I subjektivne srcedrapateljne priče sa hrpom smajlija i čestitki.Originally Posted by marta
Mene stvarno zanima koliko se samo žena odlučilo na neastitirani pkk potaknuto takvim pričama na Rodinom forumu?
 |
|||
|
|
|||
I subjektivne srcedrapateljne priče sa hrpom smajlija i čestitki.
Mene stvarno zanima koliko se samo žena odlučilo na neastitirani pkk potaknuto takvim pričama na Rodinom forumu?
A, misliš blokada u medijima?
Što se tiče zastupnika druge strane (koja li je to?) ne vidim da se ikome brani govoriti na temi da odluka nije dobra, promišljena ili što već?!
Evo ja cu prva. Neasistirani pkk nije dobra ni promisljena odluka. Medjutim, da mogu birati izmedju rodilista i neasistiranog (nakon uredne trudnoce, jasna stvar) izabrala bih neasistirani.
Jel tako trebamo?
U Nizozemskoj je porod kod kuće legalan. Tvoja frendica je imala sreće, a primalja nije imala druge mogućnosti nego zvati hitnu kad je vidila plodnu vodu. Porod ispod tuša bez primalje se mogao desiti i zato jer je kasno pozvana. Mi smo miljama daleko od Nizozemske. Ali kod njih je ta praksa regulirana, samim tim je i porod kod kuće sigurniji nego kad kod nas žena odluči roditi bez asistiranja.
Ne bi to nazvala tako pompoznim imenom, "blokada u medijima". Jednako kako se ne smiju davati savjeti o nekim drugim nelegalnim stvarima, tako se ne bi smjele stavljati priče o neasistiranim kućim porodima.
Porod kod kuće normalna je praksa svugdje, pa treba biti i ovdje. Nije opasan, nije lud, nije nezakonit. Prema tome, ne kužim zašto bi mene neko "poticao" da odaberem rodilište ako ne želim. Evo crkva već stoljećima "potiče" mlade ljude na apstinenciju od seksa (do braka), oni misle dobro ali svi znamo kak to funkcionira.
Kaj se tiče stranih babica, to je zakon tržišta. Kad neko nešto želi kupit i za to je odvojio novce, kupit će to u svojoj zemlji ili nekoj drugoj, tak svejedno.
@Kate76
Ma tko uopce govori o porodu bez asistencije?
Samo sam komentirala taj "silni, skuuuupi, komplicirani, tesko dostizni" sustav u Nizozemskoj. Koji se svodi na to da se primaljama dozvoli da a) asistiraju na kucnim porodima i b) da mogu zvati hitnu kao primalja N.N. zbog komplikacija u porodu.
Deaedi, neasistirani kucni porod nije nelegalan.
Hehe, čim se dohvatimo kucnih poroda Nena Jabuka izvuce svoj topic "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha".
Ali rad stranih babica u RH je.
Kakve veze strane babice imaju s pričama o neasistiranim porodima, odnosno kako rad stranih babica u Hrvatskoj čini nelegalnim priče o neasistiranim porodima na Rodinom forumu?
Mos ga jebat! Nisi trendseterica ak se ne boris protiv doktora i radjas na masini doma! Bas me fascinira koliko se energije ulaze u dokazivanje kak je u nizozemskoj super a mi smo zaostala nacija!
Marta referirala sam se na neasistirane porode u hrv. i činjenicu da u NL to nije tako, odnosno ne mora biti tako jer žene mogu imati certificiranu primalju uz sebe bez da ta krši zakon.
pretpostavljam da je prilično nezamislilivo imati bilo koji drugi razlog za rađanje doma osim pomodnosti i zanesenosti smajlićima na prićama o porodu doma sa ovog foruma...:/
I dok god je tako, ja se ne bi usudila preuzet rizik (bebe radi) na sebe i rodit doma. Al ja nisam ni kategorija za porod kod kuće s obzirom na obje zakomplicirane trudnoće.
disciplina, rijecccnik pazi!
negdje vec bila rasprava o famoznoj nizozemskoj, zemlji tulipana i stosta lijepoga... imam dopis iz nizozemske i jedan iz britanije u vezi tog famoznog 'backup' sistema za kucne porode - zove se hitna pomoc, koja prebaci zenu u bolnicu. i timski rad.
sve vec imamo, nismo zaostali materijalno, samo malo trebamo proraditi na timski rad i prihvacanje zelje drugih. i u zastiti prava korisnika zdravstvene usluge.
pa ne bi rekla.. Jer sto ta prvorotka uopce zna o kaosima po bolnicama nego iz pricica po forumima!
pardon, tipkam s moba dok dojim pa sam sva zbrkana
Pa te pričice o kaosu bolnica nisu price o neasistiranim porodima, nego one o bolnickim porodima.
meni se čini da cinični i grubi postovi kontra pkk totalno fulavaju bit. Radi se samo o osobnom odabiru, ne kužim zašto bi se mene proglašavalo pomodnom, fajtericom protiv doktora i takve gluparije jer ja ništa od toga nisam.
Mi nismo zaostala nacija ali imamo zdravstveni sustav koji je faličan, a netko bi to mogao popravit za 5 minuta. Imamo i babice i doktore i hitnu pomoć i, kak veli marta, problem se može riješit za 0 kuna.
Osim toga, u 1. postu žena je pitala za iskustva forumašica koje su rodile doma, samo tako i jednostavno, pa ne kužim zašto se sad to mora pretvorit u pljuvanje po pkk ili pub-u.
Poanta je da imamo izbor.
To su pricice koje svaka friska trudnica procica! Svaku pricicu, i tuznu i lijepu, i kucnu i bolnicku! U svrhu edukacije.. Pa koja strana prevagne!
Kate, nisamo se baš razumjele.
Čovječe božji, to je čista slučajnostHehe, čim se dohvatimo kucnih poroda Nena Jabuka izvuce svoj topic "Želim prijateljsko rodilište i porod bez straha"..
Tek sam uhvatila malo vremena da se pozabavim tim pismima, nisam imala ranije vremena skoncentrirati se na rodilišta, krenem tamo pisati kad eto vas na kućnima
A, btw, ja bih bila idealni, savršeni kandidat za kućni porod od šale.
Prošla tri puta svu moguću rodilišnu proceduru, u svim varijantama, izdržala sve stoički, ne paničarim nikad, pa ni tad, uvijek imam redovite trudove (dok ne stignem u rodilište) , zdrava, ne bavim se sportom (ah, napokon racionalno i pametno opravdanje za moje redovito NEbavljenje sportom),
do bolnice imam maksimalno 10 minuta autom i to kad je prometna gužva...hm, šta je ono još potrebno...aha, ništa, samo roditi.
rodila sam dvoje u bolnici i oba poroda su mi bila grozno iskustvo, ali se svejedno nikad ne bih odvažila roditi doma.
I ja sam za izbor! I borbu za izbor! Al umjesto borbe samo se pljuje po bolnicama a kp dize u nebesa! Kad se bude borilo za oboje onda ce to bit pravo na izbor!
Slažem se, većina će i tako rađati u bolnicama , pa bi trebale (sve mi) poćeti zahtjevati bolje uvjete.
Iako izbor poroda kod kuće nije samo izbor zbog boljih uvjeta, nego drugačijih.
Uvijek mi je zao procitati o necijem losem iskustvu u rodilistu jer znam i sama kako je to ruzno i koliko dugo taj osjecaj ruzncoe traje.
Molim !?
A možda na vikendici ?
Ja se borim
Ali, šta se imaš boriti za odlazak u rodilište? Pa tamo svatko može ići i ogromna većina ih ide.
Treba se boriti da se poboljšaju uvjeti rađanja u rodilištima.
Što se tiče rađanja prvorotki doma, mislim da tu može doći do problema zbog neiskustva i panike, ono što je mikka spominjala, nitko ne zna što zapravo slijedi pa se redom ustrtare. Sigurno je bilo sasvim uspješnih prvih poroda kod kuće, ali ako je netko znanjem i psihički jako dobro pripremljen, može za prvi put i ne doći prerano u rodilište i tako izbjeći dosta nepotrebnih postupaka od kojih zazire (OK, meni to nije uspjelo, ali možda nekom drugom posreći
o, jezuš i majka božja bistrička
eris, da li ti to objavljuješ novost? Ako da, čestitam od srca. Moj je četvrti porod bio, već sam pisala, prava priča. Da je bilo manje godina, mogla sam još kojeJa ću četvrto rodit kod kuće, odlučila sam čvrsto. Naravno, u slučaju da i ova trudnoća prođe kao prethodne, lijepo i bez problema. Sada sam već iskusna koka
Trajali su ti trudovi cijelu noć, ali ništa nije boljelo. Onih pravih je bilo 3-4 ( kad sam rekla sebi: "glupačo, kako si mogla zaboraviti ovu stravičnu bol!!" I opet sam ju zaboravila, sjećam se samo misli, boli-NE).
Bez tiskanja, bez pucanja, lijepo je isplivala na krevet u predrađaoni, ma dva sata poslije sam bila kao da nisam rodila. Vjerojatno još koja četvrtorotka ima takvo iskustvo.
Hoću reći, roditi može biti stvarno "piece of cake".
Ali, ne prvi put. Ne bih nikome preporučila da prvi put rađa bez liječnika. Jer, snaga poroda je neopisiva. Prožima cijelo tijelo i nema stanke. Kad krene, beba se mora roditi bez obzira na sve. Nema kontrole.
Ako mama inače voli imati kontrolu nad svojim postupcima, mora znati da u porodu toga nema. Trudovi samo slijede jedan za drugim. Snažno, silno snažno. Prvi put jednostavno ne shvaćaš koja je to sila obuzela tvoje tijelo.
Mi smo odgajani da se kontroliramo, a u porodu to ne možeš. Ne možeš kontrolirati ni glas, ni misli, ni izlučivanje. Naravno, da ne moraš kontrolirati, ali prvi put pri suočavanju s time, mama mora biti jako sigurna u sebe da izdrži bez panike.
I tkz. ring of fire- da li vi prvorotke znate kad nastupa i što znači? Da vas dodatno ne prestraši na samom kraju.
Sirius, ona to stvarno misli. Blažena naivnost kojoj se ništa loše u životu nije dogodilo.o, jezuš i majka božja bistrička
Trudim se da joj napišem da se, nažalost, može loše dogoditi, ali da ju ne preplašim.
Ima, beti, ima, ima jako pribranih gospođa, evo ja, sve osim izlučevina, naravno, gle, pa to samo izlazi, šta bih s njima?
No, ta samokontrola uopće nije nešto pozitivno kod prirodnog, fiziološkog poroda, dapače, baš je bolje kad je mozak na paši i kad se žena ne kontrolira nego se prepusti procesu rađanja. To je i najbolje, tako kažu.
A ta vatrena bol kod izgona pri kraju, boli, peče, dobro, treba psihički biti spreman i za to, kao i za sve drugo. Mogu se žene informirati ranije o svemu.
No, slažem se da prvorotke nisu baš najbolji kandidati za kućni porod, barem ne kod nas gdje je to teže organizirati i gdje je (prisilno) sve još obavijeno velom tajne jer nije zakonski regulirano.
Jel znaš ti Danice šta je to Vinča?
Taj osjećaj da izlazak bebine glavice iz rodnice peče nema svaka rodilja. A ako ga bude imala, ne znači da neće saznati što je to ako ne bude liječnik kraj nje. Mogu joj i ja ovdje reci, ako budeš pri prolasku glavice kroz rodnicu i preko medjice imala jak osjećaj žarenja to ti je "ring of fire". Stvarno info od presudnog značaja.
ja sam to imala kod bolničkog ležećeg rađanja
i tad sam bila ziher da me ne bi toliko to bolilo, peklo da sam bila u gravitacijskom stavu
i nisam kod trećeg poroda na koljenima
ni pukla
(prilikom bolničkog sam jdva jedva pukla, jedan šav, na usnici, vanka..)
bucka, bas mi je zao. meni je bio dovoljan prvi da znam da u rodiliste vise ne idem (osim nogama naprijed, da se slikovito izrazim (znam da je neslana sala))
kak ste lude ostale, kud je opet ovo otislo
ja ga nisam imala
ni u prvom, ni drugom porodu
ne znam ima li kakve veze samo otvaranje s time? ili veličina bebine glavice?
ovak...ja kad sam prvi put zatrudnila znala sam da želim prirodan porod.
neki kukuruz u mojoj glavi govorio mi je da porod ne može biti samo ovo u što se danas pretvorio. jer da je tako, ne bi baš bilo veselo...
znači, i kad sam prvi puta bila rodilja, bez obzira na priče sa poroda sa ovog foruma, osjećala sam da porod može i mora biti drukčije iskustvo od traume koju svi tako brzo žele zaboraviti, a ne ide...
priče sa poroda samo su mi dale potvrdu da je ono što osjećam istina, i da neke žene negdje drugačije rađaju.
nije mi forum otvorio oči niti me potaknuo na revoluciju i nesmotrene odluke.
ako se to i dogodilo nekome, zasigurno nije forum kriv...
nadalje...kako nisam okružena ženama koje su iskusile prirodan porod, već naprotiv...traumu za traumom...za prvi porod nisam ni tražila podršku za pkk...
rekoh...pa valjda je to u rodilištu danas moguće. poznajem se dobro...znam kakva sam kad je panika u pitanju....silinu trudova ne znam i ne znam kako ću se u tim trenucima ponašati...
ali...osjećam da mogu prirodno roditi...
i ja jesam na porodu bila sasvim prisebna, mirna...silina trudova me nije uplašila...dapače...prepustila sam joj se....
i doživjela traumu....jer prirodan porod ne postoji i ja samo nerviram određene dr. svojom tvrdoglavošću i traženju nečeg bezveznog i nepotrebnog...i zasigurno sam neka friknuta roda???!!!
na drugom porodu, bila sam ista ja, samo bogatija za jedno ne tako fino bolničko iskustvo, i okružena ljudima koji su podržavali ono što sam osjećala da je za moju bebu najbolje...
tako da definitivno garantiram da bi i prvi puta bez problema rodila doma...
al ja garantiram za sebe i svoje postupke...jer se zaista jako dobro poznam...
puno žena iznenadi silina poroda upravo zato što ih nitko ne priprema na to...već ih se priprema kako ih se što prije riješiti boli, i spasiti ih iste...makar iz mog iskustva tako vidim...
nešto slično kod mene
prvi carski, drugi inducirani (s mojim slaganjem..jedan gel i niš više)...
i pravo mi je još famozan tijek misli...otkad sam prvi put htjela na stolčiću, i nisam uspjela, otkad sam drugi put htjela kod Monike, i nisam uspjela, dokad sam treći put htjela kod kuće asistirani i "dobila" neasisitirani...
taj proces "oslobađanja" od nemoći, strahova, panike...na jedan način, imati kontrolu tj. saznanje o tijeku..na drugi način, prepustiti se tom tijeku...
i dan danas imam o čemu promišljati...
Nije ring of fire od presudnog značenja, samo sam nabacila na kraju da shvate da treba znati prilično stvari. Jer, kad si sam ne bi te smjelo ništa uplašiti.
Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.
Uvijek kažem da je meni roditi laka stvar, bez obzira na moje iskustvo, svaki put sam lako rodila, a dva puta i bez ikakvih lijekova. No, ne radi se samo o tome da te ne smeta bol, da ne pukneš, da ti ne treba drip ili analgetik, da mirno ležiš i čekaš.
Ona koja rađa prvi put treba znati da je porod bol, krv i suze (od radosti, tuge ili boli), između ostalog. I treba imati nekog iskusnog kraj sebe da joj kaže: To je normalno.
Ili: moramo zvati hitnu.
Znači, treba više razmišljati. Ili, uopće ne razmišljati
o, jezuš i majka božja bistrička
i ja to tako doživljavam
otkad me nitko nije uputio u stanje nakon tehničke izvedbe carskog...
na sve ono što bih mogla osjećati...
i otkad me ugl nisu gledali, tj, moje sise
otkad mi je dr. "samo tako" ponudio bromergon za prekidanje laktacije, da se nemučim, il još bolje: da se on u ponoć ne muči s ludom rodiljom i njenim sisama, lol
..
tad sam počela "kopčati" da se nitko (skoro) neće pobrinut za te, ak neš ti sam..
tako nekako...
i ne, ne želim "pljuvati" po doktorima.. neg želim izraziti svoje mišljenje o sustavu.. genrealno smatram da nije humano
Kad si sam? Zasto bi ona bila sama u porodu?
Last edited by marta; 07.02.2012 at 16:14.
jedna od stvari koja mi je bila otkriće kod pkk, jest upravo osjećanje bebe!!
ja sam mrvu osjećala, pomicanje, namještanje, pa smirivanje.. imala sam dojam kako mi je micanje bebe nagovještaj za slijedeći trud.
bilo mi je to pozitivno otkriće.
dotada, niasm to nikad iskusila, a bio mi je to treći porod
cuj, nekad te nekaj uplasi, kaj mislis kak je bilo puntici kad je umjesto glave napipala noguNije ring of fire od presudnog značenja, samo sam nabacila na kraju da shvate da treba znati prilično stvari. Jer, kad si sam ne bi te smjelo ništa uplašiti.
Zar ne mislite da bi trebalo znati, koliko je to moguće, što se događa sa vlastitim i bebinim tijelom u porodu? Kad si u rodilištu, nije tako bitno, ali doma mislim da je.
Uvijek kažem da je meni roditi laka stvar, bez obzira na moje iskustvo, svaki put sam lako rodila, a dva puta i bez ikakvih lijekova. No, ne radi se samo o tome da te ne smeta bol, da ne pukneš, da ti ne treba drip ili analgetik, da mirno ležiš i čekaš.
Ona koja rađa prvi put treba znati da je porod bol, krv i suze (od radosti, tuge ili boli), između ostalog. I treba imati nekog iskusnog kraj sebe da joj kaže: To je normalno.
Ili: moramo zvati hitnu.
Znači, treba više razmišljati. Ili, uopće ne razmišljati
(sori, danas mi sale vjerojatno nisu nesto smijesne)
Samo da dodam da mnoge fantastično uljepšane priče s poroda ovdje na Rodi imaju vjerovatno mnogo za dodati ovako recimo blago nesmotrenim odlukama prvorotki koje se uzdaju u boga i muža i neasistirani porod doma. Jer tu se dosta nacifra,što od toga što se zaboravi što je bilo,što zato jer i želimo zaboraviti,a dio i jer smo euforične zbog sretnog završetka.
Porod koliko god lijep u sretnoj konačnici bio je bolno,teško i mukotrpno iskustvo,a većinu vremena nisi u blaženom stanju sreće jer stiže beba već misliš da ćeš umrijeti,želiš umrijeti ili želiš da te ubiju-ali tad je već stvarno kraj,i to ja često kažem kao savjet kolegicama-kada misliš da ćeš sad stvarno umrijeti najčešće je porod blizu. Većinu vremena si misliš: Koji mi je vrag bio?!?Jel meni baš tako strašno trebalo to dijete??? Vrlo daleko od romantike koju poslije osjećaš.A tada kad vikneš pomoć! i dotrči netko i uradi nešto ili samo postoji opcija da netko dotrči-to je za mene bilo vrlo utješno.
Savjet pokretačici teme-ako si ti prvorotka,muž neiskusan,nikad porod vidio,niti ti skupa sa njim,nemate nikoga tko bi vas porodio-možda da si ipak malo bolje o tome razmisliš. Ipak po bolnicama više nije kolinje,većinom,ja imam dva divna iskustva iz Vinogradske. Kad rodiš jedno,stekneš iskustvo itd rađaj ih doma koliko želiš.
Kao zdravstveni radnik mogu samo dodati da ljudi zaista svašta misle,a najčešće da će nešto magično proći "samo od sebe".
ovak i meni, bas se osjeti, valjda zato sto je mir oko tebe, nema strke
porod najcesce i hoce
Posting Permissions
Reply With Quote