Pokazuje rezultate 1 do 35 od 35

Tema: starmalo dijete, kako mu pomoći

Threaded View

prethodna poruka prethodna poruka   sljedeća poruka sljedeća poruka
  1. #18

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    3,209

    Početno

    Citiraj Sanja prvotno napisa Vidi poruku
    Makita, možeš li objasniti što si time mislila?

    Ja također imam bistro, koncentrirano dijete koje voli strukturu i pravila i nije mi palo na pamet da bih je trebala gur(k)ati u nekom drugom smjeru, jer mi se ne čini nezadovoljnom. Jedine prilike kad dođe do problema su kad vidi da postoje pojedinci koji ne prate općeprihvaćena pravila, a zbog toga ne snose posljedice. (Banalan primjer: ne smije se kasniti na nastavu, ali oni koji kasne, svejedno uđu u razred i pritom ometaju nastavu - zašto se onda mi drugi moramo rano buditi i žuriti da dođemo na vrijeme?)

    Jedini problem koji ja vidim jest u tome da ju naučim (zapravo, da je uputim, a naučit će morati sama, iskustvom i praksom) koja se pravila moraju poštovati, a koja se mogu zaobići, gdje očekivati posljedice, a gdje ih uglavnom nema.
    U nekim sam drugim brigama ovih dana, al da ti barem djelomično odgovorim, javim se naknadno opet u vezi s ovim.

    Recimo, veliki je odmor, djeca se igraju. Jedu marendu.. A on se zamisli. Ode sam na drugi kraj dvorišta. Zvoni odmor. Trči u školu. Shvati da nije pojeo marendu. Ostali se povezuju, zezaju, on ne sudjeluje u tome. Osjeća se po strani jer nije uključen u njihove šale.

    Tako jednom, tako ....

    Onda, Učili su igrati graničara na tjelesnom, on ne pohvata pravila, ne pohvataju ni drugi. Oni na odmoru spontano se počnu igrat, oni nauče, on zaostaje...na kraju, zapinje u tome...tako nekako


    Kad on vidi da drugi kasne i da se to isto nekad nekako može, on zaustavi sve svoje kretanje kroz život i ČUDI se tome izuzetku. I dok on o tome promišlja, učiteljica ga zove, on ne čuje. Ono, život prolazi, a on ne kuži šta je bitno, a šta ne.

    Nekidan sam mu zabranila da me sluša do kraja.

    Rekla sam mu da bočicu od jogurta ne mora vraćat praznu kući i da u školi ima kanta da je tamo baci. On nije taj dan pojeo sendvić jer nije stigao jer je TRAŽIO kantu.
    Onda ja objašnjavaj, ma sinko, ne moraš bacit u kantu u školi, al ako je vidiš, možeš...

    Doša sinoć, daj mi palačinku, ja reko, daj nemoj, sad ćemo večerat, a on se stužio umjesto da pojede usprkos mojoj sugestiji. Mislim, nisam mu zabranila, samo onako, sugerirala da ne. Al on to uzima kako rečeš i ni makac.

    Bude li mu jednom u životu povjerena kakvu vojna tajna sa strogom procedurom, pronaći će posao života
    Posljednje uređivanje od makita : 27.02.2012. at 13:09

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •