Info o porodu kod kuće

[zmaj]

evo, ja ću pokušati

moj izgon je trajao cca 10min
računajući u trudovima, bla bi to četiri truda

račun ih otkad sam osjetila da beba nasjeda, tj., je već zašla na vrata maternice u porodni kanal
to je prvi trud, stav sve četiri
pa sam se digla, prošetala, pa op, trčala kleknut (osjetila sam nadolazak novogo drugog truda)
rukama se naslonila, obujmila tabure (pasala mi je visina) i u drugom izgonskom trudu glavica je krenula niz porodni kanal, dio glave, vrh je provirio van kad sam ojsetila da se trud povlači, slabi i da se beba vraća.
nit sam imala poriv nit snadu da krenem tiskat neg sam čekala treći trud.
u trećem trudu je opet glavica (ne znam sad dokle se vratila) opet krenula vanka i izašla
tu sam već spontano stavila lijevu ruku pod glavicu
u četvrtom trudu je iskliznulo meni na desni dlani cijelo tijelo.
i to je bilo to.
poriv za tiksanje nisam imala, a bome ni snage (budući sam se pitala dal trebam pripomoć tiskanjem, al nisam u sebi nalazila snage, neg je jednostavno sve išlo samo od sebe)
pukla nisam

na bolničkom porodu sam imala forsirani izgon, tiskaj u trudu i bez truda. sam tiskaj da se bebica ne bi vratila. što mi je osobno bzvz.
pukla za jedan šav na manjoj usni, dakle izvana

[Nena-Jabuka]

zmaj, znači, ti nisi imala onaj pritisak kao na debelo crijevo, što tjera na tiskanje?
A kako onda osjećaš to da je glavica prešla ušće? zar to nije to.
I nisi ni tiskala nego je u trudovima beba sama silazila. Zvuči dobro.

[zmaj]

vidiš, nisam ti sve odogovrila.
neko vrijeme iza poroda uopće nisam kontala dal sam imala tranziciju dok nisam skontala da je to onih cca 20min prije izgona, kad sam tlila na sve četri, zbog "klete" sudbe svoje, lol
u to neko vrijeme, vjerojatno nešto rpije izgona, sam se mrvu pokakila
no nisam imala osjećaj pritiska na dabelo crijevo (što na bolničkom porodu jesam osjetila, pa mi je primalja rekla da rađam, lol, dok sam ja mislila da ću izvršit nuždu i bilo me sram). bila sam na sve četiri i sam se pomaknula u stranu i nastavila tulit dalje, lol

to je tranzicija, jer sam se glasala, jer mi je bilo "ne mogu više Isuse...neeeeeemreeeeem"

što se tiskanja tiče, mislila sam da sam luda. em što sam doma, lol, em što mi je došlo da ja nemrem pomoć dijetetu da se rodi. naime, uopće nisam imala poriv za tiskanjem, a da sam i tila tiskat, nisam mogla, jer sam se osjećala izmožedno i preslabo za tiskanje.

ipak, shvatila sam da je beba krenula kad sam osjetila da mi glavica radi neš što osjećam. dakle, gura se niz vrat maternice na početak porodnog kanala.
e tad mi je bilo - fala Bogu, kooooonačno (reko bi čovjek ko da je bilo satima, a ne dvadesetak minuta)
to računam ko prvi trud
pa taj drugi kad sam kontala da bi tiskanjem možda mogla kompenizirat popuštanje truda i ipak istjerat glavicu van, al nisam "marila". jednostavno nisam mogla, a nit osjećala da bi trebala.
pa treći, rodila se glava
četvrti, rodilo se tijelo

da. beba je sama silazila pod naletima stiskanja, jedino i samo, maternice
i meni zvuči dobro, jer sam veeeeećinom čula da moraš tiskat il neš rodit
iako sam negdje čitala i o tom porivu za tiskanjem..
u više navrata sam kontala, pa di je taj poriv, kak ću znat da ga imam, trebam li tiskat, pa zaključak - sad ni nemrem tiskat jer nemam snage....i tak sam mislila da ja neš "zadržavam", u onim minutama tranzicije, i da nemrem rodit jer ne pomažem ditetu da se rodi...
kad li me maternica iznenadila, monćno iznenadila