Ja nekako mislim da se to većina žena zapita bez obzira na to gdje planiraju roditi.zhabica prvotno napisa
Jer omotanu pupčanu vrpcu bi babica (valjda) trebala jednako riješiti i u rodilištu i kod kuće, trebala bi prepoznati da patnju djeteta ako povremeno sluša dijete. Mislim da je u tom slučaju u prednosti porod kod kuće, jer u rodilištu često nitko nije uz rodilju cijelo vrijeme, i prije će se uočiti neki problem kad je babica cijelo vrijeme uz mamu.
Gubitak krvi bi babica isto trebala prije primijetiti kod kuće nego u rodilištu - kad sam rodila treće dijete, to je bilo prvi put da me babica provjerila par puta dok sam ležela na hodniku nakon poroda i pitala me kako se osjećam. Nakon prva dva poroda (drugo rodilište) me nitko nije ni primijetio, niti mi odgovorio niti uspostavio kontakt pogledom kad sam zamolila za još jednu deku, jer sam se smrzavala. Mogla sam mirno i iskrvariti na hodniku.
Gužve u prometu i nedolaska na vrijeme sam se u trećem, bolničkom, porodu ozbiljno bojala - i stigla sam u rodilište u zadnji čas.
Osim toga, pretpostavljam da se za porod kod kuće unaprijed odlučuju žene sa urednom i nekompliciranom trudnoćom, kod kojih bi i porod trebao biti normalan i nekompliciran.
A one ekstremne situacije su uvijek moguće i to je vjerojatno rizik samog života - ronin je imala sreću što je rađala svoju curicu u rodilištu i što je imala svog anđela - primalju koja je uočila rupturu maternice i spasila i nju i bebicu. Sigurno je to situacija - ekstremna - u kojoj se život može spasiti samo ako si odmah pored operacijske sale. No prije nekoliko godina je na SD umrla žena u istoj situaciji kojoj rupturu nakon poroda nitko nije prmijetio, tako da ni blizina liječnika nije 100% garancija.
I još nešto, većina poroda i tako su djelomično porod kod kuće, mislim, većina žena bar dio poroda - trudova i otvaranja prođe u svom domu, bez stručne pomoći, prije nego što se transferira u rodilište...
 |
|||
Odgovori s citatom