Ja sam na tragu ovog sto kaze marta, osim ovo zadnje. Ja ne trazim krivca za nista, nego trazim snagu za prihvatiti ono sto jest, moja realnost i okolnosti obzirom na odredjene odluke moje ili tudje.

Razlog zasto sam pisala pismo i poslala na te adrese jest da se daje do znanja da odredjene stvari se desavaju i da nisu prihvatljive te da se stvari pocnu mjenjati. Ocekivala sam barem jedan odgovor u stilu "Dobili smo pismo, zao mi je sto se dogodilo, razgovarat cemo sa doticnom osobom i radit na tome da se takve stvari vise ne desavaju."

Umjesto toga, imam kup narancastih povratnica kao dokaz da su pisma stigla, a od odgovora samo pismo da ako zelim disciplinski postupak da predajem med dokumentaciju, zivaca i odvjetnika.

Uzalud mi prava kad su mi nedostizna, uzalud moje kukanje i moja pisma ako nista se ne mijenja, toliko da se niti ne udostoje ili osjecaju odgovornost poslati odgovor. A zakonski su duzni odgovoriti svi osim lijecnica osobno.