E ovo je interesantno i to jako. Naime, ne bi ni ja smatrala svoj prvi porod nečim vrijednim priče. Šta, došla sam u bonicu, tamo su me polegli, dali mi drip i lijekove od kojih sam izgubila svijest i kad sam s došla k sebi-beba je bila tu. The end. O čem da ja sad tu pričam - nit je bilo pozitivno, nit je bilo negativno - jednostavno nije mi to bilo _nikakvo_ iskustvo. Ono što je bitno je da sam iz bolnice izašla sa bebom koja je bila živa i zdrava.Kaae prvotno napisa
Onda sam ostvarila drugu trudnoću i počela sam razmišljati o prvom porodu. Počela sam secirati svaku minutu tog iskustva i shvatila sam da je stav "there's nothing to talk about, I couldn't care less", zapravo neki vid obrambenog mehanizma. I u želji da izbjegnem događaje za koje sam zaključila da su mi bili poprilično traumatični (pregled u trudu, davanje dripa unatoč odbijanju, efekt dolantina, epiziotomija), rodila sam doma. I spoznala da porod može biti prekrasno, čarobno iskustvo. Sam porod, ne njegov rezultat. I odjednom je porod postao moja omiljena tema, nešto o čem volim pričati. I tek nakon drugog poroda postalo mi je jasno koliko je ovaj prvi bio uistinu grozan.
Onda sam se preselila u zemlju gdje je uobičajeno i normalno roditi doma. I spoznala sam da žene koje su rodile doma koriste identične riječi i izraze prilikom opisivanja svojih poroda kao i ja. Recimo, poznajem amerikanku, nizozemku i čehinju koje se međudobno ne znaju. A jednako oduševljeno pričaju o svojim pkk (it was empowering. It was the best experience of my life. I immediately wanted to do it again). Prema tome, došla sam do zaključka da nije riječ samo o meni i 5 istomišljenika s rode, nego da je ipak iskustvo univerzalno.
Ali oono što me zbunjuje, to su iskustva moje dvije bake. Obje su rodile doma (jer je to tada u Hrvatskoj bilo uobičajeno i normalno) i one kad ih pitam o porodima nemaju baš ništa lijepoga za ispričati. Jedna je čak odustala od daljnjeg rađanja. Dakle, zašto to njima nije bilo niš posebno, a meni, amerikanki i čehinji je? Jel zato što mi znamo da postoje puno gore varijante od kućnog poroda, pa nam je zato pkk toliko super? Ili su kućni porodi pred 60 godina bili drugačiji nego ovi danas? Mislim, imale su primalju, i bilo je posve prirodno. Jedina razlika naspram mog poroda je položaj - one su obje rodile na leđima (možda je u tome stvar, jer vertikalni položa čini veeeeliku razliku).
Ne znam. Eto, ispričavam se na podužem postu, ali baš me pogodila ova rečenica o doživljaju poroda..
 |
|||
Odgovori s citatom
