Evo još jednog izvještaja iz zametene Dalmacije

Snijega ima ko u priči, a ja očajavam. Mrzim zimu, a snijeg još više i jedva čekam zatopljenje. Ovi moji su već veliki, s tim da sin i nije nešto oduševljen (na mamu je), ali zato kći luduje. Prošlogodišnjih 5 cm joj je donjelo upalu pluća jer ajde ti objasni jednoj tinejđerki od 15 god. da starke nisu za landranje po snijegu. Ove godine sam joj uvalila neke polučizmice koje je na jedvite jade obula jer joj se ne uklapaju u outfit.

Problem kod nas je ta vječna nespremnost na ovakve vremenske uvijete. Uvijek mislim kako će nas zaobići pa mi se ne da kupovati nešto što možda neću ni obući, a kako sam rekla da općenito ne volim snijeg ne volim ni odjevne i obuvne predmete koje me na njega podsjećaju. To je već u rangu fobije kod mene.

Ništa, za to vrijeme sjedim kući i povremeno virim kroz prozor u nadi da je prestalo padati, spizu je obavio mm, izveo i ludog psa vani koji je oduševljen ledenom podlogom, jedino je mačka dovoljno pametna da ne miče iz kuće kad ne mora. I dok ovo pišem slušam http://www.youtube.com/watch?v=9ChADh1zt5I i maštam o suncu i ljetu