želim roditi kod kuće

[yellowkitty]

Mene bi zanimale te strašne komplikacije na kućnom porodu, naročito te gdje bi umrle majka ili beba? Koje su to, a da se ne mogu na vrijeme prepoznat i napravit transfer u bolnicu?
Imala sam prilike razgovarati s nizozemskom primaljom koja radi više od 30 godina i bavi se samo kućnim porodima. Pitala sam je za smrtne slučajeve i nije imala nijedan u cijelom stažu, ni majka ni dijete. Jednom je ispala pupkovina kod prsnuća vodenjaka, ali to se desilo prije dolaska trudova pa bi i tako žena išla u bolnicu; bilo gdje da je planirala rodit. I ta je stigla na CR i beba je bila dobro (baš zato kaj nije bilo trudova).
Kaže da se problemi najave na vrijeme i da se uvijek stigne u bolnicu. Ona sama je 1. dijete rađala doma i izgon nikako nije išao, u jednom je trenu njena primalja rekla "u bolnicu". Onda su sjeli u auto i dovezli se u bolnicu, tamo su bez epiziotomije napravili vakuum ekstrakciju i nakon 4 sata je poslali doma. Eh, da, tad je bila u 44. godini.
Meni je tada njena priča bila totalni SF.... a možda mi je i sad

[pomikaki]

Mene bi zanimale te strašne komplikacije na kućnom porodu, naročito te gdje bi umrle majka ili beba? Koje su to, a da se ne mogu na vrijeme prepoznat i napravit transfer u bolnicu?

Moja računica (bazirana isključivo na znanju s interneta i foruma, poneku knjigu sam pročitala, ali nikako se ne mogu nazvati relevantnim izvorom) je da su u današnje vrijeme, uzevši u obzir prenatalnu dijagnostiku, higijenu, standard u kojem živimo, podjednako male šanse da se dogode neke komplikacije i u bolnici i kod kuće. Sigurna sam da i pri kućnom porodu može doći do komplikacija koje bi bile fatalne za majku ili dijete. Ali vjerujem da sa sličnim stupnjem rizika idemo i u bolnicu.

U hrvatskim rodilištima, nažalost, prisutna je puno veća vjerojatnost da doživim traumatično iskustvo, da rađam u neprikladnom položaju, da mi pritišću trbuh, režu me, da me ne pitaju za dopuštenje za intervencije koje će mi raditi. I da te intervencije budu potpuno nepotrebne prema mišljenju vodećih svjetskih stručnjaka za opstetriku. Da se dijete nasilno istiskuje iz mene, da ostane bez puno krvi zbog preranog rezanja pupkovine, da pati zbog predugih trudova i lošeg položaja pri porodu. S druge strane, u bolnici imam osoblje koje će biti prisutno da odmah zakrpa nastale štete tako da je rezultat, najvjerojatnije, opet živo i zdravo dijete i majka koja će se oporaviti kroz par mjeseci.

Tu je i onaj faktor psihe. U rodilištu imam veliku šansu da mi dijete bude odvojeno satima od mene (premda se to zove rooming in), da njime barata osoblje koje je na rubu živaca i iscrpljenosti, da ja budem na isto takvom rubu svađajući se s njima. Da budem potpuno bespomoćna, izložena nepotrebnim bolovima, a i moje dijete sa mnom.

Dobro je rečeno, pkk nije za svakog, rodilište nije za svakog.
Rizik je zaista jako mali ukoliko je trudnoća uredna i ukoliko je uz rodilju netko s iskustvom. Mislim da u oba slučaja govorimo o 0,0nešto % vjerojatnosti za smrtni slučaj ili teže posljedice po dijete ili majku. Te statistike se očito jako lako mogu natezati s 0.02 na 0.03 u korist pkk ili rodilišta, ali taj dio me zaista toliko ne zanima. Taj sam rizik preuzela u trenutku kad sam odlučila roditi dijete. Nitko, pa ni ja ne želim biti dio te loše statistike, ali jednostavno treba shvatiti - nema nerizične opcije.

Stoga, moj bi izbor bio svakako pkk, ako bi mi to bilo moguće. Nažalost, kako je već rečeno nije lako, nema babica koje bi ovdje na to pristale, troškovi za dopremanje inozemne babice su veliki, i ne može si svatko u RH dopustiti mogućnost izbora već i zbog financijskih razloga.

Ali tu je povrh svega još i pritisak okoline... e to je nešto o čemu bi se zbilja moglo dugo govoriti, ta potreba nepoznatih ili malo poznatih ljudi da se petljaju u tuđi život i da upru prstom u nekog tko radi drugačije od onog što je ustaljena praksa.

Nemam puno vremena, samo se nadam da nisam nešto puno zbrljala post

[zmaj]

Ali vjerujem da sa sličnim stupnjem rizika idemo i u bolnicu...

U hrvatskim rodilištima, nažalost, prisutna je puno veća vjerojatnost da doživim traumatično iskustvo, da rađam u neprikladnom položaju, da mi pritišću trbuh, režu me, da me ne pitaju za dopuštenje za intervencije koje će mi raditi. I da te intervencije budu potpuno nepotrebne prema mišljenju vodećih svjetskih stručnjaka za opstetriku. Da se dijete nasilno istiskuje iz mene, da ostane bez puno krvi zbog preranog rezanja pupkovine, da pati zbog predugih trudova i lošeg položaja pri porodu. S druge strane, u bolnici imam osoblje koje će biti prisutno da odmah zakrpa nastale štete tako da je rezultat, najvjerojatnije, opet živo i zdravo dijete i majka koja će se oporaviti kroz par mjeseci....
..
Tu je i onaj faktor psihe. U rodilištu imam veliku šansu da mi dijete bude odvojeno satima od mene..

Nemam puno vremena, samo se nadam da nisam nešto puno zbrljala post

ovo mi je zbilja dobar post
budući sam imala iskustvo dva bolnička poroda
jedna od stvari mi je bilo vaganje mogućih rijetkih komplikacija pri pkk vs. vrlo česta nepotrebna rutina u rodlištu koja može dovesti do rizika/potrebe za daljnim intervencijama, a sve bez nekog razloga osim onog: rutina, požuriti, mi to tako radimo godinama, promjena smjene, da se ne mučite ajmo malo ubrzat ..." i sl.
recimo, meni značajan stvar je bila ne/probijanje vodenjaka koji, u mom slučaju, ima i dodatnu funkciju - zaštita, amortizer, za ožiljak od cr
naravno, pri drugom porodu u rodilištu u bar 2 navrata du dolazili s pitanjem "ajmo probit vodenjak", bez očite potrebe sem "ajmo ubrzat" (ono što se nije ni trebalo ubrzat, rodila sam u roku 6h od prvog truda)
pa se znam pitat, čemu to probijanje vodenjaka bez potrebe i to još kod stanja iza cr...