sigurnost djeteta u vasem domu

[Betty]

(Pisem brzo jer H. samo sto se nije probudio)

Zanima me kako ste prilagodili vase domove kada su djeca prohodala. H. hoda vec par dana i moram priznati da rijetko pada, ali ja tek sad vidim kako sam glup namjestaj kupovala. Osigurala sam kuhinju , kupatilo, zatvaram sobe u kojima ima previse kablova i ostalih gluposti. Najgora je dnevna soba. Niska komoda za tv , pa visoka komoda sa strane sa tankim zeljeznim ruckama koje strse kao nozevi ( oblijepila ih selotepom ) veliki zvucnici oko televizora, bas kutija isto coskovi , niski cetvrtasti sto. posto sam ja sklona pretjerivanju , a MM je nonsalantan i nikako da se dogovorimo sta ste vi radili i do kada su vam stajale zastite po stanu i sl. izvinjavam se na smusenom postu ..

[koksy]

Stol je izletio iz dnevne cim je mali propuzao. Nije cetvrtast nego ovalni ali je stakleni. Sad je u kuhinji u kutu, na njemu je cvijece. Sve ostalos sto sam mogal dignut sam digla. Ispraznila sve donje police. Imam i ja regal sa coskovima, nisam ga posebno zastitila, samo sam pazila da bas neide previse oko njega. Maknula stolnjak sa stola da nebi potegnuo...zastitila uticnice, stavila ogradu na stubiste...I pazila, pazila, pazila....

[ZO]

da, nema tu puno filozofije, makneš potencijalne opasnosti ( iako će ti se sve činiti kao moguća opasnost ), ostatak zaštitiš, neke stvari ostaviš i, kao što je koksy rekla, paziš, paziš, paziš

od samog starta smo za neke stvari ošro i glasno vikali NE, te stvari su pokušavali dirati, ali su se brzo naviknuli na njih i jednostavno im više nisu privlačile pažnju ( tipa kablovi od kompa )

zaštite imam na vratima da si ne mogu pričepiti prste i na ćošku od stola od kompa, drugdje ne iako imam još dosta ćoškova, ali ne udaraju se

teško ti je sad hodati po kući i odlučivati što i kako, sve će ti biti katastrofa i poželjet ćeš sve nečim oblijepiti, maknuti, dignuti itd.....

vidjet ćeš neke stvari u hodu

samo nećeš moć vjerovat koliko ideja ima u tim malim glavicama i što će sve izmislit raditi, ajmeeee

moj stakleni stol iz dnevne je isto odmah izletio, mislim da se više neće ni vratiti, uopće ne fali, a ima više mjesta

[Anemona]

Za prvo dijete sam maknula neke stvari, npr. cvijeće, jer mi se nije dala stalno čistiti zemlju.
Osigurala sam utičnice.
Stavila zaštitu na ormarić sa sredstvima za pranje.
To je valjda sve.

Ja bih maknula ako je nešto baš velika realna opasnost, ali inače, neka dijete nauči živjeti sa stvarima.

[gita75]

pa nisam baš nešto previše micala.
makla sam samo stvari koje su kao opasne a djeca su se na njih baš napenalila, ali nije toga bilo puno.
jedino sam stavila zaštitu na utičnice.

[winnerica]

Ja sam učinila kao i većina cura što su napisale + više nemamo stolnjake po stolovima (zbog toga duboko patim), s niskih polica sam maknula svoje stvari i strpala ih na tavan i garažu privremeno, a curama sam tam stavila igračke. Za utjehu - situacija nije zauvijek!

[umiljata]

osigurali smo samo utičnice, i ćoškove niskog stolića u dnevnom boravku (iako im je ta zaštita bila najzanimljivija za skidanje). nijednu stvar iz regala nismo micali nego od početka (kao i ZO) i odlučno vikali NE, pa su brzo odustale.
na ostalo se privikneš i puno paziš.
a padovi i udarci su neizbježni, bez obzira koliko predostrožnosti poduzmeš.

[Deaedi]

Iz iskustva, ako osiguras 99 stvari, udariti ce se na onu 100-tu.

No, ipak smo zastitili uticnice, coskove, neke stvari podigli na visinu (dok se ne pocne penjati), zatvorili smo ladice ormara u dnevnoj sobi sa onim zastitama...

Najvise zato da ne moram biti na 5 cm iza, nego da nekad mogu sjesti na kauc i gledati ga sa 2m udaljenosti.

[sonči]

Mi isto imamo staklene stoliće koje sam prekrila dekama i maknula ih u ćošak, sve digla visoko što se moglo i što je bilo opasno, utičnice zaštitili plastikom, i već sam bila sama sebi dosadna od govorenja PAZI OVO ,PAZI ONO!

[Betty]

Pa problem i jeste sto sam ja uglavnom kupovala nizak namjestaj sa ostrim rubovima . na sve strane sve nesto strsi . Stavili smi bili one male zastitevna coskove , ali maleni ih je momentalno poskidao i sada trci sa njima u ustima Kablove sam sakrila za sada iza namjestaja , a namjestaj sam danas oblozila nekom
spuzvom

http://img600.imageshack.us/i/imagelwbf.jpg/

Izgleda budibogsnama ali bar sam
mirnija , jer on po citav dan hoda gore dole i cici od zadovoljstva sto moze hodati

[SaraRi]

Hm, moj nije nikad pao tako da glavom udari u rub recimo ovako sto je to Betty oblozila, on bi pao i udario glavom u nogu od stola/stolice, ili na donji rub elemenata kuhinje, prematalice, ne rub ostri nego rub od ladica gdje se otvaraju,kad bi pao na guzu tu dolje bi oderao ledja (ne oderao ali malo dovoljno da boli).
Nadju oni mjesto.....

Mi smo maknuli stolnjake, to obavezno, 100 puta bi svasta povukao na sebe da nismo.

Nasa soba i wc su bili zatvoreni.

Cvijece nismo imali dolje,zastite u uticnice, njegova soba bila je bez ijednog komada namjestaja i tako imao je samo stolic u kuhinji na kojem je dvd player, a tv smo postavili gore visoko na zid,stvarno nije imao sto dirati pa ga nismo gledali non stop niti kad je puzao ili tek prohodao,tu i tamo ali mogao je biti i sam i istrazivati bez straha.... (dnevni nemamo,imamo tv na zidu u kuhinji i kauc)

[Pepita]

U stan smo se uselili i prije vjenčanja i uredili ga. Djeca još tada zaista nisu bila u planu niti se puno razmišljalo o njima. Stan je bio uređen savršeno za nas, ali za dijete KATASTROFA!
Kada sam ostala trudna već smo se oko puno stvari dogovorili.
Kada je L. propuzala taj stan je skoro skroz renoviran.
Sada kada se rodila N. stan je totalno prilagođen djeci do te mjere da bi ih čovjek mogao ostaviti i otići vani (ni u ludilu da netko ne pomisli, ovo je samo radi bolje predodžbe).
Odlučili smo tako dok djeca ne porastu pa ćemo ga malo renovirati i urediti po našem guštu.

Tu sam si mnogo živaca i vremena sačuvala, nikad nije bilo potencijalnih opasnosti. Stolice bi ponekad stavila u sobu i zaključala i doslovce odmarala mozak.

[Mellyca]

Mi smo bili stavili zastitena uticnice , na coskove stola, i na staklena vrata od regala, no vise smo pazili i govorili NE, NE, NE.

Neznam, nekako mi se ne cini kao dobro rjesenje bas sve maknuti od djeteta, nece svugdje di dodjem biti kao u mom stanu, a niti ne mogu da ne idem nigdje s djetetom dok ne odraste . Radije sam ju naucila kako da se penje i silazi sa stolice,nego da ih zakljucam u drugu sobu, i da neke stvari ne smije dirati, nego da sve micem.

Ionako u toj dobi stalno moras imati oko na njima, tako da ionako stignem reagirati ako dira nesto sto ne smije.

[Pepita]

Meni je bilo u interesu ne ići za djetetom i ne govoriti po cijeli dan NE, jer kakva je moja cura i dan danas bi ja išla za njom i govorila NE!
Na mom se primjeru pokazalo da je to NE bilo ponekad trenutna kočnica, ali ne i dugoročna navika (da više neće). Kažem na mom primjeru, odnosno takva je bila moja cura.

[Betty]

Kupatilo i nasa spavaca su zatvoreni , u kuhinji su velike tapacirane stolice koje stoje tik jedna uz drugu tako da je tesko i doprijeti do stola , tamo ima par ladica koje sam mu napunila igrackama , poklopcima itd. U hodniku imam visoke cipelare , ali i tam sam mu napunila jednu kutiju nekih kablova , starih daljinskih upravljaca ( to mu je zanimljivo, on bas ne sljivi klasicne igracke ). Jedini problem je dnevna soba u kojoj sav namjestaj izgleda katastrofa i vec je H. poceo nogicama da se odguruje kako bi se popeo . Znam, ovi rubovi sa strane , moze se i na njih udariti , ali ovi rubovi odozgo koje sam sad oblozila , kad bi udario u njih - ne vjerujem da bi ustao vise koliko su ostri i jaki . Danas je pao i udario grkljanom o stol ( ovako oblozen ) jer je digao glavu da ne bi lupio nosom . Pazim pazim i pazim , znam da su padovi neizbjezni , ja se samo bojim onih fatalnih , on ima 11 mjeseci poooojma nema, a trci po kuci , penje se po kaucu i trci po kaucu . Voljela bih da ga ne moram non stop drzati za rucicu ili balansirati iza njega masuci rukama , voljela bih ga pustiti da slobodno istrazuje u svakoj prostoriji. Ovo je tek pocelo , mislim da cu biti luda za par mjeseci hocu ja za njim trcati ovako citav zivot ?

[Betty]

Neznam, nekako mi se ne cini kao dobro rjesenje bas sve maknuti od djeteta, nece svugdje di dodjem biti kao u mom stanu, a niti ne mogu da ne idem nigdje s djetetom dok ne odraste . Radije sam ju naucila kako da se penje i silazi sa stolice,nego da ih zakljucam u drugu sobu, i da neke stvari ne smije dirati, nego da sve micem.

*Ionako u toj dobi stalno moras imati oko na njima, tako da ionako stignem reagirati ako dira nesto sto ne smije.

Upravo ovo , ne zelim po citav dan vikati NE . zelim da se on krece slobodno , ali ne mogu sad citav stan da tapaciram , da posklanjam sve . Tako se vrtim u krug vracam stvari , pa onda opet sklanjam stvari ...*

[casa]

Pa evo alternativnog pristupa problemu, nakon što si sve i prezaštitila nemoj ići za njim. Ono pusti ga da padne, pa opet, pa opet. S vremenom će on naučiti što može a što ne, a ti kako se opustiti. I onda rodi još koje dijete, pa ćeš vidjeti kako će mjere sigurnosti sa svakim pasti na niže. Naravno, i kod mene su utičnice zaštićene i ne držim otrove na niskim policama, ali ono igraju se suđem, skaču s kauča, jurcaju oko stolica, i ljuljaju na ljulji. Opusti se.... mora pasti, baš ono mora, pa opet pa opet... A kad prestane padati, počet će izlazit vani. Tek tad ćeš imat poriv ići za njim, pa otrgni se tom porivu već sad.

[luci07]

Mi smo bili stavili zastitena uticnice , na coskove stola, i na staklena vrata od regala, no vise smo pazili i govorili NE, NE, NE.

Neznam, nekako mi se ne cini kao dobro rjesenje bas sve maknuti od djeteta, nece svugdje di dodjem biti kao u mom stanu, a niti ne mogu da ne idem nigdje s djetetom dok ne odraste . Radije sam ju naucila kako da se penje i silazi sa stolice,nego da ih zakljucam u drugu sobu, i da neke stvari ne smije dirati, nego da sve micem.

Ionako u toj dobi stalno moras imati oko na njima, tako da ionako stignem reagirati ako dira nesto sto ne smije.

Ovako i mi. Zaštitili smo najočitije (najdostupnije) opasnosti poput utičnica ili uglova stolića koji su baš jako oštri, a ona se stalno motala oko njih. Što se tiče ostalih stvari, držali smo je na oku i intervenirali ako mi se učinilo opasno.
Nije to značilo stalno trčanje za njom i vikanje NE, NE!

[winnerica]

Mene je izludilo zadnjih dana što se Z. penje po svuda, prvo na stolac, pa na kuhinjski stol :eeekkk!: i nemam niti trenutka mira dok npr. kuham ručak (kud pazim na jelo i sebe, tud njih dvije luduju oko mene ili u blizini). Sad sam pribjegla stavljanju u hranilicu najmlađe dok obavljam neke opasne radnje (pečem, režem i sl.).

[Mellyca]

Upravo ovo , ne zelim po citav dan vikati NE . zelim da se on krece slobodno , ali ne mogu sad citav stan da tapaciram , da posklanjam sve . Tako se vrtim u krug vracam stvari , pa onda opet sklanjam stvari ...*

Ja sam skuzila da puno bolje od vikanja NE djeluje skretanje paznje, kada je bila manja a i danas. Mislim, moras reci koji put to NE, ali imam osjecaj da ti klinci sto ti vise to ponavljas oni vise idu za tim, tako da puno bolje pali kada joj pokazes nesto drugo i zanimljivije, ovo prvo ce zaboraviti istog trena

[blackberry]

sad vas čitam i kontam kako nisam baš nešto prezaštitila stan...
i moja je teorija bila da se nauči živjeti sa ti stvarima....
mi nasred dnevnog imamo i peć na drva, sa staklenim vratima...to smo zaštitili ogradom. to mi je panika...
i utičnice...
a ostalo...pa baš i ništa...
njima na dohvat ruke je ono što mi ne smeta da razvlače...tako sam si organizirala ormare...
imam i stolice, i stoljnjake, i cvijeće na podu, i zaista nisam nikad trčala za njima i non stop vikala ne...
možda imam sreće...
ili stilski sam dijametralno drukčijeg namještaja i sve mi je zaobljeno

[blackberry]

i da...NE je bilo i ostalo rezervirano samo za nešto baš jako strašno....

[koksy]

i da...NE je bilo i ostalo rezervirano samo za nešto baš jako strašno....

E to sam i ja! Al stol je moralo izletit ne samo zbog prohodavanja, nego i sad, kad ima preko 4 god pa divlja po trosjedu pa nek padne glavom na stolic...a ne, nek cvijece bude na njemu, ionako nemam kud s njim.
A stolnjak ionako ne koristim cesto posto imam stol presvucen eko kozom pa ljepse izgleda "gol".

[Betty]

sad vas čitam i kontam kako nisam baš nešto prezaštitila stan...
i moja je teorija bila da se nauči živjeti sa tim stvarima......

možda imam sreće...
ili stilski sam dijametralno drukčijeg namještaja i sve mi je zaobljeno

*Pa i moja je teorija da nauci zivjeti sa tim stvarima ali i da prezivi te iste stvari

Mislim da vi koji niste sklanjali puno samo imate srece po pitanju izbora namjestaja.
*Prije neki dan smo bili kod sveki. ona naravno nista nije sklanjala a ja sam sjedila potpuno opusteno posmatrajuci H. kako se*
*seta izmedju namjestaja koji je ili previsok ili zaobljen, ili ga jednostavno ne zanima . *Kuca je puna cvijeca *i velikih cupova , ali on cvijece i ne dira *.*
Ja npr. nemam cvijece , da ga imam ne bih morala sklanjati. da ja zivim u domu svoje sveki vjerovatno bih i ja pisala kako nismo puno toga zastitili, jer stvarno nema potrebe . Ali nas stan je katastrofa*+ ja katastrofa = spuzve na sve strane

[Betty]

Pojma nemam odakle ove zvjezdice u postu . Izvinjavam se svima zbog necitkosti...

[blackberry]

ja u biti ne znam još što me čeka sa mlađom....
iako ima tek godinu dana, već je više toga uneredila od starijeg brata...

e da...neki dan mi je frendica pričala kako je u kuhinjskim ladičarima morala sve ladice zajedno povezivati, kad ih povuče mali da ih povuče sve zajedno...
inače, kad bi ih zasebno otvarao...hop u jednu...drugu i na element
meni ni na kraj pameti nije tako nešto palo...
stvarno su zvrkovi

i da ne ispadne da nismo ništa prilagođavali...jer naš čitav stan je jedna velika igraonica....sav je prilagođen njima...razmještajem...
ali, zaista nismo nikakve posebne zaštite uvodili...

e sad kad me čuje zvrkica moja...pa kd budem tražila savjete

[Anemona]

Meni se to čini previše zaštita. Večina nas ima namještaj s kutevima, večina nas ima stolce i stol u blagavaoni,...

Prvo i najvažnije je naučiti dijete kako da samo pravilno siđe dolje (s kreveta, stolca, stalka za TV,...) i dalje je pjesma, ali to se uči čim se dijete počne okretati.
Npr. leži na bračnom krevetu i rotira se, ti si s njim, dođe do ruba. Kažeš mu stani i obavezno ga rotiraš tako da nogice idu prve, tako 3 dana, 4. dan ide automatski na noge.

Kod nas su sve prostorije bile otvorene i gotovo.

Gdje je kraj zaštiti?

Najgore mi je kad smo znali doči u park, a mame samo viču, ne smiješ se penjati ovdje, ondje,... nena tobogan, razbiti ćeš glavu,...
Naučite dijete sigurnom kretanju, a to se uči iskustvom, ne zabranama.

Iznimka je naravno struja, vrela voda i kemikalije.

[winnerica]

Ja sam sigurna da puno ovisi o djetetu kakvo je.
Moji najstariji i najmlađa su zvrkovi i penjači. Srednju curu to nije zanimalo i po cijeli dan se znala (i još uvijek) sama dosta dobro igrati i preko 1h, bez nekih egzibicija. Struju smo zaštitili i rekli da je pec-pec i gotovo - nju više ne zanima. A mlađa, samo kaj ne uzme alat... Evo upravo se penjala na stol kuhinjski, to mi ni jedno dijete nije radilo do sad... Nadam se da ju bude brzo popustil taj interes za kućni alpinizam.

[Betty]

H. se zna spustiti sa kauca/stolca/ sam ali se nekad zaboravi u zurbi i leti na glavu . Slazem se sa svima koji govore da sam prezastitila svjesna sam toga nakon ovog sto ste pisale.
Ja njemu ne branim da dira stvari , ne branim mu da se penje , nemam nikakve zastite na ladicama i sl. Samo me strah da sada , dok tek uci hodati ne udari PREJAKO glavom u neki cosak tokom nekog pada , a tih coskova je kod nas previse.
On je nevjerovatno jak ( vuce citav stolic za sobom npr. ) Nije me strah malih ozljeda , cvoruga ima na sve strane ,tu i tamo krvrcne od kuhinjski stol , stok od vrata i slicno. Bojim se fraktura lobanje i slicnog i ne mogu se opustiti nikako ... nikako , a ne svidja mi se tip majke u koji vidim da se polako pretvaram . hmmm

[blackberry]

Meni se to čini previše zaštita. Večina nas ima namještaj s kutevima, večina nas ima stolce i stol u blagavaoni,...

Prvo i najvažnije je naučiti dijete kako da samo pravilno siđe dolje (s kreveta, stolca, stalka za TV,...) i dalje je pjesma, ali to se uči čim se dijete počne okretati.
Npr. leži na bračnom krevetu i rotira se, ti si s njim, dođe do ruba. Kažeš mu stani i obavezno ga rotiraš tako da nogice idu prve, tako 3 dana, 4. dan ide automatski na noge.

Kod nas su sve prostorije bile otvorene i gotovo.

Gdje je kraj zaštiti?

Najgore mi je kad smo znali doči u park, a mame samo viču, ne smiješ se penjati ovdje, ondje,... nena tobogan, razbiti ćeš glavu,...
Naučite dijete sigurnom kretanju, a to se uči iskustvom, ne zabranama.

Iznimka je naravno struja, vrela voda i kemikalije.

potpisujem sve...

ja sam malo zakinuta za neke spretne sposobnosti...svaki puta kad sam pala nešto bi slomila...
dobro ne svaki put...ali više puta...jednostavno ne znam pasti...
kad sam rodila, obećala sam si da ću djete probati poučiti kako pasti...i uvijek smo radili na tome..
i uvijek smo se koncentrirali kako naučiti...ne znam...penjati se, spuštati...i sve ovo o čemu Anemona priča u parku...
prije nego na posljedice...
naš je puzao i planinario po stijenama ( ne sam, bili bi tik iza njega) na moru da se većina oko ns zgražala...vidjelo im se u očima...
ali, meni je oduvijek bilo fascinantno koliko je sam postao spretan i oprezan...bez prevelike intervencije...
i nije puno padao..

dok, kći mi je drukčijeg duha...krene prije no što nešto zaista i može...
do sad je pala..uh..ni sama ne znam koliko puta...
s njom sam sve samo morala ranije odraditi...spuštanje sa kreveta...ladice i prstići....stuba u kupatilu...
sve oni skopčaju brzo...

[meda]

Meni se to čini previše zaštita. Večina nas ima namještaj s kutevima, večina nas ima stolce i stol u blagavaoni,...

Prvo i najvažnije je naučiti dijete kako da samo pravilno siđe dolje (s kreveta, stolca, stalka za TV,...) i dalje je pjesma, ali to se uči čim se dijete počne okretati.
Npr. leži na bračnom krevetu i rotira se, ti si s njim, dođe do ruba. Kažeš mu stani i obavezno ga rotiraš tako da nogice idu prve, tako 3 dana, 4. dan ide automatski na noge.

Kod nas su sve prostorije bile otvorene i gotovo.

Gdje je kraj zaštiti?

Najgore mi je kad smo znali doči u park, a mame samo viču, ne smiješ se penjati ovdje, ondje,... nena tobogan, razbiti ćeš glavu,...
Naučite dijete sigurnom kretanju, a to se uči iskustvom, ne zabranama.

Iznimka je naravno struja, vrela voda i kemikalije.

xxxx

[Anemona]

Moj se inače najviše puta ozlijedio u istoj bezazlenoj situaciji - kihne pokraj stola.
Stoji pokraj stola i kihne i naravno glava poleti u stol. I to je onda stvarno udarac, baš je veliki zamah.
Što smo mogli? Jedino staviti kacigu.

[meda]

Ja sam sigurna da puno ovisi o djetetu kakvo je.
Moji najstariji i najmlađa su zvrkovi i penjači. Srednju curu to nije zanimalo i po cijeli dan se znala (i još uvijek) sama dosta dobro igrati i preko 1h, bez nekih egzibicija. Struju smo zaštitili i rekli da je pec-pec i gotovo - nju više ne zanima. A mlađa, samo kaj ne uzme alat... Evo upravo se penjala na stol kuhinjski, to mi ni jedno dijete nije radilo do sad... Nadam se da ju bude brzo popustil taj interes za kućni alpinizam.

moj je isto bio zvrk i penjac, al kad je bio oko neceg potencijalno opasnog bila sam uz njega, na primjer kad bi se penjao na stol. kad se penjao na kauc nisam se brinula nego sam ga pustila da se sam snalazi. i po vani na toboganu ili penjalici sam bila iza njega za svaki slucaj, al nisam ga drzala ili ne daj boze skidala s tobogana ili vikala da ne ide gore, ko sto masa ljudi radi (bake su tu posebno revne). mm-u je trebalo neko vrijeme da se privikne na taj sistem, al kad je skuzio da je spretan i oprezan onda se i on opustio.

djeca moraju razvijati svoj osjecaj za ravnotezu i opasnost, a to ne mogu ako im stalno neko sa strane suflira to ne, past ces itd. naprotiv, to je stetno, jer ga dekoncentriras i tak ce najprije past.

[kam]

Zaštitili smo samo utičnice i noževe podigli na visoko...
Sve ostalo je bilo dostupno i bez zabrana.
Najčešća nam je riječ bila ..ups..kad bi padali ili se udrili u nešto.Stan nam je bio mali i nije baš bilo mogućnosti da stvari izbacim negdje ..

[koksy]

Al ovisi sve to i o djetetu. Ima ih koji srljaju a ima ih posebno opreznih. Evo moj stariji je svakako u kategoriji opreznih tako da nisam imala prevelike brige oko penjanja. Npr. prvi put kad se susreo sa sobnim ljestvama odmah je krenuo penjat se ali popeo se na prvu precku pa izvidio kako ce sic dolje. Kad je vidio da moze popeo se na drugu. Ali ipak nisam nikad dala da se penje na stol. Na stolice da al za mene dijete nema sta radit na stolu. Tamo se jede. Prije nego je prohodao naucili smo ga silazit s kreveta i trosjeda.
A i opcenito je uvijek poslusao kad sam upozorila da je nesto opasno.
A opet sam mu dala puuuno toga za istrazivanje, sve donje ladice je mogao otvarat i vadit plasticno sude i ono koje nije pretesko da mu padne na nogu. Samo ono s kemikalijama i jedan ormaric sa slatkisima i grickalicama su bili "pod kljucem". A mozda je trebalo tako i ostat jer prase malo stalno zaviruje u ovaj sa slatkisima

[Sanja :)]

Zastitili uticnice, pazimo na nozeve, niski stol u boravku oblozili do poa novice jer je nas i gmizao prije putanja i hodanja, na isti stol stavili gumenu zastitu za coskove, i jedan problematican radijator takodjer skroz dole ga zastitili! Sve ostalo pazi, pazi, pazi... I tako u nedogled!

[SaraRi]

Hm, i ja sam za to da ne treba pretjerivati ali s druge strane vjerujem da svatko zna sto treba maknuti ili osigurati jer nisu svi stanovi isti a nisu ni sva djeca ista.

Mi smo se na svu srecu doselili u ovaj nas drugi stan kad sam vec bila trudna i vec smo imali unutra namjestaj koji nije tako ostar kao kod Betty (iako mi je to PREDIVNO i volim moderno ali takav namjestaj ce jos mrvicu pricekati,tamo negdje do skole )

S druge strane, stan je oko 60kvadrata, znaci relativno mali jer nemamo dnevni boravak, umjesto dnevnog tu je soba od malog. (posto nju nismo imali ostavili smo gole zidove bas zato da ima mjesta za igru i da se ne moramo brinuti. S 1g je poceo dobivati ormar, police,krevet i ostao.... I iskreno da sad dobijemo drugo dijete bas bi mi falilo da ima i ono praznu sobu, to je predobro, dijete u svojem carstvu igracaka a mi mozemo bezbrizno u kuhinji pricati, bar na pocetku dok mu je bilo fora istrazivati sve
Ladice u kuhinji sam zastitila chicco zastitama i nije niti jednu mogao otvorit, bas zato jer sam i ja njega nasla da se popeo u jednu pa drugu i hop bio bi gore tik tak. Mozes ti tupiti ne i ne i ne djetetu od 6-8-10mj ali njemu ni ne udje u uho. Nozevi, ribezi, i ostali pribor, ja se s time nisam zezala.

Ostalo nismo trebali micati i nemamo opcenito cvijece u stanu, niti kablove po podu niti nista drugo sto bi pozeljeli maknuti.

Isto tako vjerujem da to ima i veze kad propuzu i prohodaju i ostalo, jer onaj tko prohoda s 8mj i onaj tko prohoda s 1g ili kasnije, veeelik je razlika jer onaj tko prije prohoda ne znaci da vise razumije, to je beba i dalje smo beba koja hoda...

[Lili75]

Meni se to čini previše zaštita. Večina nas ima namještaj s kutevima, večina nas ima stolce i stol u blagavaoni,...

Prvo i najvažnije je naučiti dijete kako da samo pravilno siđe dolje (s kreveta, stolca, stalka za TV,...) i dalje je pjesma, ali to se uči čim se dijete počne okretati.
Npr. leži na bračnom krevetu i rotira se, ti si s njim, dođe do ruba. Kažeš mu stani i obavezno ga rotiraš tako da nogice idu prve, tako 3 dana, 4. dan ide automatski na noge.

Kod nas su sve prostorije bile otvorene i gotovo.

Gdje je kraj zaštiti?

Najgore mi je kad smo znali doči u park, a mame samo viču, ne smiješ se penjati ovdje, ondje,... nena tobogan, razbiti ćeš glavu,...
Naučite dijete sigurnom kretanju, a to se uči iskustvom, ne zabranama.

Iznimka je naravno struja, vrela voda i kemikalije.

veliki XXXX
mi smo stavili samo zaštitu na utičnice i ništa više nismo dirali, imamo moderan namještaj pun kuteva, ravnih ploha, nećemo ni malenom ništa drugačije. kad smo kod sveki, to je odmah stavljanje deke na stolić opmicanje stola u neki kut jer je kao oštrih kuteva iako već stoje one plastične zaštite ..i tako...mene to iznimno živcira ako sam ja mirna ne volim da drugi okrenu svoj dom kad dolazimo i stalno napeti oko nečeg da ne bude ovo ne bude ono...uh,..uh...

a mame i bake u parku neću ni spominjat, ja samo pomislim kako bi meni bilo da mi netko non-stop visi nad glavom i govori ne ovo ne ono...grr...nije baš neki feeling?!

Betty, i sama si svjesna da pretjeruješ daj se probaj vis a vis sebe, djeteta i muža malo skulirat, ovo je dobronamjeran savjet. probaj se opustit nekad moraju malo i pasti i nešto iz toga i naučit, neće bit fraktura lubanja , drž se...i makni to brdo zaštita nek se dijete nauči živjeti sa stvarima oko sebe, šta ćeš kad odete u goste il i bilo gdje van svog doma, stajat nad djetetom cijelo vrijeme? bolje ih je naučiti, kužiš?

[Lili75]

SaraRi, mislim da ih malo prohoda već s 8 mj, tako da vjerujem da se ovdje uglavnom radi o prosječnih godinu dana starosti.
al svejedno razumiju oni puno više nego što mi mislimo?

[Lili75]

sorry nije trebaoovaj upitni kna kraju tipkam s laptopa pa mi je teže...

[Lili75]

moj je isto bio zvrk i penjac, al kad je bio oko neceg potencijalno opasnog bila sam uz njega, na primjer kad bi se penjao na stol. kad se penjao na kauc nisam se brinula nego sam ga pustila da se sam snalazi. i po vani na toboganu ili penjalici sam bila iza njega za svaki slucaj, al nisam ga drzala ili ne daj boze skidala s tobogana ili vikala da ne ide gore, ko sto masa ljudi radi (bake su tu posebno revne). mm-u je trebalo neko vrijeme da se privikne na taj sistem, al kad je skuzio da je spretan i oprezan onda se i on opustio.

djeca moraju razvijati svoj osjecaj za ravnotezu i opasnost, a to ne mogu ako im stalno neko sa strane suflira to ne, past ces itd. naprotiv, to je stetno, jer ga dekoncentriras i tak ce najprije past.

e to sa m htjela reći al meda je to sažela 10 puta bolje od mene.

[Felix]

potpis na anemonu.
mislim da nisam zastitila prakticki nista. uticnice stoje otvorene, cvijece je dostupno, stakleni stolic na svom mjestu, kabeli, kompjuter na podu, nista nismo dirali. stan je potpuno isti kao i prije nego sto se rodila.
dobro, nikad nismo imali stolnjake u stanu a za namjestaj sam jos pri kupnji pazila da nema ostrih rubova, ne samo zbog djece nego i zbog mene obzirom da sam poprilicno nespretna.
ovisi i o djetetu. znam da kuzi puno toga i imam povjerenja u nju (i dok je imala godinu dana). par puta sam joj rekla da ne dira uticnicu i stvarno vise nikad nije pokusala. zna da ne smije dirati kompjuter ali zna ga upaliti i ugasiti ako joj to kazem da ucini. takodjer je jako spretna i super se penje, pa se ne uzrujavam kad sjedi na rubu kauca. i ono so kaze winnerica, vazno je da nauce pravilno se spustati s kreveta i kauca.

[koksy]

Mozda cu mrvu otic off al da pitam jer sam trenutno u toj situaciji da mali pomalo puze, doduse vojnicki ali mobilan je. I sad su problem Legici i slicne gluposti od starijeg. Koliko god ja pazila i upozoravala starijeg da to ne ostavlja na podu uvijek se nade i naravno, uvijek mali to nade. Kako ste to rjesavali?

[Felix]

ja sam ju pustila da uzme i pogleda sto je to. i ako stavi u usta ucim ju da odmah izbaci van. dakle, u kontroliranim uvjetima neka proucava i otkriva svijet oko sebe.
ali nastojim da se legici koriste samo na stolu.

[lukab]

sve sto je potencijalno opasno je na visini koju ce moc dosegnut s 16 godina a na njegovu razinu sve sto je zanimljivo i dozvoljeno
rubove smo probali zaštitit ali je on sve to poskidao odmah tako da smo morali pazit...
sva sreca mali je stan pa nema kud previse, jedino sto imamo stolce na rasklapanje pa to moram pazit...
i psa taj je jadan najvise nastradao

[RozaGroza]

Ima jedna uzrečica na engleskom koja mi se sviđa, Don't childproof your house, but rather houseproof your child, po tome se vodim, odnosno, nisam makla ništa, zna koje stvari ne smije dirat. Jedino što jesam napravila je ugurala one plastične poklopce na štekere od struje, iako smo ga naučili da ne dira i nikad mu nije palo na pamet ići na struju. Doduše zgrabi tu i tamo sa stola nešto što ne bi smio, al kad rečemo da je to Pec odma vrati na stol, Pec povezuje sa svim što je opasno.

[koksy]

Ma ne znam, mislim da se djetetu ne moze 100% vjerovat. Eto moj je stvarno dobro dijete, brzo je naucio sto je opasno i toga se klonio, bas je dijete koje voli i postuje pravila pa je ipak, u dobi od 3 godine (da, da 3, kad je vec dovoljno "pametan") sam uzeo kljuc od kuce i u 9 navecer izasao van, na cestu, sam...Ja mislila da je kod bake, baka mislila da je kod mene...Srecom, ona je slucajno vidjela otvorena vrata... Tako da ne znam kako bi vjerovala da jednoipol godisnjak nece ipak uzet staklenu vazu i bacit ju u zid. Rade ja to ipak maknem sve pa postepeno vracam kako raste...

[ZO]

slažem se sa koksy, ne treba prizivati vraga

ja sam radije neke stvari maknula, pogotovo sitnije, staklene, ....koliko god ja pokušavala naučiti što smiju/ne smiju nemam dovoljno očiju da njih dvojicu nadgledam jer je barem jednom vječito onaj mali vrag na ramenu

[čokolada]

Od svega nabrojanog u mojoj i u krugu obitelji koje poznajem (prijatelji, susjedi...) najopasnijim izazovom pokazao se zatvoreni paketić papirnatih maramica. Znam bar 5 beba/male djece koja su se (srećom nakratko) gušila onom malom naljepnicom-zatvaračem maramica. Dohvate taj paketić, mi ne percipiramo opasnost, a naljepnica se začas nađe i zalijepi za grlo, pa dok shvatiš o čemu se radi...brrrrrrrrr .

[ZO]

da, takva stvar se i nama desila, ali sa naljepnicom na jednom velikom autiću koju je J. otkeljio, brzinski stavio u usta i odjurio, jedva smo mu to iščupali iz usta, ne bi čovjek vjerovao što sve može biti opasno, neke igračke nam izgledaju koma jer sam sve te naljepnice postrugala

pa je L. uspio odgristi komadić oštrog najlona sa vreće u kojoj stoje kocke i strpat u zube

ma mislim da svi možemo ovako unedogled.... djelić sekunde i eto ti svašta