vjerojatno
valjda
premda, skrušeno priznajem, "pogubila" sam se (ma zapravo, ne pogubila neg ponašala ko ranjena zvijer, oops) dvadesetak min pred izgon
bila sam "sama" (ne računam sad u ovom opisu bebu) ja i moja bol pred Isusom

(koliko god nekima patetično zvučalo)
i zapomaganje "ja to više ne mogu Isuse... ne mogu..nije da ne želim, al ne mogu neeee moguuuuu...ak ćeš pomoć, pomozi...aaaaaa"
i op, osjetim ide mrva : olakšanje: :konačno:
poslije sam skontala da je to famozna "tranzicija"...
hvala Bogu pa je trajala samo dvadesetak min.
