Kad bolje razmislim, nema neke prevelike razlike između hrane tretirane pesticidima i ovoga, s tim da je ovdje možda veći udio dječjeg rada i nedovoljno plaćenog rada ovdje, a veći udio kemijskog zagađenja u proizvodnji hrane.

Rozagroza je dobro postavila stvari - svi bi mi mogli razmisliti koliko nam toga zaista treba, a koliko smo podložni konzumerizmu.

Ont. moja prabaka je znala tkati, lan su sami uzgajali, sve se radilo ručno, preli su vunu, pleli su, izrađivali odjeću itd. ali npr. nije cijela obitelj išla na istu misu jer nisu imali dosta "fine" odjeće, nego je pola obitelji išlo na ranu jutarnju misu, a druga polovica ih je čekala, obukla što su ovi imali na sebi, pa na drugu misu... Jelo se isto drugačije, sve su sami proizvodili, a opet, bilo je i rahitisa i zaraznih bolesti i ovog i onog... Ne bih rado da moram živjeti u takvim uvjetima, bolje mi je ovako, ali zaista ponekad pretjerujem. Trudim se osvijestiti te stvarne potrebe (pa nisam kupila niti jedne cipele sad na zimskoj rasprodaji jer imam tri para zimskih cipela od prošle godine koji su još u pristojnom stanju). Vidi se i na novčaniku.

S druge strane, batina ima dva kraja - ako ništa ne kupujemo, onda i oni u tom lancu proizvodnje koji sada malo dobiju ne bi dobili ništa. Pitanje je koliko imamo pravih i točnih informacija, a koliko je sve to skupa manipulacija ovih i onih interesnih skupina. Teško je reći....zaista. I moje radno mjesto (i mnoga druga) moglo bi se zatvoriti ako bi prestala potreba za xy proizvodom. Teško je tu biti pametan. I zato cijenim Rozu i njezin povratak korijenima, koliko god to baš i ne bi bio moj izbor u tolikoj mjeri.