Isto tako mislim. Vjerujem i da bi velika većina ljudi također okrivljivala sebe, mučila se i mučila, pitala se, vraćala film, milijun puta željela biti onih par minuta ranije pa postupiti drugačije...ali ni tih par minuta ranije ništa ne bi promijenilo. Sve se zapetljalo već prije i ti znaš da ne možemo baš na sve utjecati niti sve prevenirati.
Ja sam došla u rodilište odmah nako pucanja vodenjaka, a nisam trebala, i nema šansi da bih to opet napravila i tamo provala onoliko sati koliko sam provela, bez obzira na tvoje iskustvo.
Zacijeljenja tog ožiljka nema, ali mislim da ti nisi ni sa sobom raščistila pa otud ovo što je meni ostavljalo dojam stalnog zastrašivanja trudnica, to sam te pitala u prethodnom postu. Sad mi je tek malo jasnije.