da - obavijest.
ima li kakav bolji mamac za czss, policiju... nabroji dalje...
da - obavijest.
ima li kakav bolji mamac za czss, policiju... nabroji dalje...
Uh...zar sam ja jedina kojoj nikad nije palo na pamet da će me itko čuti ili što pomisliti???
Mora da jako volim susjede
Iako je i moj porod obično bez nekih bolova i bez da sam ispustila glasa...ali me čisto zanima što bi bilo da je bilo...
Ja nikad nisam shvatila promoviranje pkk kao nešto što može poći samo po dobru.
Shvatila sam da se promovira u smislu da kući žena može dati najviše od sebe i najbolje od sebe.
Shvatila sam da se to ponekad malo poljulja pa se žena transportira u bolnicu.
Nazalost, ta odgovornost koju kakti imaju u rodilistu nikad nije prosla na sudu. Čak i kad su djeca evidentno oštećena u porodu, sve se to uspješno zataška. Tako da mi je taj argument odgovornosti nešto skroz bezveze, jer ako se laže od Apgara nadalje, ako se u papirima od poroda mulja, o kakvoj odgovornosti uopće pričamo?
U kucnom porodu u našim uvjetima odgovorni su roditelji koji se za taj porod odluče. U kućnom porodu s primaljom koja legalno radi, ako nesto pogriješi pa ishod bude loš, onda je naravno odgovorna ta primalja i oopet roditelji koji su izabrali takav nacin poroda, u bolnickom porodu odgvorni su svi u lancu i roditelji koji su se odlucili na takav nacin poroda ako nesto podjde po zlu.
Al nemam nikakav dojam da to ima ikakvog utjecaja zapravo.
Meni je pao kamen, ma kamenčina sa srca kad sam shvatila da mogu organizirati pkk, bas radi odgovornosti. KOja je moja, moja i samo moja.
Posljednje uređivanje od marta : 10.02.2012. at 09:35
Zhabica, poslala sam zapravo 7 pisama
1) doticnoj lijecnici jedinoj cije sam ime znala jer joj je bio pecat i potpis na dokumentaciji, koja se ponasala.... da ne kazem i krsila svaku odredbu Zakona o zastiti prava pacijenata. Drugima nisam stigla napisati niti mogla jer nisam znala kako se zovu, a bilo ih je nekoliko.
2) rodilistu gdje ona radi, sefu
3) ravnatelju bolnice u kojem se nalazi rodiliste
4) sekciji ginekologa i porodnicara
5) i 6) Povjerenstvu za zastitu prava pacijenata dvije zupanije, jer zivim u jednoj i rodila sam u drugoj
7) Lijecnickoj komori
dobila sam odgovor od lijecnicke komore, i to taj da ako nije krivo lijecenje u pitanju da oni ne mogu nista. Krsenje (svakog) prava pacijenata i nesavjesno lijecenje, nije vrijedno spomena.
Moram li reci da sam bila toliko istraumatizirana da dok sam se donekle oporavila da bi tako nesto mogla pokrenuti vec bi bila zastara ovakva ili onakva bila nastupila. Da ne govorim da sa 2000 kn porodiljnog dopusta ne stignes platiti odvjetnika (ako ga uspijes naci).
Dakle, teoretska prava imas, da, ali u praksi ih je tesko ako ne nemoguce ostvariti. Pa onda stavljam pod upitnik odgovornost, jer u svakom slucaju na kraju je samo moja.
Posljednje uređivanje od Danci_Krmed : 10.02.2012. at 09:58 Razlog: zaboravih detalj
Upravo o ovome pričam, vidiš kome si se sve mogla potužiti.
Razumijem sve tvoje razloge zašto nisi išla do kraja, zaista razumijem, ali poanta onog što želim reći je, da se imaš kome potužiti kad ideš na bolnički porod.
Na stranu sad što je sustav spor, ovakav onakav, barem postoji.
Ako možeš reci mi, hipotetski, da primalja (ta koja dođe iz inozemstva) nešto zezne, kome bi se u tom slučaju potužila?
Misliš li da bi u tom slučaju brže dobila zadovoljnštinu? Od koga? Kako?
Ovo mi je super, vidi kome se sve možeš potužiti, a iz njezinog posta se jasno vidi da se nikome od tih instanci nije mogla potužiti - s nekim rezultatom. Od 6 nije bilo reakcije, a sedma ju je uputila da se sama izbori za sebe. U ovoj je priči ona ispala potpuno nezaštićena, od nečeg što joj se dogodilo u državnoj ustanovi koju svi plaćamo :/
Ovo mene najvise iritira, jer ja svaki mjesec uredno placam da bi ta ustanova mogla funkcionirati i da bi ja mogla koristiti one usluge. I dvaput u zivotu sam koristila, i dvaput su me zezli. Ali obzirom da sam ziva i zdrava i da su mi djeca zdrava, parola je da moram biti sretna i sutjeti. Sretna jesam nakon sto sam se fizicki i psihicki donekle oporavila, ali sutjet vjeruj mi vise necu.
Ali vidi, viiiiidi koliko ih je. Mozes svaki mjesec jedno pismo napisati i ne moras dvapuit na istu adresu. Jupiiii jeeee!
Da, vidi koliko ih je. Zamisli koliko te ljudi (koji su stručni u tom području) može zaštiti kad si u pravu. To je zaista sreća.
Ovo pišem potpuno ozbiljna i bez imalo šale, iako marta okrećeš na šalu. Nemoj pliz. Radi se o ozbiljnim stvarima.
Ne dajete mi odgovor na moje pitanje. Jel to zato jer odgovora nema? Nemaš se kome požalit ako stvari sa primaljom iz vana krenu loše?
po meni, najveći problem s primaljama iz inozemstva je taj što se vrlo lako planirani asistirani porod može pretvoriti u neasistirani.
pa koliko puta smo čitali da je primalja jedva stigla.
tako da, čini mi se, i na to treba biti spreman.
U pravu si, na to treba biti spreman.
Sreća u nesreći je da brzi, efikasni porodi završavaju bez komplikacija. Uvijek čitamo sretne završetke priča žena koje su imale brze porode u autima. (Istina za to uvijek bude zaslužan otac koji pregrize pupkovinu, a ne ženina efikasna maternica.)
S obzirom da tvrdis da ti ne dajem odgovor na pitanje citirat cu samu sebe sa stranice prije:
I sad da ja tebe pitam, šta imaš od toga da se tuzis svim tim ljudima (koji su stručni u tom području) kad se 80% tih ljudi neće uopce udostojiti da ti odgovori, a kamoli da nesto poduzmu?U kucnom porodu u našim uvjetima odgovorni su roditelji koji se za taj porod odluče. U kućnom porodu s primaljom koja legalno radi, ako nesto pogriješi pa ishod bude loš, onda je naravno odgovorna ta primalja i oopet roditelji koji su izabrali takav nacin poroda, u bolnickom porodu odgvorni su svi u lancu i roditelji koji su se odlucili na takav nacin poroda ako nesto podjde po zlu.
Ja sam na tragu ovog sto kaze marta, osim ovo zadnje. Ja ne trazim krivca za nista, nego trazim snagu za prihvatiti ono sto jest, moja realnost i okolnosti obzirom na odredjene odluke moje ili tudje.
Razlog zasto sam pisala pismo i poslala na te adrese jest da se daje do znanja da odredjene stvari se desavaju i da nisu prihvatljive te da se stvari pocnu mjenjati. Ocekivala sam barem jedan odgovor u stilu "Dobili smo pismo, zao mi je sto se dogodilo, razgovarat cemo sa doticnom osobom i radit na tome da se takve stvari vise ne desavaju."
Umjesto toga, imam kup narancastih povratnica kao dokaz da su pisma stigla, a od odgovora samo pismo da ako zelim disciplinski postupak da predajem med dokumentaciju, zivaca i odvjetnika.
Uzalud mi prava kad su mi nedostizna, uzalud moje kukanje i moja pisma ako nista se ne mijenja, toliko da se niti ne udostoje ili osjecaju odgovornost poslati odgovor. A zakonski su duzni odgovoriti svi osim lijecnica osobno.
I jos jedno pitanje zabice, jesi li se ti ikad zalila na bilo koju od tih adresa?
Jesi li probala zvati onaj Bijeli telefon, ili kako se vec zove?
Ja jesam. Napravili su mi pretragu koja se ne smije raditi bez dozvole. Na telefonu su mi rekli da trebam biti sretna sto su mi to napravili, a ne se tuziti na krsenje prava pacijenta. Znas kad cu sljedeci put nazvat taj telefon? NIKAD.
Te zene kojima ne odgovara takvo stanje stvari se nece odluciti na pkk, niti se trebaju odluciti za to. Takodjer se nadam da se na pkk nece odluciti ni zene ciji muzevi imaju problem s tim cija je odgovornost, cak i ako zene nemaju problem, jer se tada stvari jako kompliciraju.
Mogu li ja sad dobiti odgovor na pitanja koja sam postavila tebi?
I jos jedno pitanje zabice, jesi li se ti ikad zalila na bilo koju od tih adresa?
Jesi li probala zvati onaj Bijeli telefon, ili kako se vec zove?
Ja sam čula da ginekolozi imaju najviše tužbi od svih liječnika i da ih imaju sve više (ne znam da li je to istina, ali od liječnika sam čula), znači da ljudi ipak idu na sud. I bilo je par presuda u novinama zadnjih godina.
Eto.
To su vjv oni koji nisu odustali nakon prve ili druge prepreke![]()
I još su uz to bili i u pravu. Nemojmo zaboravit da se ljudi znaju žalit i ne bit u pravu.
Iz svega ovoga moj zaključak je da tvrdit kako sustav ne funkcionira, a nisi ni pokušao, u najmanju ruku nije fer.
mikka, rezultat nije isti u oba slučaja. Postoji golema razlika u ova dva slučaja i nije ih u redu izjednačavati. U prvome možeš dobit ako si u pravu. U drugome si u startu na gubitku jer se nemaš ni kome požalit. To nikako nije isto, dapače, razlikuje se iz temelja.
Pepita, ti se baviš parnicama u kojima se određuje odgovornost liječnika u nekom postupku vezanom za porođaje pa odgovorno tvrdiš da nema presuda ili govoriš nekakav svoj dojam? Nisam skužila što točno znaš zato što ti je to struka?ja znam jer mi je to struka.
Stvarnost je takva i da ima tužbi koje su neutemeljene i zbog toga budu odbačene, a istina je i da ako ustraješ i u pravu si onda dobiješ parnicu jer je taj i taj liječnik pogriješio. Zaštiti te upravo ta struka, medicinska, koju se proziva da nije dobra.
Dakle taj nesređen sustav i nije tako nesređen kakvim ga se nastoji tu prikazat.
Danci, jesi li se ti u tim drugim državama gdje si živjela pokušala žalit na neke stvari koje ti nisu bile ok u zdravstvu pa si zaključila da je taj neki strani sustav bolji i efikasniji ili to isto po nekom svom dojmu govoriš?
I cijelo vrijeme pilaš Danci s tim da se nije zalila dovoljno, a ti nisi uopce bila u situaciji da se zalis, al si sigurna da bi ti to sve uspjesno dobila...
I ne kuzim sto to tocno dobijes u Hrvatskoj presudom da je neki lijecnik pogrijesio pa kao rezultat imas dijete s posebnim potrebama ili nedajbože nemaš dijete više? Ne kuzim sto ti mislis da se konkretno time dobiva?
Digresija, meni su ove teme baš dobre i korisne.
Među ostalim i zato da žene vide da PKK nije za sve dobra opcija.
Jer ako su mogle Marta, Mikka, Fidji... da to ne znači da mogu i ja.
Priče sa poroda su krasne, i lako se zamisliti u toj ulozi (među crvenim ručnicima)
Ali PKK nije samo to.
Slažem se.
Meni je drago da je to kod tebe tako. I kod tebe marta isto.I promijenio mi je život, izliječio neke duboke rane i uvalio me u burne promjene u životu.
Nažalost nekom se može dogodit skroz suprotno.
Sigurno bi se dobro raspitala i pokušala sve što je u mojoj moći, a ne bi odustala nakon prve prepreke i žalila se na sustav koji je onda tobože neadekvatan. To bi zaključila valjda nakon puno pokušaja, a ne nakon jedne-dvi-tri prepreke.A gdje bi to trazila ako ti ni prva instanca ne bi odgovorila? U novinama?
No poanta mog pitanja je bila, već sam rekla, i ponavljam:
U slučaju bolničkog poroda sa lošim ishodom imaš se kome potužit. (ma kakav taj sustav bio)
U slučaju poroda kod kuće sa lošim ishodom nemaš se kome potužit. Sva je odgovornost potpuno na tebi i tm.
cvijeta, mislim da je to ipak preintimno pitanje. Radi se isključivo o mom iskustvu osnaživanja, žao mi je ako je ispalo generalno.
Ja zaista duboko i iskreno smatram da način poroda itekako može nekome promijeniti život. Na bolje ili na gore. Pogotovo za žene koje su željele VBAC ili su imale prekrasno iskustvo nakon traume.
ja ću se samo osvrnuti na ovo...
u mojem slučaju (druga trudnoća-gubitak beba u 30tt) odgovoran je liječnik koji mi nije dao propisanu terapiju u bolnici u kojoj sam ležala 2 mj (a dobio je preporuke od mog privatnog gina s kojim btw. zajedno radi u jednoj privatnoj poliklinici)...i što smo napravili? kad sam došla k sebi od svega pisali smo pritužbu Hrv. liječničkoj komori (jer eto nemamo za odvjetnike i privatne tužbe) i dobili smo nakon 6 mjodogovor da dr. nije kriv...
naknadno sam saznala slučajno da je dotični u super odnosima sa cijelim konzilijem i da je konzilij stacioniran u bolnici u kojoj dotični radi...
toliko o pritužbama...znači ti se teoretski imaš kome potužiti, ali si sa tim papirom možeš obrisati guzu (da se lijepo izrazim)
meni je drago da se konacno naglasava kako kucni porod nije za svakoga i naglasava se zasto. za mene je to veliki pomak.
i ne, prije nije bilo tako. barem se nije sticao dojam.
je. a još veći pomak bi bio kad bi bio tekst na portalu
dosadna sam više s tim portalom, ali forumske rasprave mi nemaju nikako istu težinu (iako tu imaš direktno iskustvo) kao tekstovi na portalu.
a nikako se ne mogu otrest dojma da onaj tko nikako ne može povezati porod zdravog djeteta, di god se desio i kakav god, s promjenom života, liječenjem dubokih rana i s burnim ili manje burnim promjenama u životu, isto bolje nek se mane pkkI promijenio mi je život, izliječio neke duboke rane i uvalio me u burne promjene u životu.
i stvarno me zanima (čisto na onoj znatiželjnoj bazi) kako porod može izazvati burne promjene u životu, niti jedan scenarij mi ne pada na pamet
osim djeteta, of course, al ne misli se na dijete.
Cvijeta73 ovo govorim kao osoba koja se ne bi dbažila za porod kod kuće. Razumijem da takav porod može donijeti promjene i izlječiti traume, definirati potpuno novu osobu. Porod kod kuće je ekstreman pothvat, nek me nitko krivo ne shvati, a ekstremne situacije mijenjaju ljude i čak se koriste u terapijske svrhe, npr. Bungee jumpung i sl.
kako si rekla ti se nikad ne bi odvažila...pa je samim time za tebe pkk ekstreman pothvat.
ja nisam osoba koja je sklona ekstremizmu....kamoli takvom kao što je bungee...tako da ovo što govoriš mi je totalno neshvatljivo.
kad bi na taj način promatrala pkk, zaista bi mislila da samnom definitivno nešto nije u redu....jer mi nikad ne bi palo napamet da se na taj način kockam svojim životom i životom svog djeteta.
kad se govori o osnaživanju...govori se o jako subjektivnoj stvari čitave priče...
onaj koji je probao bolnički porod, a pritom priželjkivao prirodni i kasnije se odlučio na pkk, to razumije.
u želju za ekstemnim sportovima ne ulazim...ali usporediti želju za pkk i bungee skokom mi je definitivno nepovezivo.
Što se tiče adrenalina, one je loš za bilo koji porod i zato je usporedba s bungee skakanjem malo čudna, ali kužim poantu o promjeni.
Količina adrenalina na kućnim porodima je jako niska i to je tajna njihovog uspjeha.
U našim uvjetima ne da nije za svakoga nego je za rijetko koga.
U cijeloj Hrvatskoj se godišnje rodi blizu 45.000 djece. Koliko ih je rođeno kod kuće u toj godini, planirano?
Brojimo na prste.
Bio je i pokoji brzi ulet, pola doma, pola u autu i slično.
To je jako, jako malo i ne bih rekla da se radi o bilo kakvom trendu jer se takav dojam stječe samo u Rodinom krugu, što je i normalno, udruga
se zalaže za zakonsko reguliranje asistiranog kućnog poroda, "povratak" primaljstva i onda, bilo tko ko je u doticaju s tim informacijama stječe dojam da je to neka masovna pojava, a nije.
Više se priča, više se piše, više žena se odluči roditi doma, ali to je još uvijek jako mali broj.
Ovdje se pretaču jedne te iste priče od prije više godina, gdje su te nove?
Sigurna sam, da se ta mogućnost zakonski uredi, puno više žena bi se za to odlučilo, ali opet ne previše. Jak je pritisak okoline, obitelji, strah, tradicija (ne ona stara, nego nova, bolnička).
U mojoj okolini ideje o porodu doma su još uvijek u domeni "najela se ludih gljiva" .
A za koga je to uopće sada, u ovim okolnostima?
Zdravstveno i fiziološki mislim da bi porod doma bio dobrobit za mnoge zdrave trudnice, ali ići čvrsto protiv vjetrenjača najbolje mogu ili one ektra stabilne osobe
ili one lagano (do poprilično) "puknute".
Obje skupine prolaze, vjerujem, odlično.
Odvaže se i one neiskusne i neinformirane "lepršavice", koje sve ponese, to mi se čini znatno lošija varijanta.
Da sve ide kroz sustav, mislim da bi rijetko gdje bilo problema, znalo bi se tko može, tko ne može, tko živi dovoljno blizu za transport, a tko je kockar, žene bi osjećale dodatnu sigurnost što su doma, a ipak će imati dobrodošlicu ako se predomisle.
Ovako, trebaš imati petlje za biti gerilac.
Interes za kućne porod u recimo Velikoj Britaniji je oko 2 % i raste zadnjih godina.
Ako bi kod nas zainteresiranost bila pola od toga to je oko 450 žena godišnje.
Čim uđemo u Evropsku uniju primalje iz bližih zemalja će zatražiti radne dozvole kao što su ih zatražile (i dobile) za Sloveniju.
To je veliki gubitak za naše primalje kojima to neće biti omogućeno.
Tek tada će možda doći do "ekspanzije" kućnih poroda kod nas.
bilo je više puta po novinama
mutno se sjećam
neš se čudno zbilo. dijete pokopali. roditeljima niš siu rekli di je dijete pokopano...
povuci potegni....
ne znam jel se dan danas išta riješilo
za moj pojam žabice ti si, bar u ovom slučaju, preidealistična, utopična
eto, žalila se DK na 7mj.
i nikom niš
dalje je valjda, s ditetom na sisi i bolovima u duši i tijelu i jedva kojom kunicom na računu, trebala na sud
pa nel čeka
jednu, tri, sedam...x godina
vako kad to nije napravila
ko joj je kriv! sama sebi
a oni na visokom!! oni ionak očito praktično mogu i rade - ignoriraju
i pojeo vuk magare
al bitno je da imamo tu sreću - žalit se nekom!!
a mene zanima ima li ijedno MPO dijete rodjeno kod kuce? OK,viseplodne trudnoce su rizicne ali izuzmimo njih, ostale su vjerojatno najurednije kao i sve druge...
imam feeling da se netko tko je mjesece odnosno godine pokusavao zaceti se ne bi usudio na pkk jer ga ipak smatra rizicnim...jel' se varam?
pa meni nije čudno da ga smatra rizičnim obzirom na brojne zahvate i postupke koja se osoba morala podvrgnuti da bi ostala trudna. Ne mislim da je prirodna trudnoća manje vrijedna pa ju netko shvaća zdravo za gotovo, nego mislim da se osobe u MPO vodama sigurnije osjećaju u bolnici (što je apsolutno razumljivo u tom slučaju).
Da, gubitak mjenja život.
I može se dogoditi na raznim mjestima i na razne načine.
Najteže je oprostiti sebi, bilo u bolnici , bilo kod kuće.
Kad bi postojala čarobna formula za zaštitu od gubitka, svi bi platili za nju.
Ako majka ili dijete umru na kucnom porodu u Hrvatskoj, ovako kako je danas neuredjen, odgovorni su iskljucivo roditelji koji su izabrali kucni porod.
Mogu ja to pisat svaki dan ako treba. Nemam s tim problema.
beti, jel ti to zaista mislis da je jedino lose sto ti se moze u rodilistu dogoditi drip i ctg? mislis li da u rodilistu nikad nije dijete ili cak majka umrla samo i iskljucivo zbog lijecnicke pogreske? ja znam osobno dva takva slucaja. mislis da je netko odgovarao? naravno da nije. ah, da sigurno su krivi roditelji jer nisu bili dovoljno uporni u tuzbi...
i ovim zadnjim postom bas vrijedjas.
Nena, postoje nove, prelijepe priče, i zadak i VBAC i prelijepi porodi u rodilištu nakon transfera, ali žene ih više ne žele dijeliti, nije lako staviti svoju intimu na analizu. (I meni je dugo trebalo da me ne štrecne kad krenu fore s vešmašinom.)