trač potpis ti je zbilja grozan.
 |
|||
|
|
|||
trač potpis ti je zbilja grozan.
i ja sam htjela reci,pa nije valjda da je lose iskustvo iz bolnice jedina stvar za pamcenje taj dan?disciplina prvotno napisa
trač potpis ti je zbilja grozan.
i ti si gorljiva zagovornica pkk-a nakon traumaticnog 1vog iskustva u bolnici....pa ima li itko da je radjao doma a da nije motiviran losim iskustvom u bolnici?
hvala, u mojem imenu nema nigdje slova Č. i moj nadimak nema veze s tračanjem.trač potpis ti je zbilja grozan.
taj dan jest. tek je drugi dan bio dobar, dok su mi nakon 8 sati razdvojenosti (zbog manjka prostora-koji izgovor) napokon nakon moljenja i kumljenja donijeli dijete.i ja sam htjela reci,pa nije valjda da je lose iskustvo iz bolnice jedina stvar za pamcenje taj dan?
http://mojtv.hr/film/15575/prvi-plac.aspx
link na isječak prekrasnog dokumentarca koji je bio na hrt u subotu, jeste gledali?
svakako preporučam, pogotovo onima koje zanima porod kod kuće....
meni se između ostalog svidjela izjava jedno japanskog dr-a (dok šeće sa trudnicama) - Porod je kao izlazak sunca: ne možeš ga zaustaviti, ne možeš ga ubrzati,...
meni jako inspirativan filmić
Gledala sam,predivna emisija.Nemojte mi zamjeriti ali kad sam vidjela ono rodilište u Vijetnamu,pa onu sirotu što je rađala u pustinji,pa Eskimka sama u bolnici bez muža,Indijka koja moli da nije žensko dijete na putu,onda sam si duboko razmislila pa mi smo ipak danas barem u našoj zemlji pošteđene tih ružnih stvari,ne higijene,imamo adekvatnu skrb,veliki tim lječnika,a što ima ona sirotica u pustinji,i ona Indijka koja rađa u nehigijenskim uvjetima.Eto nemojte zamjeriti,ali mislim da smo ponekad stvarno razmažene!Kad mislim da mi je zbog nečega teško,onda se sjetim tisuće kojima je još teže!
Oprostite ako sam nekoga uvrijedila,ali nama je još dobro!
Nema razloga da nam ne bude jos bolje!
Ima.
Moj pkk nije nuzno motiviran lošim iskustvom s bolnicama. I na prvi porod prije gotovo 13 godina isla sam s kiselim mislima o tome kako bih radije to obavila kod kuce nego u nekoj šugavoj bonici. Dosla sam tamo, jako otvorena, s trudovima koji nisu bolili i rodila s paketom prokidanje vodenjaka, epiziotomija i nalijeganje, a otišla u uvjerenju kako je roditi lako, i u šoku kako su me izmasakrirali. Pa sam drugo dijete odlucila roditi doma, neasistirano. Medjiutim drugo dijete je ostalo na zadak i ja sam opet otisla u bonicu, dobila uz borbu dobar porod za dijete, šugav za mene i opet otisla s gorkim okusom u ustima. I znala sam da vise to ne zelim, nikako.
A onda sam trece rodila opet u rodilistu, ovaj put rijčkom, koje je u tom periodu bilo na vrhuncu slave kao odlicno rodiliste. I bio je to super porodjaj, koliko to bolnicki porodjaj moze biti. Dobila sam kadu i primalju, poslije apartman u koji mi je muz svercao djecu jer u jeku gradjevinkih radova nisu bas kontrolirali takve stvari. Dobila sam i depru par mjeseci kasnije.
To jednostavno nije za mene.
NIje dobro okruzenje i nije dobar osjecaj. Nista mi nije dobro u bolnici. Ne zelim da porodjaj moga djeteta bude medicinski dogadjaj nego nastavak obiteljskog zivota.
Zato sam cetvro rodila doma. Poklopile su mi se zvijezde, sve je bilo savrseno. Osim jedne sitne stvari, a to je da bih rado ponovila to iskustvo. Jako rado. Kopka me to svekodnevno. A vec imam cetvero djece i peto nam nije u planu.
Baš čitam Odenta i on to slično kaže, porod kao spolno, izuzetno intimno iskustvo. u koje ti u bolnici nažalost upadaju razni stranci, da se na kraju ništa ne odvija kako bi to u prirodi išlo. i potpuno mogu shvatiti da to lijepo iskustvo poroda tvog četvrtog djeteta želiš ponoviti.
evo ja nisam motivirana lošim iskustvom u bolnici, dapače, moj drugi porod i boravak u rodilištu bili su stvarno lijepi i ugodni.
moja glavna motivacija je bila ta da je asistirani planirani kućni porod zdraviji i sigurniji i za dijete i za mene.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom