eris, da li ti to objavljuješ novost? Ako da, čestitam od srca. Moj je četvrti porod bio, već sam pisala, prava priča. Da je bilo manje godina, mogla sam još koje.
Trajali su ti trudovi cijelu noć, ali ništa nije boljelo. Onih pravih je bilo 3-4 ( kad sam rekla sebi: "glupačo, kako si mogla zaboraviti ovu stravičnu bol!!" I opet sam ju zaboravila, sjećam se samo misli, boli-NE).
Bez tiskanja, bez pucanja, lijepo je isplivala na krevet u predrađaoni, ma dva sata poslije sam bila kao da nisam rodila. Vjerojatno još koja četvrtorotka ima takvo iskustvo.
Hoću reći, roditi može biti stvarno "piece of cake".
Ali, ne prvi put. Ne bih nikome preporučila da prvi put rađa bez liječnika. Jer, snaga poroda je neopisiva. Prožima cijelo tijelo i nema stanke. Kad krene, beba se mora roditi bez obzira na sve. Nema kontrole.
Ako mama inače voli imati kontrolu nad svojim postupcima, mora znati da u porodu toga nema. Trudovi samo slijede jedan za drugim. Snažno, silno snažno. Prvi put jednostavno ne shvaćaš koja je to sila obuzela tvoje tijelo.
Mi smo odgajani da se kontroliramo, a u porodu to ne možeš. Ne možeš kontrolirati ni glas, ni misli, ni izlučivanje. Naravno, da ne moraš kontrolirati, ali prvi put pri suočavanju s time, mama mora biti jako sigurna u sebe da izdrži bez panike.
I tkz. ring of fire- da li vi prvorotke znate kad nastupa i što znači? Da vas dodatno ne prestraši na samom kraju.