koliko vremena ste s djetetom?

[yaya]

[quote="tatek"]Ako sam pazljivo citao, onda mi se cini da nitko nema moj problem odnosno dovoljno vremena sa djecom (odnosno, barem jednim). Naravno, nije problem u tom "dovoljno" nego u tome sto nemam gotovo ni minute vremena za provesti sa MZ ili pak sam sa sobom.

Hmmmm
Slično i kod nas, osim što nama nitko niti minute ne uskoči. Iskreno rečeno, ne sječam se kada smo MM i ja u ovih 5 godina bili solo na kavi ili izašli na veče van. A kad Sonja i zaspi, mi smo toliko umorni da nemamo snage niti za nekakav normalan razgovor. No i to ćemo nekako riješiti.

[tatek]

BTW, koliko vidim ova tema i jos neke su postale pljuckaonica po tatama. Ne shvacam to osobno jer znam da zaista ima puno tata koji su to samo na papiru, a u stvarnosti rade malo ili nista da opravdaju to casno ime (necu ni spominjati one koji rade gore stvari od izbjegavanja roditeljskih obaveza ). No, znam da ih ima dosta koji ipak casno i savjesno zive uz posao i svoj obiteljski zivot (znam i neke kod kojih zena gura karijeru, a tate se vise bave djecom) sto isto nije uvijek lako.
(na zalost, njihove zene se izgleda uglavnom ne javljaju na ovaj Forum )

Na zalost, posao je obicno problem i pod isprikom "karijere" se tate cesto gube iz obitelji, obitelj ih vidi rano ujutro (ako) i kasno navecer, ponekad ih nema ni vikendom sto nije OK. Neke zene kazu da im je to OK (barem javno tako kazu) i da stoje iza muzeve karijere i dobrovoljno preuzimaju teret odgoja djece na sebe, nekima to nije OK (i to potpuno razumijem) ... Kod mene se na svu sredu posao ne plete puno u privatni zivot, no to je, medju ostalim, i bila moja odluka, jer sam isto tako mogao raditi i neke druge poslove koji bi "jeli" puno vise vremena.

Usput, da li je bila negdje tema o dilemi obitelj/karijera odnosno o medjusobnom kombiniranju toga dvoje?
Bas bi me zanimalo kakav je obiteljski zivot nekog vrhunskog (ili cak prosjecnog) managera (ili managerice) ili pak tehnickog specijaliste ili znanstvenika? Mislim da nema sanse da je neko na vrhu u nekoj grani rada (bilo kojoj) i da ima zadovoljavajuci obiteljski zivot ...

[tatek]

[quote="yaya"]

Ako sam pazljivo citao, onda mi se cini da nitko nema moj problem odnosno dovoljno vremena sa djecom (odnosno, barem jednim). Naravno, nije problem u tom "dovoljno" nego u tome sto nemam gotovo ni minute vremena za provesti sa MZ ili pak sam sa sobom.

Hmmmm
Slično i kod nas, osim što nama nitko niti minute ne uskoči. Iskreno rečeno, ne sječam se kada smo MM i ja u ovih 5 godina bili solo na kavi ili izašli na veče van. A kad Sonja i zaspi, mi smo toliko umorni da nemamo snage niti za nekakav normalan razgovor. No i to ćemo nekako riješiti.

E, yaya, yaya, gdje su nama vremena sa samo jednim djetetom, sad se sa nostalgijom MZ i ja sjecamo tih godina ...

Ozbiljno, ne kaze narod uzalud "jedno k'o nijedno, dva k'o pet".

Kako je sa troje i vise djece niti ne zelim znati - MZ i ja smo se dogovorili da je dvoje djece za nas sasvim dosta i ako bi se zeljeli njima posvetiti koliko smatramo da treba nema sanse da ih imamo vise od dvoje.

[snorki]

Ovo sam izgleda ja jedina mama koja ne radi Kucanica, domacica, koja ne radi skoro dvije godine
Po cijeli dan pljezu po meni, cvile... Ja sam sve svoje ambicije zaledila u naredne dvije godine, pa sta bude...
MM je sa 100% radnog vremena odlucio raditi 75 %, pa mi pomaze kada je slobodan.
meni je drago sto sam sa djecom, ali nikad mi stvarno nedostaje nekakva druga obaveza.
Sinoc me je MM bukvalno istjerao napolje na kaficu sa prijateljicom.
I ja sjedim u kafeu i zovem njega da provjerim je li uspio uspavat djecu.
Prva njegova reakcija na telefonu je bila "Zeno draga, jel se ti ikako mozes opustit"?

[yaya]

Tatek svaka čast, ali mislim doista da ste ti i MM jedni od rijetkih očeva u punom smislu te riječi. Dakle niste samo hranitelji obitelji, već tate koje će se s djecom igrati, odgajati ih pa čak i uskočiti u redovne kućanske poslove tipa pranja suđa, usisavanja...
Za MM jedna velika

[tatek]

joooj baš si me začudio, naime nama ostalima UOPĆE nije tako!

Pa kad vidim da se zalite da niste dosta s djecom ...
Evo, ja sam nabrojao 7 sati sa djecom i mislim da je to OK.

A kao sto vec napisah, bilo je do sada puno drvlja i kamenja po tatama pa da vidite da ima i nas koji nismo samo na poslu i "poslu".

Ne volim generaliziranje pa sam se najvise javio zbog toga, znam ja da je vama mamama uglavnom uvijek prenapucen raspored, i kad radite i kad ste doma sa djecom, no znam ja dosta mama i tata koji 'ladno svaki vikend prebace klince bakama i djedovima dok se oni bave svojim poslovima i zabavama. (no, oni se ocito ne hvale s time na forumu)

[tatek]

Ovo sam izgleda ja jedina mama koja ne radi Kucanica, domacica, koja ne radi skoro dvije godine
Po cijeli dan pljezu po meni, cvile... Ja sam sve svoje ambicije zaledila u naredne dvije godine, pa sta bude...
MM je sa 100% radnog vremena odlucio raditi 75 %, pa mi pomaze kada je slobodan.
meni je drago sto sam sa djecom, ali nikad mi stvarno nedostaje nekakva druga obaveza.
Sinoc me je MM bukvalno istjerao napolje na kaficu sa prijateljicom.
I ja sjedim u kafeu i zovem njega da provjerim je li uspio uspavat djecu.
Prva njegova reakcija na telefonu je bila "Zeno draga, jel se ti ikako mozes opustit"?

Ajd, odmah mi je lakse ...

MZ isto pati od slicne "neopustajuce" bolesti (a i od nezaposlenosti). Zaista, nije lako samo cubiti doma sa djetetom/djecom. Ja bih prvi posizio ...

[tanja_b]

Bas bi me zanimalo kakav je obiteljski zivot nekog vrhunskog (ili cak prosjecnog) managera (ili managerice) ili pak tehnickog specijaliste ili znanstvenika? Mislim da nema sanse da je neko na vrhu u nekoj grani rada (bilo kojoj) i da ima zadovoljavajuci obiteljski zivot ...

Za managere ne znam, ali za znanstvenike znam - na žalost, znam jako malo ljudi koji uspješno furaju znanstvenu karijeru i obiteljski život. Od onih s kojima imam posla, a koji jesu, khm, vrhunski (bar u Zagrebu), većina nema obiteljski život (čast iznimkama!!!)
Da ne govorim o tome kako je od mojih kolega s faksa većina otišla na postdiplomski studij u inozemstvo, da većinom još uvijek (s 30 godina) žive u studentskim domovima, da nas jako malo ima djece (i to oni koji su ostali u Hr)... a o karijeri bi se dalo raspravljati, neki su uspješni, a neki baš i nisu. Sve je to stvar osobnog izbora i trenutne situacije.
O tome se već dosta raspravljalo na forumu, i prije, a bit će tih rasprava još.
I ja sam svjesna da nam je i s jednim djetetom dan zatrpan obavezama, ali zasad nekako funkcionira. Mene najviše frustrira gubitak vremena na prijevoz (tramvaj, auto, gužve, čepovi), jer tu nitko nije na dobitku - nisam s djetetom, ni s mužem, niti mogu uživati sama za sebe.

[tatek]

Bas bi me zanimalo kakav je obiteljski zivot nekog vrhunskog (ili cak prosjecnog) managera (ili managerice) ili pak tehnickog specijaliste ili znanstvenika? Mislim da nema sanse da je neko na vrhu u nekoj grani rada (bilo kojoj) i da ima zadovoljavajuci obiteljski zivot ...

Za managere ne znam, ali za znanstvenike znam - na žalost, znam jako malo ljudi koji uspješno furaju znanstvenu karijeru i obiteljski život. Od onih s kojima imam posla, a koji jesu, khm, vrhunski (bar u Zagrebu), većina nema obiteljski život (čast iznimkama!!!)
Da ne govorim o tome kako je od mojih kolega s faksa većina otišla na postdiplomski studij u inozemstvo, da većinom još uvijek (s 30 godina) žive u studentskim domovima, da nas jako malo ima djece (i to oni koji su ostali u Hr)... a o karijeri bi se dalo raspravljati, neki su uspješni, a neki baš i nisu. Sve je to stvar osobnog izbora i trenutne situacije.
O tome se već dosta raspravljalo na forumu, i prije, a bit će tih rasprava još.
I ja sam svjesna da nam je i s jednim djetetom dan zatrpan obavezama, ali zasad nekako funkcionira. Mene najviše frustrira gubitak vremena na prijevoz (tramvaj, auto, gužve, čepovi), jer tu nitko nije na dobitku - nisam s djetetom, ni s mužem, niti mogu uživati sama za sebe.

Pogledaj to sa vedrije strane - makar mozes nesmetano vrtiti vlastite misli i gledati ljude u busu i tramvaju (moje nekada omiljene aktivnosti kad sam putovao sat i pol od doma do posla) ... ja ne stignem ni to kad mi je mali tako razgovorljiv u autu - nit sta vidim nit sta cujem, dobro da jos nisam imao i neku saobracajku.

Ja poznajem isto neke znanstvenike, i u HR i vani i situacija je bas takva. Ili su uspjesni pa bez obitelji ili imaju obitelj pa rade neke rutinske poslove. A ima ih i koji se ne mogu posvetiti ni jednom ni drugom kako spada pa pate na oba fronta.

[yaya]

quote]
E, yaya, yaya, gdje su nama vremena sa samo jednim djetetom, sad se sa nostalgijom MZ i ja sjecamo tih godina ...

Ozbiljno, ne kaze narod uzalud "jedno k'o nijedno, dva k'o pet".

[/quote]

Tatek mislim da je ovo doista jaaaaako individualno. Postoje zahtjevna i manje zahtjevna djeca, ali postoje isto tako roditelji koji se sa svojom djecom žele baviti (npr. ti tatek, odnosno MM i ja) i roditelji koji to jednostavno ne žele, pa se djeca igraju sama cijeli dan,. npr. moja prijateljica koja ima tri djevojčice koje su po cijeli dan ispred Tv-a.
Zaista se ne žalim, jer je Sonja iako prilično zahtjevna pa treba pažnju 24 sata dnevno, što se trudimo i ostvariti, ali je isto tako divan i dragi mamin Ponekad je malo naporno, ali mislim da se rezultati rada s njom od samog početka itekako vidljivi. Ono što želim reći je (a mislim da se već o tome i pisalo na forumu) ponekad i roditelji s jednim djetetom itekako znaju što je to imati djete. (bez uvrede tatek :/

[ms. ivy]

tatek, drvlje i kamenje... ha, znaš i sam da ima "ovakvih" i "onakvih". mislim da ipak prevladavaju oni koji shvaćaju da djeca, obitelj, kuća... nisu ženin nego zajednički posao, obaveza ali i privilegija. ovisi, naravno, i o tome kako je veza prije funkcionirala po tim pitanjima.

možda mame na porodiljnom malo prolupaju jer su same s klincima cijeli dan, a koliko god to bilo krasno ipak je i velika promjena i veliki napor. a tate htjeli-nehtjeli budu doma samo par sati pa i ne mogu značajnije sudjelovati. cijelu našu prvu godinu mm je radio toliko da andrejčeka neke dane uopće ne bi vidio, naravno da je i sudjelovanje u kućanskim poslovima bilo minimalno. sad sve ravnopravno dijelimo i kad vidim njih dvojicu kako su bliski sva se raznježim.

tanja_b, potpisujem za znanstvenike i obiteljski život. ne možeš furati terene, eksperimente u labosu, stručne skupove... i istovremeno biti 100% posvećen obitelji. samo što većina žena onda prebaci fokus na obitelj a karijeru (privremeno) zapostavi, dok muški veselo prepuste suprugama kuću i djecu a oni terenče etc. čast iznimkama, ja ipak znam više ovakvih primjera.

[tanja_b]

Da prvo odgovorim tateku: nakon 15 godina svakodnevne vožnje ZET-om i pamćenja svih obrtnika po Savskoj cesti, telefonskih brojeva, čitanja novina ljudima preko ramena i sličnih aktivnosti, sad imam kombinaciju: vožnju od 4 stanice plus vožnju autom po Andreja. A kako je voziti po prezačepljenoj Trešnjevci (relativno) friškom vozaču (položila iz 6. pokušaja preko veze )... dobro da još nisam imala nikakav sudar.
Dakle, nikakvog uživanja, samo razmišljanje o tome gdje ću parkirati. Srećom, Andrej nije previše zahtjevan suvozač, ponekad se buni, ali češće je miran i gleda kroz prozor. Nije baš nešto. Ali zato nam je teta čuvalica super, pa ne brinem što moramo autom do nje.

A što se tiče znanstvene karijere i obitelji, meni je od prvog dana u ovom labosu postalo jasno da neću imati neku briljantnu karijeru, jer bih za to morala biti žena-zmaj i sasvim drugi mentalni sklop u ovim uvjetima. Pa sam se orijentirala na neke druge stvari. I dalje mislim da mogu biti kvalitetan radnik (ajde, možda čak i znanstvenik) u ovim uvjetima, ali ne moram biti vrhunski, a čisto sumnjam da ću za 4-5 godina i dalje biti tu gdje jesam, pa sam se pomirila s idejom da jednog dana radim rutinski posao, samo ako od toga ne trpimo ni ja (tj. moj ego koji misli da može više) ni moja obitelj. Zasad nam je dobro ovako kako je, valjda će biti i ubuduće

[snorki]

Eto, ja sam novinar po profesiji, koji je skoro pa zaboravio pisat
Sinoc pokusavam prijateljici objasnit gdje se sta nalazi u mom gradicu, i zafali mi rijec za nesto sto sam joj htjela objasnit... Ili, pocenm pricat, pa zaboravim sta sam htjela reci Tuta glava
I kako recimo uskladit novinarsku karijeru (koja trazi kompletnu osobu) i obiteljsku. Meni to izgleda nemoguce. :?

[snorki]

Jao, sta sam smajlija upotrijebila. Fakat sam senilna.

[ms. ivy]

stvarno jesi

[snorki]

stvarno jesi

ovo prvi put vidim

[mamazika]

Znam puno znanstvenika koji su i dobri znanstvenici i dobri roditelji. Rad u znanosti često ima jednu veliku prednost, a to je da si možeš sarm rasporediti vrijeme. Ja sam u tim vodama plivala davno, ali s nostalgijom se sjećam buđenja u 10 i noćnih sati za kompom. Sad su ostali noćni sati ali se budim u 7.
Meni je kod tog vremena s klincima najgore što ne volim da su mi za petama kad sam u kuhinji (najviše iz sigurnosnih razloga, a i sve traje 3 puta duže) što je izvor obostranih frustracija i izgubljenog vremena. I onda nam se zajedničko vrijeme razvuče iza večere i oni ne odu spavati prije 10, tako da je naše osobno vrijeme tek iza toga. Ja u zadnje vrijeme ne spavam više od 5 sati, od toga sam bolesna fizički i psihički.

[tatek]

Ja u zadnje vrijeme ne spavam više od 5 sati, od toga sam bolesna fizički i psihički.

To i mene muci - nespavanje. I to, zajedno sa stresom, prouzrokuje raznorazne tegobe.
Ova noc je npr. bila cak bolja od prosjeka,a Zrinka se budila u 22h, 00:30, 04:00 i 05:00 i onda treba racunati svaki put 15-30 minuta da ju uspavam i ako racunam da sam legao u pola 12 i nakon pola 6 vise nisam spavao jer sam se i tako trebao probuditi u 6 onda ispada da sam nocas spavao 4 i pol sata. I tako je vec zadnjih godinu dana ...
A onda kad dodam dnevni kaos (jucer posebno jak jer je zena dobila virozu i cijeli dan povracala uz temp. 39, a pokvario nam se TV tako da nije bilo zabave za klince ... koji Bozic ) ... sve u svemu, firma uz sav poslovni teret nekad izgleda kao odmaraliste. :/

[puros]

tatek, baš si pravi tata. drago mi je znati da postojiš. i mm je ok i jako ti sliči, ali ipak nije toliko požrtvovan. sad ću mu dati da pročita što ti sve radiš-sogurno će ga to ponukat da bude još bolji .

[mamazika]

firma uz sav poslovni teret nekad izgleda kao odmaraliste

Da, najbolje mi je što mogu šutjeti cijeli dan...

[Storma]

Ja bih najradije nasla neki posao sa pola radnog vremena, i bas me briga sto bih imala nikakvu placu, jer bi bila s Anitom i MM-om. A karijeru cu ganjat kad dijete/djeca porastu...ako mi se bude dalo tada. Btw. nisam znanstveni radnik nego racunovoda

[modesty71]

Ni meni neće biti dosta tih par sati koje će mi ostati nakon posla ali moja "sretna okolnost" je da me firma u kojoj radim više ne želi (čitaj: ne treba im mama s djetetom koje ide u jaslice i vjerojatno će se razboliti koji put), pa me za par tjedna čeka otkaz .

Koliko god mi to za sad zvuči zastrašujuće, to mi otvara mnoge nove mogućnosti i ne želim to gledati samo s negativne strane. Nisam neka ganjateljica karijere i bez problema bi bila doma, domaćica i mamica, ali materijalna situacija me ipak tjera da radim, tako da ću potražiti drugi posao. Nadam se da će Onaj gore vidjeti koliko meni i mom djetetu znači da smo skupa, pa će mi pomoći da dobijem bolji posao, bliže kući i s boljim poslodavcima.

Drž'te mi fige da mi uspije

[dmi]

Evo jos jedne koju ceka resenje o tehnoloskom visku!
Kad mi se zavrsi porodiljsko u maju ja cu dobiti ovo resenje jer ni mojej firmi ne treba mama sa malim detetom! Strasno ali istinito!
Medjutim nekako mis e cini da ce mi mozda uciniti i uslugu - ni ja njih bas ne mogu vise da gledam posebno sto su hteli da mi uruce resenje pre nego sto sma zapocela porodiljsko, no to im nije poslo za rukom.
Tako da cu najverovatnije traziti posao tamo od septembra ako u medjuvremenu ne profunkcionise nesto na part time sto bi mi najvise odgovaralo.

A jos uvek nemam snage da mislim o tome kako cu biti bez moje male vestice toliko sati dnevno!!!