da bi. ALi...
da se to dogodi u bolnici, znala bi da sam poduzela JA sve u svojoj moci i znanju da u rizicnoj situaciji i komplikacijama osiguram djetetu (strucnu) pomoc. a to su lijecnici.
da se to isto dogodi kod kucnog grizla bi se do kraja zivota sto nisam. nisam poduzela sve.
kad je porod ok i bez komplikacija i rodi se zdrava beba- predivno.
a sta ako se stvari zakompliciraju i dogodi se kriminalan ishod a ja nisam imala mogucnost pruziti sve u ovozemaljskoj moci da ga promjenim jer kod kuce nemam ni jednog doktora, ni jednu salu, ni jedan kisik...stagod.
da, u bolnici bi se pitala da li sam mogla reci nesto drugo, uciniti, vise se boriti, biti glasnija...
doma uz sve to imam jos i taj faktor: jesam li trebala biti u bolnici i da jesam da li bi ta cinjenica promjenila ishod.
to je, recimo, onaj teret koji ja ne mogu prihvatiti. i onaj rizik.
da je kod nas drukcije uredjen kucni porod, da. ali ovako....za mene je to prevelika kocka.
pisem za mene, bez da se netko opet nadje uvrjedjen![]()