-
Strah od doktora i zubara
Jel to stvar dobi ili neceg treceg? Nikako ne razumijem kako dijete kojem je baka doktorica, koji je naviknuo na stetoskop, na pregled grla doma kao i kod doktora odjednom radi scene u ordinaciji! Nikad ga nitko nije plasio, uvijek je isao bez problema s sad se sve svodi na beskrajno nagovaranje i pregovaranje. Bili danas prvi put kod zubara. Pricamo o tome vec mjesecima. Stalno objasnjavam sta ce mu radit, demonstriramo to jedni na drugima i sve super. Isao s veseljem, cijeli dan prica o tome. Dok nismo dosli i sjeli u cekaonu. Odjednom oci pune suza i "ja sam gladan, zelim doma" fore. Jedva ga dobila u ordinaciju, zubarka i sestra predobre, stvarno strpljive, unutra bila i jedna curica, taman joj popravljala zub. Jedva sam ga nagovorila da se priblizi i vidi kako to nije nista strasno. Nakraju, da ne duljim, nakon vise od pola sata nagovaranja, zubarka mu pogledala zube na drugom kraju ordinacije, on stajao u kutu i jedva otvorio usta. Srecom, nema karijesa. Ne znam sta bi bilo da ima.
Otkud taj strah ako ga nitko nikad nije zastrasio? Ako smo o zubaru i doktoru pricali samo pozitivno? Imaju li i vasa djeca isti problem i kako ste to rijesili?
-
Osoblje foruma
Pa to mu je nova situacija, prvi put obično svi dođu s mamom ili tatom vidjeti kako to izgleda, drugi put isto tako malo popričaju sa zubarom/icom, poprave koji zubić priručnom plišancu, zubar se malo poigra s njim i sl., treći put eventualno otvori usta negdje u ordinaciji, malo se provozaju na zubarskom stolcu i tako...četvrti put su već frendovi i dijete otvara usta bez problema. Najvažniji dio priče jest da se krene dok su svi zubi zdravi.
(govorim o odličnim iskustvima s našom socijalnom dječjom zubaricom).
-
Znaci ustvari je do mene tj. ja sam ocito imala prevelika ocekivanja. Ma kad je donedavno bio mali radoznalac koji je bez problema upoznavao sve novo a sad odednom taj strah. Ajde kuzim jos kod zubara al zasto se sad odjednom boji pedijatrice?
I moja seka je ko mala imala nenormalan strah od doktora, toliko da su mamu vec zvali iz skole i doktorica jer ju nisu mogli cijepit. Krenula je bezbroj puta i svaki put bjezala, urlala i plakala. Tako je bilo i sa zubarom. Tek sad, sa 17 god. kad je zavrsila u bolnici na 2 tjedna, se malo opustila.
Ne zelim da mi i dijete bude takvo kad za to nema razloga. Zato bi htjela cut vasa iskustva da vidim jel to neka dob u pitanju pa to prode ili je to samo do mog djeteta.
-
ovo te neće utješiti
i moja je takva
tako da je mene sram kad negdje moram s njom
oduvijek je takva bila
a nije imala nikakvo posebno loše iskustvo koje bi do toga dovelo
(ja to pokušavam objasniti time što je ona, srećom, dosada bila zdrava i išla pedijatru uglavnom na cijepljenje, 1x na vađenje krvi, tako da je praktički svaki njen posjet bio povezan s bolnim postupkom, mislim nije to neka bol, ali je uglavnom uvijek prisutna kod njenog posjeta liječniku)
i nikakva objašnjavanja, uvjeravanja ne pomažu
i ja sam takva
da li je to genetika, da li je to kopiranje modela ponašanja ne znam
mada se ja trudim ne pokazati pred njom svoje strahove možda ih ona jednostavno osjeti
nadam se da je kod tvog klinca to samo faza
-
moj stariji je imao jedan period da se nije želio pregledavati niti kod doktorice niti kod zubara. sad ću te lagati, ali mislim da je bilo negdje između 2-3.5 godine odprilike. onda je samo odjenom zavolio ići. ne znam jesam li ja tome doprinjela ili se u njegovoj percepciji nešto promijenilo, ali sad sam sjedne na stolicu i kaže doktorici što ga muči. čak je jednom sam zatražio da ga odvedem doktorici (ne sjećam se više što je bilo) možda da mu probaš tako predstaviti stvari? dakle bolestan je i boli ga nešto pa ti kažeš kako bi mu teta doktorica mogla najbolje pomoći i onda odigraš tako da on odluči sam otići i reći joj što ga muči. ne znam baš hoće li upaliti, ali barem vrijedi pokušati.
-
Dorotea, ali on i je takav, on sam kaze kad kaslje ili ima temp. da bi isao doktorici. Odavno ga ucimo da doktori pomazu ljudima koji su bolesni. I sve je super dok ne dode tamo. Ista stvar ko i danas kod zubara. Ok, zubar je novost, nikad nije bio pa je razumljivo. Ali nema ni neka losa iskustva s doktorima osim onog kad je bio svega 4 mj. star, ne vjerujem da se toga sjeca.
Ide i samnom kad ja trebam doktorici, ide i kad treba samo mali braco bas zato da vidi da je to sasvim normalno i da nam svima ponekad zatreba pomoc.
Mislim, nije on vise beba da mu se ne moze objasnit. Al kad vidim taj njegov izbezumljeni pogled, taj strah....prestrasno! Ne radi on scene tipa tantruma, on se bas boji i u tom trenu ne vjeruje nikome pa ni meni.
-
ah ne znam što bih ti onda rekla. i ja se nadam da je samo faza. pa znaš da ti oni stalno nekakve faze prolaze. jedino bih bila ustrajna u svom pozitivnom stavu odnosno nastavila sve ovako kako i radiš i eventualno možda probala čekanje u čekaonici svesti na minimum.
ma i moj je trebao 3 susreta sa zubarom da otvori usta.
-
-
E da vidis, dobro si me podsjetila, i frizer nam je problem. Iako sam ja po struci frizerka i sisam ga odmalena, odjednom mi ni to neda. Pa sam ga pitala jel zeli kod frizera, on odusevljen, otisli tamo, dobio sladoled od tebe frizerke, sve se lijepo dogovorili al kad je trebalo sisat - panika! I nista, otisli doma, sta cu? Pa sam ga ja osisala i to jedan dan jedan dio a drugi dan drugi dio glave
Drukcije nije islo...
Mozda je to stvarno onda ta neka dob gdje ne zele da im se ulazi u intimni prostor. Pa ako ima srece prode a ako ne...tezim putem.
-
Može preporuka za nekog dobrog strpljivog privatnog dječjeg zubara u Zagrebu?
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma