirna kad roditelji kazu da se djetetu nece nista dogoditi ako balon pukne.
Jao!!! #@$%#@ i ko ih izmisli....
OBITELJ
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''
Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.
Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''
OBITELJ
Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza priče?
Znaš li što znači riječ obitelj? FAMILY
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU
Zasto mi ovo radis? Ridam ko budala....
I ja......
I ja sam se isplakala, a tu se govori "samo" o vikanju...
da ne patim samaZasto mi ovo radis? Ridam ko budala....
curke, ja sam možda dva puta udarila Lucu i dan danas osjećam grižnju savjesti zbog toga
zato, svaki put kad "pucate" i dođe vam da udarite svoje dijete promislite da ne udarate ni stranca, a zašto bi onda nekoga koga toliko volite
ako ste preživčani, pretemperamentni ili slično-udaljite se, otiđite u wc, sobu, dalje od djeteta i izbacite svoju frustraciju
onda se vratite i razgovarajte s djetetom
ja sam, ne jedina, ridala sinoc na premijeri dokumentarnog filma VIDI MENE sto ga je napravila udruga CESI iz Zg.
u filmu je predstavljeno 8 udruga iz Hrvatske kroz pricu jednog od njihovih aktivista/aktivistica (BTW, i Roda je tu)
Prica iz Udruge Dodir ne moze nikog ostaviti ravnodusnim, a ja bi je da mogu pustala na svim programima nase tv.
Prica je o gluhoslijepom mladicu, prepricava je zenski glas, prikazani su on i tumacica u profilu i ide nekako ovako: jos se sjecam nekih zvukova i slika. bio sam malo dijete, plakao sam (nesto slicno), to je moju baku jako naljutilo i ona me je bacila.
dalje nisam ni cula ni vidjela od suza.
isuse, ivarice
MajaMajice hvala!
Ivarice, bome, na to bi ja tulila toliko da bi me izbacili van.
ivarice znas li ima li sanse da se taj film vidi na nekoj od TV postaja u HR?
ne znam, pitat cu cure iz cesija kako ce ga sve predstaviti javnosti, ali je na TV sigurno zasluzio, zbog svih 8 prica i zato jer je genijalno napravljen.
znam da ce se sigurno pustati po srednjim skolama po hrvatskoj. nije mu cilj upozoriti na nasilje (ovo je samo pocetak jedne lijepe price o inkluziji, naprimjer mladic prica da kad je dosao u dodir, da je prvi put probao sladoled. naucio je znakovni jezik, sad komunicira, crta, sudjeluje u kazalisnim predstavama...) nego povecati vidljivost nevladinog sektora.
Joj, meni isto ne treba puno.....
Ovo s Family imam već dugo isprintano. Treba to tu i tamo pročitati.
Seni, ja se isto ispričavam kad viknem.
Mislim da sam puno toga naučila iz "Vaše kompetentno dijete".
uglavnom, puno se bolje osjećam tako.
Viktor je sinoc napadao sliku koja nam stoji iznad kreveta i u jednom trenutku mu MM podvikne, ali uplaseno, a ne ljutito "Ne diraj"...Ovaj mu se samo okrenuo, a onda rasplakao kao kisna godina...Malo je falilo da mu se i MM pridruzi. Mislim da nekom dugo dugo nece pasti napamet da dize ton.
a ja sam sinoc imala isto "situaciju"
gdje F po ko zna koji put otvara ladice za koje zna da ne smije i moze se ustinuti.
I MM malo pogidne ton (sto inace ne radi) i kao da je posao da ga udari po ruci.
Na sta sam ja rekla "blago" da cu mu odgrist ruku ako ga udari.
A on meni veli da eto onda nek mu ja objasnjavam jos 100 puta pa ce me valjda poslusat
Ja samo velim da smo mi roditelji oni koji trebaju imat strpljenje za objasniti i 1000 puta ako treba jer bi to isto uradili sa strancem pa onda sta nam daje za pravo da se ponasamo neljudski prema onima koje najvise volimo.
To je nekako u skladu sa ovom pricom sto je maja kopirala ali ja fakat tako mislim.
Ja mislim da to nije ni potrebno.
U vezi poznate izreke "Batina je iz raja izašla"-
Rekao je pametno psiholog na jednom predavanju: "Točno, batina je iz raja izašla, slažem se. Jer kakav bi to bio raj u kojem vladaju batina, prisila, nasilje?!?"
Mudro, a i dobar odgovar svima koji posegnu za ovom izrekom...
da, to i ja uvijek odgovorim "zato to sad i jest raj", ostanu zateknuti i ne znaju što bi dalje rekli!
apsolutno isto samnomIMA, IMA.IMA, IMA
i ponosna sam na to. ja sam temperamentna osoba i ponekad mi pobjegne vikanje, ( na tome moram jos poraditi), nakon toga se izvinem, ali nikada do sada nisam osjetila ni najmanji poriv sa udarim svoje dijete.
bez obzira koliko sam ponekad bila izvan sebe.
to udaranje mi je naprosto nezamislivo,.
temperamentna sam i glas mi se nekad podigne, ali uvijek, uvijek mu se na kraju ispricam...
ali, nazalsot, jako sma razocarana roditeljima koje srecem, sto u vrticu, sto okolo, jako rijetko mogu naici na nekoga tko nikad nije udario dijete
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom