Kliničari, obzirom na uvjete rada kod nas, čine čuda. Nažalost, s ostalima nemam takva iskustva. Priroda posla mi omogućava da čujem njihove stavove, a ponekad pokažu toliko esencijalnog neznanja da se pitam jesu li završili i srednju školu (da ti citiram izjave i ti bi se to pitala).
Šarlatanski je prepisivati lijek bez pretraga. Ili barem nekih od njih-ako nisi potpuno siguran u vlastitu procjenu u postavljanju dijagnoze. Jer-antibiotik npr. je kod viroze jednako učinkovit kao i po Mujicinom mišljenju ionsko srebro. Ništkoristi. Meni se srebro tu pokazalo učinkovito: ponavljam-špricanje u nos i grlo, ne sistemska primjena. I sve dok sam prepuštala liječenje djeteta isključivo pedijatru (koji je u svom nadimku imao riječ Klavocin) maloj mi je ordinirano previše lijekova bez ikakvih pretraga. Nakon što sam počela inzistirati na njima potreba za istim tim lijekovima je, gle čuda, nestala. Epilog? Dijete od 2003. godine nije popilo antibiotik. Točno od trenutka u kojem sam rekla da je dosta takvog šarlatanskog načina liječenja. Je li nakon takvog iskustva (kao pacijenta i dijela struke) nepravedno tvrditi da se radi (i) o šarlatanstvu pojedinih? Čini mi se da nije i drago mi je ako netko nema iskustva slična mojima jer i ja znam da postoje oni liječnici koji jako dobro rade svoj posao. Valjda nisam imala sreće (a birala sam pedijatra po preporuci i smatram da sam još dobro i prošla obzirom na poneka vlastita i tuđa iskustva).