Pitanje za cure koje su rodile doma, odnosno, molba da opišu samo onaj dio koji se odnosi na vrijeme "tranzicije" i izgona jer se taj dio najviše razlikuje od onoga u rodilištu.

Naime, trudovi, rjeđi, češći, pucanje vodenjaka ili ne, to ide nekim svojim tempom, no kad dođe do izgona, u rodilištu se uglavnom forsira da ide što brže.

Na žalost, nemam iskustvo kako je to dočekati vrijeme izgona s prirodnim trudovima jer sam svaki put dobila drip no imam dojam da doma to nešto dulje traje i da se čeka namještanje bebe i spontaniji silazak.

Prvi put nisam imam uopće nagon za tiskanjem, stali su i trudovi, pa je to bilo forsirano tiskanje, plus nalijeganje na trbuh.
- Drugi put jak pritisak na debelo crijevo i onda isti postupak : udahni uduboko, zadrži dah, ne ispuštaj dah (zaista, kad bih ispustila malo daha, beba bi se malo vratila unatrag).
I tako svega nekoliko puta, svaki put je taj prolazak kroz porođajni kanal trajao maksimalno dvije minute, beba kao da je ispucana van.

Uz to je išlo i puknuće međice.
Položaj poluležeći, s jedva malo podignutim leđima od podloge, držeći se za one ručke na krevetu.

Ima tih detalja na nekim pričama s poroda, ali bolje da su ovdje na jednom mjestu, kad je već info