Citiraj Penny Lane prvotno napisa Vidi poruku
Makita, dvije godine su prošle, kako je dečko sada? Kakav je u školi? Društveno? Oduševila sam se kad sam naišla na tvoj post (iako je jako star) jer mi se čini da sada prolazim nešto vrlo slično sa svojim sinom. Napunio je 6 godina i stalno je u u nekom svom svijetu, mašta, "smišlja nove epizode", trči gore - dolje po stanu i radi vrlo čudne pokrete rukama (nekako isprepliće prste, ježim se kad to vidim), a kad ga pitam što to znači kaže nešto što misli da će mi se svidjeti, tipa "to radim kad sam sretan" ili "tako se bolje koncentriram" ili "ne radim ništa što se ne smije"... Nema gotovo nikakvo društvo, u vrtiću smo imali groooooznu promjenu "teta", nestala su stara pravila i red i nastupilo razdoblje totalnog kaosa, buke, galame i nerada - on je imao prilicno burnu reakciju i vecinu smo godine proveli doma, a kad je kriza prosla pokazalo se da ne voli prckanje s kockicama i auticima, a nista ozbiljnije od toga mu se nije nudilo. No nastranu to, dogodine (kad bude imao 7 godina i 4 mjeseca) krece u skolu i iako se potajno nadam da ce mu se skola svidjeti jer je puna pravila i reda i jer je vrlo bistar i znatizeljan, voljela bih da mu bude bolje i u društvenom smislu, da nauci izaci iz svoje glave i suociti se sa svijetom oko sebe, da nadje negdje malo vise hrabrosti (gotovo panicno se boji svake promjene...) i tako...
Ono, divan je, divan, divan, ali se u zadnje vrijeme sve vise osjeti neka frustracija s moje strane jer "nije kao drugi" i mislim da tu nesigurnost prenosim i na njega. No, eto, sama sam sebi sve rekla. Ipak, postaje li bolje s vremenom?
Ja sam imala sličnih problema sa svojim, dok nisam sama sebi osvjestila da je jednostavno takav. Ne pokašavam ga (više) promijenit, ne tjeram ga da radi stvari koje ja želim. i sad fenomenalno funkcioniramo. Nisam se mogla nikako uskladit s njim, jer je introvert, a ja baš suprotno... I još k tome sam imala dva manja djeteta, pa sam bila malo tanka sa živcima...
MOj recimo ne želi ići prijateljima na rođendane. I to mi kaže. Ako ga odvedem, jer ja smatram da treba ići...jer je ovaj bio na njegovom... i sl., u stanju je preležat na podu dva sata dok ga prijatelji mole da se igra s njima. Sad ga lijepo pitam ... hoćeš-nećeš... U principu neće...lijepo se ljudima ispričam i ostanemo doma. Ili ekstrovertirana mama ode u shopping i svi sretni i zadovoljni...