moje iskustvo je da je zaista najlakse uciniti ono sto se cini najteze - roditi, a najteze sve ono sto slijedi kasnije... zbog pravne nereguliranosti (ne ilegalnosti!) cijele price moze doci do razlicitih zavrzlama bez ikakvog razloga.

kad sam rodila kod kuce, pedijatrica mi je bila na godisnjem (a i da nije bila, sumnjam da bi mi htjela pregledati dijete zato sto je rodjeno kod kuce - socijalni pedijatri to cesto odbijaju) i nazvala sam sv. duh, neonatologiju, da se raspitam za pregled bebe. sestra na telefonu me odrjesito odbila, oni ne pregledavaju djecu rodjenu kod kuce! a gdje da onda odem? to mi nije znala reci. na kraju sam otisla privatniku, platila i dobila pregled. prijateljica koja je nakon mene rodila je htjela otici istom privatniku, medjutim objasnili su joj da oni vise ne zele pregledavati djecu rodjenu kod kuce... tesko je naci pedijatra ili neonatologa koji ce pristati pregledati dijete rodjeno kod kuce, iako ga nista ne sprecava u tome.

draga prijateljica koja je svoje prvo dijete rodila na prekrasana nacin u vlastitom domu, nasla se u problemima s dojenjem. nazvala je laktacijsku ambulantu na sv. duhu gdje su joj objasnili da ona, majka, moze doci na pregled, ali dijete joj ne zele pregledati, pogadjate, jer je rodjeno kod kuce. naravno da nije ni otisla jer gdje je smisao laktacijskih konzultacija bez da se provjeri kako dijete prihvaca dojku, za pocetak? srecom, rodina savjetnica za dojenje je pomogla i dojenje je uskoro uspostavljeno.

jos jedna draga prijateljica je nakon poroda otisla svojoj ginekologici kod koje je redovno isla na preglede cijelu trudnocu. trazila je kratku potvrdu da joj je ova pratila trudnocu, za maticni ured. ginekologica je to odbila. nije to bila neka zena s ceste koju je vidjela dvaput u zivotu, to je bila njena pacijentica koju dugo zna i bila je upucena u cijelu trudnocu, ali eto, nije htjela napisati papir da joj je pratila trudnocu i da je imala termin taj i taj.

sve skupa, stjecem dojam da su (roditelji i) djeca rodjena kod kuce u nasoj drzavi ponekad gradjani drugog reda roditelji koji zele odvesti dijete lijecniku na pregled ili lijecenje, nalaze se u losoj situaciji. s jedne strane ne mogu biti sigurni hoce li im itko uopce htjeti pregledati dijete, a s druge strane riskiraju da im u bolnici uzmu dijete i pozovu socijalnu sluzbu. tko bi bio kriv ako djetetu stvarno treba lijecenje ali ih u bolnici odbiju?

ali ono sto me najvise rastuzuje je ponasanje tih pojedinih lijecnika. za maticne urede mi je jasno - nemaju iskustva s porodom kod kuce, ne znaju nista o tome, ne znaju kako se ponasati, pa se zblesiraju i traze svakakve papire da se zastite. ali lijecnici koji dolaze u kontakt s majkama i djecom iz takvog poroda bi se trebali prije svega drzati hipokratove zakletve... ili sam ja samo naivna.