nisko, rahela
ne da se trebaš kome žaliti, nego da netko treba preuzeti odgovornost.
nisko, rahela
ne da se trebaš kome žaliti, nego da netko treba preuzeti odgovornost.
Posljednje uređivanje od summer : 10.02.2012. at 14:48
zbog čega je nisko?
Beti nije imala snage, ni volje (pretpostavljam) da se upušta u sve ono što joj je omogućeno time što je rodila u bolnici
- žaliti se na postupke doktora prije poroda i za vrijeme poroda (pa onda i tužiti)
odgovornost je uvijek na rodilji, gdje god rađala, a tek ako rađa u bolnici, djelomično je odgovoran i liječnik (i ostatak tima)
oprosti ali ne slazem se.
kad se radi o patologiji i majka cini sve sto doktor kaze, kako moze biti odgovornost na majci?
moze biti mozda neki njen unutarnji osjecaj da je mogla ili trebala nesto sto ni sama nije znala niti mogla znati, ali to je pogresno. pogresno je kriviti rodilju.
kad dodje do patologije tu je iskljucivo nadlezan i odgovoran lijecnicki tim. rodilja/majka jedino preuzima odgovornost kada odbije ciniti ono sto joj specijalisticki tim savjetuje. zbog toga se u takvim situacijama cesto trazi da odbijanje majka i potpise jer time skidaju odgovornost i mogucu krivnju sa sebe i preuzima ju rodilja/majka.
zena koja je izgubila dijete u trudnoci ili za vrijeme poroda ili neposredno nakon, a pridrzavala se svega sto joj je struka govorila kako moze biti odgovorna za svoj gubitak? mislim da je takva teza cak malo i brutalna![]()
Posljednje uređivanje od leonisa : 10.02.2012. at 15:23
Mene bi zanimale te strašne komplikacije na kućnom porodu, naročito te gdje bi umrle majka ili beba? Koje su to, a da se ne mogu na vrijeme prepoznat i napravit transfer u bolnicu?
Imala sam prilike razgovarati s nizozemskom primaljom koja radi više od 30 godina i bavi se samo kućnim porodima. Pitala sam je za smrtne slučajeve i nije imala nijedan u cijelom stažu, ni majka ni dijete. Jednom je ispala pupkovina kod prsnuća vodenjaka, ali to se desilo prije dolaska trudova pa bi i tako žena išla u bolnicu; bilo gdje da je planirala rodit. I ta je stigla na CR i beba je bila dobro (baš zato kaj nije bilo trudova).
Kaže da se problemi najave na vrijeme i da se uvijek stigne u bolnicu. Ona sama je 1. dijete rađala doma i izgon nikako nije išao, u jednom je trenu njena primalja rekla "u bolnicu". Onda su sjeli u auto i dovezli se u bolnicu, tamo su bez epiziotomije napravili vakuum ekstrakciju i nakon 4 sata je poslali doma. Eh, da, tad je bila u 44. godini.
Meni je tada njena priča bila totalni SF.... a možda mi je i sad
Moja računica (bazirana isključivo na znanju s interneta i foruma, poneku knjigu sam pročitala, ali nikako se ne mogu nazvati relevantnim izvorom) je da su u današnje vrijeme, uzevši u obzir prenatalnu dijagnostiku, higijenu, standard u kojem živimo, podjednako male šanse da se dogode neke komplikacije i u bolnici i kod kuće. Sigurna sam da i pri kućnom porodu može doći do komplikacija koje bi bile fatalne za majku ili dijete. Ali vjerujem da sa sličnim stupnjem rizika idemo i u bolnicu.
U hrvatskim rodilištima, nažalost, prisutna je puno veća vjerojatnost da doživim traumatično iskustvo, da rađam u neprikladnom položaju, da mi pritišću trbuh, režu me, da me ne pitaju za dopuštenje za intervencije koje će mi raditi. I da te intervencije budu potpuno nepotrebne prema mišljenju vodećih svjetskih stručnjaka za opstetriku. Da se dijete nasilno istiskuje iz mene, da ostane bez puno krvi zbog preranog rezanja pupkovine, da pati zbog predugih trudova i lošeg položaja pri porodu. S druge strane, u bolnici imam osoblje koje će biti prisutno da odmah zakrpa nastale štetetako da je rezultat, najvjerojatnije, opet živo i zdravo dijete i majka koja će se oporaviti kroz par mjeseci.
Tu je i onaj faktor psihe. U rodilištu imam veliku šansu da mi dijete bude odvojeno satima od mene (premda se to zove rooming in), da njime barata osoblje koje je na rubu živaca i iscrpljenosti, da ja budem na isto takvom rubu svađajući se s njima. Da budem potpuno bespomoćna, izložena nepotrebnim bolovima, a i moje dijete sa mnom.
Dobro je rečeno, pkk nije za svakog, rodilište nije za svakog.
Rizik je zaista jako mali ukoliko je trudnoća uredna i ukoliko je uz rodilju netko s iskustvom. Mislim da u oba slučaja govorimo o 0,0nešto % vjerojatnosti za smrtni slučaj ili teže posljedice po dijete ili majku. Te statistike se očito jako lako mogu natezati s 0.02 na 0.03 u korist pkk ili rodilišta, ali taj dio me zaista toliko ne zanima. Taj sam rizik preuzela u trenutku kad sam odlučila roditi dijete. Nitko, pa ni ja ne želim biti dio te loše statistike, ali jednostavno treba shvatiti - nema nerizične opcije.
Stoga, moj bi izbor bio svakako pkk, ako bi mi to bilo moguće. Nažalost, kako je već rečeno nije lako, nema babica koje bi ovdje na to pristale, troškovi za dopremanje inozemne babice su veliki, i ne može si svatko u RH dopustiti mogućnost izbora već i zbog financijskih razloga.
Ali tu je povrh svega još i pritisak okoline... e to je nešto o čemu bi se zbilja moglo dugo govoriti, ta potreba nepoznatih ili malo poznatih ljudi da se petljaju u tuđi život i da upru prstom u nekog tko radi drugačije od onog što je ustaljena praksa.
Nemam puno vremena, samo se nadam da nisam nešto puno zbrljala post![]()
ovo mi je zbilja dobar post
budući sam imala iskustvo dva bolnička poroda
jedna od stvari mi je bilo vaganje mogućih rijetkih komplikacija pri pkk vs. vrlo česta nepotrebna rutina u rodlištu koja može dovesti do rizika/potrebe za daljnim intervencijama, a sve bez nekog razloga osim onog: rutina, požuriti, mi to tako radimo godinama, promjena smjene, da se ne mučite ajmo malo ubrzat ..." i sl.
recimo, meni značajan stvar je bila ne/probijanje vodenjaka koji, u mom slučaju, ima i dodatnu funkciju - zaštita, amortizer, za ožiljak od cr
naravno, pri drugom porodu u rodilištu u bar 2 navrata du dolazili s pitanjem "ajmo probit vodenjak", bez očite potrebe sem "ajmo ubrzat" (ono što se nije ni trebalo ubrzat, rodila sam u roku 6h od prvog truda)
pa se znam pitat, čemu to probijanje vodenjaka bez potrebe i to još kod stanja iza cr...
pomikaki prvotno napisa
Iz vaših postova ja sam iščitala da izjednačavate odgovornost rodilje koja se odluči na pkk i na bolnički porod. Tvrdite da je odgovornost jednaka jer su obje opcije rizične? Ako sam nešto krivo shvatila ispravite me.blackberry prvotno napisa
Ja se ne slažem.
U slučaju komplikacija na porodu u bolnici, oko žene je tim ljudi koji joj brzo, efikasno i stručno može pomoći i rješiti taj problem.
U slučaju pkk toga nema u nekom skorom vremenskom roku. Dakle, možeš ti bit i na 5 minuta od bolnice, ali i tih 5 minuta koje su ti potrebne može biti previše da se zlo dogodi. Ne govorim o svim slučajevima, naravno da postoje i slučajevi u kojima se i na vrijeme može reagirati, ali sad ne pričam o tome nego o onome gdje su potrebne minute i sekunde da se djetetu ili mami spasi život.
Istina je i da se na bolničkom porodu mogu dogodit komplikacije, da žena može dobit tretman kakav nije adekvatan, ali to isto se može dogodit i na kućnom porodu.
Istina je i da se u bolnici kod komplikacija koje eventualno mogu nastati može adekvatno reagirati i spasiti djetetu i mami život. Kod pkk kod kuće velike su šanse da ta pomoć stigne prekasno.
Ja bi rekla, da je trenutno RH stvarnost takva, da jeopćenito govoreći, za svaku ženu porod u bolnici, uz sve njegove loše strane, manje rizičan od poroda kod kuće, jer posjeduje logistiku koja ženi i djetetu može spasit život kad stvari krenu loše.
Čak ni uz nekakvu logistiku koju ste si osigurale ni jedna od vas nije imala neonatologa na raspolaganju, operacijsku salu, anesteziologa itd. dakle tim koji bi u slučaju nečeg lošeg i opasnog po život vas ili djeteta reagirao odmah. Možete tvrdit da ste vi ovakve i onakve i da bi vama bilo rizičnije da ste išle u bolnicu, i vaše tijelo zna i sve ostalo što tvrdite, ali je i dalje činjenica da je srećom sve prošlo dobro i da to dobro ne mora bit dobro za svaku ženu. Ženama koje se odlučuju na porod kod kuće i to treba reći.
Dakle, činjenica je da bolnički porod može nositi određene rizike, ali su oni kad se sve zbroji manji od rizika koje nosi pkk. U uvjetima koji su trenutno kod nas.
Drugim riječima rečeno - ukupni rizik bolničkog poroda i pkk kod kuće u najmanju ruku nije isti.
Odgovornost rodilje koja ide na bolnički porod nije ista odgovornosti rodilje koja se odlučila na pkk.
Ova prva se odlučila na sustav u kojem rade ljudi školovani za dobru i lošu verziju poroda, cijeli tim ljudi prima ženu i brine se o njoj i djetetu.
Ako stvari prođu dobro, sve pet, ako krenu loše mogućnost reagiranja je trenutna, za razliku od pkk gdje postoji velika šansa da bude potpuno suprotno.
Druga se odlučuje na sustav u kojem ima nekakvu podršku (primalja, ilegalna al ajde, doula ...) ali ta podrška nije kompletna za sve ono što se može dogoditi, nisu pokriveni svi "frontovi i izbor je daleko rizičniji.
Ponavljam, u slučaju nečeg lošeg ovaj drugi sustav je puno rizičniji od prvoga. Neadekvatniji. U današnjim uvjetima. Oni se bitno razlikuju.
Kako je onda odgovornost žene u ova dva slučaja ista? Nije ista. Ova druga verzija, pkk, je rizičnija i odgovornost na ženi je veća.
Netko je spreman preuzet tu veću odgovornost, ok, to mogu razumjet, ali ono što ne mogu razumjet je podržavanje pkk argumentima da su ta bolnički porod i pkk jednako rizična jer nisu.